Popović u grušku luku stiže svakog 6. svibnja kako bi obilježila taj dan koji je za nju, sasvim očekivano, vrlo potresan. I ovaj put se prisjetila tog kobnog događaja.


„Prije 26 godina, vraćali smo se iz Cavtata s brodom 'Aurora' koji je bio od zastavom Crvenog križa i prevozio putnike, lijekove, hranu. Pratila sam brod jer vojska u Cavtatu nije primala brodove bez pratitelja. Kad smo došli do ponte od Palacea, negdje daleko smo ugledali 'Iliriju', gotovo kod Kalamote. Nitko ni u snu nije pomislio kako bi nas mogla stići,“ izjavila je Popović.



No, kako su plovili dalje, 'Ilirija' im se približila što je izazvalo strah onih koji su se našli na brodu.



„Okrenula sam se i vidjela sam je iza nas. Valjda je Ilirija činila polukrug, okretala se kako bi se vezala te vjerojatno malo više zašla u naš prostor. Bila sam na komandnom mostu i pogledala prema njihovom mostu i rekla – što vam je, hoćete li nas udariti?,“ kazala je.



Udarac se dogodio, a Popović potresna sjećanja još uvijek, i 26 godina nakon tragedije, vrlo jasno vidi.



„Najednom su ljudi počeli vrištati, letjeti komadi i prtljaga. Ukočila sam se, nisam znala ni skočiti, ni pomoći, nisam znala ništa dok mi barba nije rekao – skočite! Prvo je skočio on pa ja. Bilo je jezivo. Skočila sam i vidjela neku glavu bez kose kako tone i imala sam osjećaj kao da me privlači prema dnu. Jednostavno sam nestajala s njom. Odnekud su se stvorili mladići iz Odreda naoružanih brodova te me jedan od njih uspio izvući. Djeca su ,mi bila negdje na položaju, mislili su kako me više nema. Međutim, preživjela sam,“ prisjeća se Popović.

Takve slike, kako kaže, često joj se vraćaju, a posebno na današnji dan.



„Kad se sjetim tih djevojčica, dječaka, pa i svih ljudi koji su poginuli. Mnogi su me molili da pišem ratni dnevnik, no materijali su završili na dnu mora s 'Aurorom',“ kaže Popović koja dodaje kako je naslutila tragičan događaj.



„Prolazili smo kod Kupara i najednom sam počela plakati. Bio je sunčan dan, no meni su tekle suze ispod naočala. Pitala sam se što mi se događa. Na komandnom mostu smo imali kazetofon i vrtjela se Oliverova pjesma koja kaže 'Neka se drugi raduju, neka me noćas ne oplakuju'. Stalno sam vraćala tu pjesmu, a jedan mladić mi je kazao kako mu je više dosta te pjesme i da ponesem kazetu doma i slušam to cijelu noć. Samo sam željela tu pjesmu. Kao da slutite svoju smrt,“ izjavila je.



Franković se u svom emotivnom govoru osvrnuo na događaj.



„Odajemo počast svim poginulima u Domovinskom ratu. U većini slučajeva su to branitelji, međutim u ovom slučaju su to bile civilne žrtve Domovinskog rata. Troje nevine djece je poginulo na današnji dan prije 26 godina. Mislim kako nikada dovoljno nismo spominjali žrtvu koju je podnio ovaj Grad odnosno Dubrovačko-neretvanska županija tijekom srbo-crnogorske agresije. Brojna su djeca poginula na ovom području i mi smo drugi grad po broju poginule djece u RH i to treba spominjati jer su i oni dali svoje živote za našu slobodu. I dalje ćemo nastaviti posjećivati ovo mjesto i tako iskazivati počast svima onima koji su izgubili živote,“ rekao je. Popović je izrazila želju da se stradalima u ovoj nesreći sagradi prikladan spomenik s urezanim imenima žrtava kako bi se ona obilježila na dostojanstven način, a Franković je podržao ideju.



„Vjerujem kako će Grad Dubrovnik pronaći adekvatno mjesto kako bi se uvijek spomenuo svojih malih anđela čije je djetinjstvo zauvijek prekinuto. Radimo na tome da napravimo jedan spomenik kako njima, tako i svim civilnim žrtvama koje su izgubile svoje živote tijekom Domovinskog rata,“ rekao je.

Lasić je također pozdravio ideju o podizanju prikladnog spomenika. „U tom vremenu sam živio i vidio što se sve događalo. Na tom brodu je najviše Konavljana stradalo. Poginulo je troje nevine djece, od čega dvije djevojčice iz iste obitelji. No, memorija je važna, ne kako bismo nekoga mrzili nego kako se slično ne bi ponovilo,“ izjavio je Lasić.

Lucija Mandun
Mato Letunić
Luce Letunić
Senka Kralj
Romano Kralj (8)
Andrea Banović (3)
Nikolina Banović (5)
Jele Bogišić
Šima Grbešić
Nikola Bulum

POČIVALI U MIRU! 

Vezane vijesti:

-PREŽIVJELI S AURORE Ništa ne boli kao pogled pod morem vječnom ništavilu u oči

- 'I DANAS BOLI' Poginulih putnika i tragedije broda 'Aurore' danas su se rijetki sjetili

-ISPOVIJEST PREŽIVJELOG S 'AURORE': Plivao sam prema svjetlu, ali su ga zaklonile noge, torbe, klupe