U Dubrovniku se ne testira baš svatko tko bi trebao, provjerili smo zašto

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: IB
Čitatelji Dubrovačkog dnevnika posljednjih se dana učestalo javljaju redakciji s pitanjima koji se mahom odnose na testiranje i testove na koronavirus.

Jedan dio čitatelja pita iz kojeg razloga se više ne testiraju osobe kod kojih je potvrđeno kako su pozitivni na Covid 19 kako bi se provjerilo jesu li ozdravile (premda je bilo najavljeno kako će se testirati dvaput u 48 sati), nego se umjesto toga određuje samoizolacija u trajanju od 28 dana, nakon čega više nisu zarazne. Dio čitatelja pita zašto se ne testiraju uži članovi obitelji oboljelih koji nisu razvili simptome, dok se dio čitatelja pita zašto to nije slučaj sa svim ostalim osobama koje su ostvarile kontakt sa zaraženim osobama.

Odgovor na pitanja o procedurama prilikom testiranja danas je dao ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dr. Mato Lakić koji je kazao kako su razlog smjernice koje prema županijskoj razini stižu iz Nacionalnog stožera i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Kako je jutros istaknuo Lakić, oboljeli od koronavirusa neće se ponovno testirati kako bi se utvrdilo da više nisu pozitivni na virus nego će im se određivati samoizolacija u trajanju od 28 dana, nakon čega više nisu zarazni. Osim toga, istaknuto je i kako se članovi obitelji osoba kod kojih se pojavila zaraza uglavnom testiraju nakon pojave prvih simptoma s obzirom na to kako test može pokazati kako su negativni na Covid 19, a nekoliko sati ili dana nakon toga se može dogoditi da test bude pozitivan.

Procedura izgleda tako da se u Dubrovniku uzimaju uzorci, u prvom redu brisevi nosa, koji se uredno zapakiraju i potom šalju u Zagreb. Nacionalni stožer i Hrvatski zavod za javno zdravstvo određuju ključne smjernice po pitanju testiranja te ih daju županijskim stožerima, što je potvrdio i Lakić na današnjoj press konferenciji. Stoga pitanje zašto se ne testira baš svatko tko bi mogao imati koronavirus, kao i sve osobe koje više ne osjećaju simptome zaraze, nego se ipak čeka istek od 28 dana, treba potražiti na višoj instanci, a ne na onoj županijskoj koja na to, čini se, ni nema osobit utjecaj.

A zašto se ne testiraju baš svi oni koji bi se trebali testirati leži u činjenici kako su testovi na koronavirus skupi te ih nedostaje jer za njima postoji globalna potreba. Ministar Vili Beroš već je spominjao reagense za testiranje koji su ključni u cijeloj priči, a riječ je o kemikalijama koje se ne mogu proizvoditi na jednostavan i jeftin način. S obzirom na to kako reagensa nema dovoljno, a i prilično su skupi, većina zemalja koje su pogođene pandemijom, među kojima je i Hrvatska, korištenje takvih testova svode na minimum.

Naravno, to nije slučaj sa zemljama poput Južne Koreje, Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Singapura kojima su na raspolaganju veća sredstva za nabavu testova. Kako je pisao The New York Times, Južna Koreja je u tom smislu pozitivan primjer kojim je pokazala kako je u vrlo kratkom roku moguće efikasno suzbiti pandemiju bez drakonskih ograničenja, posebno zahvaljujući brzom utvrđivanju bliskih kontakata zaraženih, ali i testiranju vrlo širokih razmjera. Tako je Južna Koreja testirala daleko više ljudi na koronavirus od bilo koje druge zemlje pa su se oni uglavnom izolirali i liječili vrlo kratko nakon što su se zarazili. Južna Koreja je provela više od 300 tisuća testova, a građani su se stalno pozivali na testiranje.

Kako Hrvatska nema sredstva s kojima raspolaže Južna Koreja, pa sukladno tome ne može ni provoditi politiku što većeg testiranja zbog skupih i ograničenih reagensa, ne treba gubiti iz vida. No, ipak treba imati na umu kako su ljudski životi najvrjedniji resurs. Stoga od testiranja i nabave testova, i to u najvećoj mjeri u kojoj to jedna država može napraviti, ne treba odustajati jer je upravo korejski primjer pokazao kako je to jedan od ključnih koraka u suzbijanju koronavirusa, a samim time očuvanja ljudskih života i što bržeg oporavka gospodarstva.

Popularni Članci