U zemlji koja se sve više oslanja na strane radnike, pitanje njihovih prava, sigurnosti i dostojanstva i dalje ostaje na margini. Tko zapravo brine o tim ženama? Imaju li kome reći kada im je teško? Znaju li kome se obratiti kada ostanu bez izbora?

Potresan slučaj Filipinke koja je nedavno na Korčuli rodila dijete i ostavila ga ispred apartmana razotkrio je sve pukotine u sustavu koji bi trebao štititi najranjivije. Iako je javnost, dijelom, ovu ženu doživjela kao počiniteljicu kaznenog djela, sve je više onih koji u njoj prepoznaju žrtvu – iscrpljenu, usamljenu i bez podrške.

Jedna od rijetkih koja nije ostala nijema pred ovom situacijom je Dubrovkinja koja je željela pomoći majci, uvjerena da zaslužuje podršku, a ne osudu.

„Imala sam namjeru pokrenuti akciju pomoći. Vidjela sam da su i mnogi Korčulani empatični prema njoj jer neki pretpostavljaju da su je druge okolnosti dovele do ovoga – da to možda nije bila njezina odluka. Pala mi je na pamet i mogućnost da je žrtva seksualnog nasilja... Ne znamo pozadinu ovog slučaja. Upravo zato smatram da bi joj trebala biti osigurana kvalitetna stručna pomoć“, kazala je Dubrovkinja koja je jučer pokušala posjetiti Filipinku u zatvoru, no nije uspjela jer je žena tijekom dana puštena iz istražnog pritvora. Navodno je jamčevinu platio njezin poslodavac.

Podsjetila je da je žena uhićena zbog sumnje u kazneno djelo napuštanja djeteta, za što zakon predviđa kaznu zatvora do tri godine.

„Mislim da je taj zakon šturo napisan. U starijem zakonodavstvu čedomorstvo je bilo posebno tretirano – uzimala se u obzir postporođajna depresija i druge olakotne okolnosti. Nisam sigurna kako će se sve odvijati s pravne strane, ali smatram da bi trebala imati odvjetnicu koja bi posao odradila pro bono. Ako bude potrebno, spremna sam osobno sudjelovati u financiranju njezine obrane“, naglasila je.

Dodaje kako je u ovom slučaju mnogo neodgovorenih pitanja koja zaslužuju pažnju.

„Važno je da širu sliku stavimo u fokus. Pod kojim je okolnostima ostala trudna? Koliko je bila informirana o svojim pravima? Što joj je bilo dostupno? Ovakvi slučajevi trebali bi biti poticaj društvu da prestane osuđivati i počne suosjećati. Najlakše je donijeti sud. Pitanje je koliko žena koje dolaze ovdje raditi kao poslušne i nevidljive, bez zaštite, prava i zdravstvene sigurnosti, proživljava teške situacije koje nikad ne isplivaju u javnost?“ pita se Dubrovkinja koja je inače bavila zaštitom djece, mladih i obitelji,

Naglasila je kako je njezin motiv bio isključivo ljudski.

„Imam vremena, resursa i znanja. Sudski proces će sigurno biti financijski zahtjevan i bilo bi dobro kad bi se javila odvjetnica koja poznaje kazneno pravo, a važno je da bude žena“, poručila je.

Iz Udruge DEŠA Dubrovnik potvrdili su da su pomogli Filipinki u okviru svojih mogućnosti, no nisu željeli javno govoriti o detaljima.