Putnički brodovi GENERAL VON STEUBEN, WILHELM GUSTLOFF i teretnjak GOYA potonuli su s 22 tisuće osoba. Parni brod GENERAL VON STEUBEN ispred gradskih mira s kraja 30-tih godina prošlog stoljeća ničim ne odaje zlu sudbinu jednog od najljepših putničkih brodova Njemačkog Trećeg Reicha. Brod je 1922. godine porinut u more kao MüNCHEN u brodogradilištu Vulcan u Ščećinu, a na prvu je plovidbu iz Bremena za New York zaplovio 21. lipnja 1923. godine. Imao je 13325 GT i bio dug 168 metara. 

Na transatlantskoj pruzi plovi sve do 1930. kada ga je u New Yorku zahvatio požar nakon kojeg je potonuo na morsko dno. Brod je izvađen iz mora, temeljito popravljen, parni je stroj zamijenjen dizelskim, a prije povratka na svoju redovitu prugu dobio je i novo ime  GENERAL VON STEUBEN. Između Bremena i New Yorka plovi od veljače 1931. do studenog 1934. da bi od 1935.godine nastavio ploviti samo na kružnim putovanjima. Od konca 1938.godine skraćeno mu je ime u STEUBEN, pa je tako na osnovu ove promjene imena lako zaključiti da je priložena fotografija i snimljena između 1935. i 1938.godine, kada je pod imenom GENERAL VON STEUBEN nekoliko puta posjetio i Dubrovnik. 

Prevozio njemačke izbjeglice i ranjene

Nacistička Kriegsmarine je brod rekvirirala 1939.godine za smještaj mornara i pomorskih časnika. Krajem Drugog svjetskog rata brod se zatiče u plovidbama između okupiranih baltičkih luka i domovine, prevozeći njemačke izbjeglice i ranjene pripadnike nacističkog ratnog stroja koji se na Istočnom frontu pod naletima Crvene Armije povlačio prema Berlinu. Tako ploveći, STEUBEN je postao sudionikom nevjerojatne tragedije, najveće ikad zabilježene u svjetskom pomorstvu, a što je najgore, u svijetu neopravdano zaboravljene i vrlo malo poznate.

 Brodovi njemačkog Reicha, praktično bez zaštite, su u konvojima Baltikom bili lak plijen sovjetskih podmornica. STEUBEN je 9. veljače 1945. godine pretrpan s oko 2000 izbjeglica, 2500 ranjenika i 500 članova posade isplovio iz ruske luke Baltiysk za Kiel, ali ga je sljedeći dan malo prije ponoći pronašla sovjetska podmornica S-13 te s dva ispaljena torpeda potopila. Brodolom je preživjela samo manja skupina stradalnika, tako da se računa da se s brodom na morskom dnu utopilo i oko 5000 ljudi.

Povezane tragedije

Nešto ranije 30. siječnja je ista S-13 podmornica s tri torpeda potopila brod WILHELM GUSTLOFF kada je poginulo, kako su pedantni Nijemci izračunali, 9343 putnika, što je i do danas ostala najveća pomorska tragedija na svijetu. Međutim to još nažalost nije bilo sve. U noći 16. travnja, samo tri tjedna pred završetak rata, sovjetska je podmornica L-3 s dva torpeda potopila teretni brod  GOYA s kojim je na morsko dno potonulo oko 7000 putnika. Ove tri tragedije, koje su se na Baltiku nedaleko jedan od druge dogodile u kratkom vremenskom razmaku, odnijele su na morsko dno oko 22 tisuće žrtava, što je u pomorskim krugovima doista ostalo nezapamćeno. Koliko su tragedije  neopravdano zapostavljene govori i činjenica da je u tragičnom, ali ipak idilično opjevanom stradanju britanskog transatlantika TITANIC poginulo oko 1504 osobe što je daleko manje od ovog stradanja. 

Uz bok ove tragedije može se još jedino postaviti smrzavanje oko 12 tisuća ratnih zarobljenika, uglavnom Poljaka, na sovjetskom teretnjaku DZHURMA 1941.godine u Sibiru u blizini Wrangelovih otoka. Nažalost, u svim se ovim slučajevima radilo o stradanjima ratnih gubitnika, a kako su povijest uvijek pisali pobjednici, tako su se ove goleme i nepotrebne, ali ipak namjerno izazvane tragedije do današnjeg dana pokušavale baciti u zaborav. Šira morska oblast tragedije u Baltičkome moru danas je posebno obilježeno spomen područje, minimum da bi se na neki način civilizirano moglo trajno obilježiti jedno ovako stravično mjesto.

Posjeti Dubrovniku

Povodom šezdesete obljetnice ovih velikih pomorskih tragedija, red je da ih se i mi u Dubrovniku prisjetimo, posebno broda GENERAL VON STEUBEN koji je nekoliko puta na svojim kružnim putovanjima posjetio i naš Grad.

GENERAL VON STEUBEN u grušku luku prvi put je uplovio 3. travnja 1936. godine s 327 putnika i 340 članova posade, a pod gradske je mire bacio sidro 7. travnja i 15. rujna iste godine. Plovio je na trotjednom kružnom putovanju i po cijeni 425 Reich maraka po osobi na relaciji Venecija-Dubrovnik-Kotor-Krf-Ithea-Katakolon-Santorini-Faleron (Pirej)-Istanbul-Iraklion-Naufplion-Tripoli-La Valetta-Agrigento-Napulj-Genova. 

Sljedeće, 1937. godine ponovo sidri pred Lokrumom 11. i 15. travnja, a grušku luku posjećuje 20. rujna kada je s 437 putnika i 324 člana posade otplovio prema Trstu. Posljednji put GENERAL VON STEUBEN posjećuje Dubrovnik u podne 6. rujna 1938.godine s 247 putnika. U 17 sati je otplovio opet prema Trstu i više se ovamo nikada nije vratio. Nedugo nakon toga, ime broda je skraćeno u STEUBEN, da bi već sljedeće godine ušao u sastav nacističke ratne mornarice u čijoj je službi na koncu i dočekao svoju nesretnu sudbinu.    

Podrtinu je pronašao Poljski hidrografski brod ORP Arctowski tek u svibnju 2004. godine. Prve fotografije potopljenog General von Steubena su se pojavile u časopisu Nacional Geographic 2005. godine nakon punih 60 godina, iako brod leži na 70 metara dubine, a neki dijelovi trupa su mu na 50 metara dubine. Okolo broda su se još 2005. mogli naći neki osobni predmeti posade i putnika. 

Po meni je tu još jedan misterij zašto se taj brod pronašao nakon 60 godina iako mu se približna pozicija potonuća znala, a leži na dubini od samo 70 metara. Jedna od poveznica je nestanak poznate Jantarne sobe koja je predstavljala ponos careva iz dinastije Romanov iz zimskog dvorca u Sankt Petersburgu, a ukrali su je nacisti i negdje otpremili u drvenim sanducima koji do danas nisu pronađeni. Ruski majstori i znanstvenici u prethodnim desetljećima su uspjeli obnoviti veličanstvenu jantarnu sobu. Jedna od opcija nagađanja je da je vrijedna kolekcija pošla na dno s brodom General von Steuben i naravno da je tamo nisu našli 2004. godine.

Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom.