Ova kulturno-umjetnička manifestacija imala je višestruku vrijednost - osim što je glazbeno oplemenila brojne posjetitelje, bila je i snažan doprinos afirmaciji korisnika te ujedno i prilika za prikupljanje sredstava za realizaciju planiranog hodočašća u Rim koje je u listopadu ove godine.

Koncert je okupio brojne posjetitelje, a u prikupljanju sredstava sudjelovali su i mještani Župe svetog Vida Trsteno na čelu s don Robertom Ćibarićem. Predsjednica Caritasa Župe svetog Vida Trsteno Katija Guljelmović podijelila je emotivnu priču o Rini Mašeri, njezinom životnom putu i sinu koji je bio poseban.

Objavu prenosimo u cijelosti: 

"U svome poslu susrećem mnoge ljude, i ne samo da rado dijelim s njima moja gastro iskustva, tradicijske ričete, podijelimo i priče iz života. Kad sam jednoj predivnoj klijentici u salonu spomenula Udrugu Rina Mašera i humanitaran rad Caritasa naše Župe svetog Vida Trsteno, za tu istu udrugu, s radošću mi je ispričala priču o toj divnoj hrabroj dubrovačkoj ženi, a prvenstveno Majci.

Zato je želim podijeliti s Vama, dragi moji prijatelji.

Rina Mašera je rođena 1905. i živjela je dugovječnih 95 godina, u vili Tihi, sa suprugom Slavkom i sinom Gorazdom. Njen životni moto bio je "Volim visine i dubine, kani me žabokrečine". I zaista ova hrabra, pametna i jedinstvena žena, živjela je po toj ideji. Bila je obrazovana, inteligentna sa smislom za muziku i umjetnost. Predavala je u Pedagoškoj akademiji generacijama dubrovačkih učitelja, Zašto se društvo Rina Mašera za pomoć osobama s posebnim potrebama zove po njoj?!

Protekle su tolike godine od osnivanja tog društva da se gotovo i zaboravilo, a samo stariji ljudi se sjećaju gdje Rine, elegantne, ponosnog držanja i u poznoj starosti. Možda zahvaljujući tome što je bila aktivan član planinarskog društva Orjen, od samog osnivanja, a možda i stoga što je plivala na Boninovu do starijih dana. Već u poznim godinama šetala bi Boninovom i uživala u zalascima sunca. Te šetnje su je nadahnjivale, a nadahnjivala ju je i muzika. Imala je predivan glas, nije propuštala koncerte u Gradu, ni predstave Ljetnih igara.

Nadasve je voljela Kalamotu i njenu „džunglu“ kako bi rekla za gustu šumu Kalamote gdje je imala malu kućicu u sjeni borova i lovorike i mirisnog bilja. Tu se odmarala sa suprugom Slavkom i sinom Gorazdom. Znali bi je posjetiti planinari i pjesmom izdaleka najavljivali svoj veseli dolazak.

A sada nešto o Gorazdu, njenom sinu.

Gorazd je bio dijete s posebnim potrebama ali s toliko ljubavi, znanja, upornosti. Koliko je samo gospođa Rina sa suprugom prenijela Gorazdu znanja, ljubavi i ambicije, najbolje govori činjenica da su mu time omogućili njegovo uključenje u društvo i skidanje stigme sa osoba sa posebnim potrebama u Gradu i šire. Gorazd je svaki dan pisao dnevnik na drugom jeziku, hrvatski, slovenski, njemački, engleski. Vježbao na ručkama postavljenim na vrata između kuhinje i saloče, svirao tamburicu, pianino. Nastupao s velikom radošću u Maloj braći sa zborom koji je vodio gospodin Krasovac. Kolendavao bi s tamburicom i ljudi su mu se radovali i pozdravljali ga. Rina je svoje iskustvo u odgoju prenosila na roditelje koji su bili u sličnim situacijama a i daleko šire. Bezbroj puta je pozivana da održava predavanja o svom radu i iskustvu u mnoge gradove u zemlji i u Europi. Njen rad i  ideje za uključivanje u društvo djece s posebnim potrebama bile su inspiracije mnogim plemenitim ljudima koji su svoje znanje i umijeće prenosili djeci i time obogaćivali njihov život i društvo u cjelini. Rinini prijatelji bili su poznati dubrovački slikari toga vremena, posebno Antun Masle. Bila je tu i gospođa Danica Bresler, sjajna umjetnica koja je pokrenula čipkarsku školu u Lepoglavi. Djecu je učila izradi raznih praktičnih predmeta i ukrasa za božićne jelke. Od starih odbačenih lutaka pravila je predivne lutke za djecu iz Društva.

U spomen na njenog sina i na sav rad kojim je doprinijela uspjehu odgoja djece s posebnim potrebama. Gospođa Rina, svojim financijskim sredstvima osigurava kuću u kojoj i danas djeluje samo društvo pod njenim imenom. Gospođa Rina je govorila „Da nije ove djece, ne bi ni sunce sijalo.“

Evo, nadam se da ćete pročitati ovu malu pričicu o toj velikoj Majci i ženi.

Znam da samo oni koji imaju dijete s posebnim potrebama mogu razumjeti koja su to odricanja, koliko ljubavi i požrtvovnošću treba da bi ta naša djeca doživjela, osjetila i spoznaja ljubav.

Zato vas od sveg srca molim, podržite ih u ovoj humanitarnoj akciji u kojoj prikupljamo novac za njihov odlazak u Rim u listopadu ove godine, kao i u svim njihovim nastojanjima da im život u ovom društvu bude lakši. I njima i njihovim roditeljima", napisala je Katija Guljelmović.