Predavač je bio prof. emeritus dr.sc. Tihomir Jukić, a predavanje je organiziralo Društvo arhitekata Dubrovnik. 

„Sami naslov predavanja donekle određuje temu, a to je – prostor i turizam. Prostor i turizam možemo sagledati na razne načine, ja sam se nekako pokušao odrediti prema planiranju i upravljanju prostorom, jer to je upravo ono čime se ja i bavim kao arhitekt i kao urbanist. Mislim da često ljudi ne znaju da su planiranje i upravljanje prostora dvije potpuno različite stvari i, kad imamo sreću da se to preklapa jedno s drugim, onda su rezultati puno kvalitetniji nego kad ide svatko svojim smjerom. Uz sve to, budući da je tema turizam, mi uvijek kažemo da su nam najvrjedniji ljudi i prostor, a između toga imamo aktivnosti. Turizam je samo jedna od tih aktivnosti, uz sport, rekreaciju i slično. To je nešto što ne smije biti dominantno, niti ljudima niti prostoru“, kazao je Jukić.

Osvrnuo se i na utjecaj zakona, zakonske regulative, kao i strategije. Još jedna tema koju je obuhvatio je stare povijesne jezgre, propadanje i gubljenje stanovništva.

„Pokušao sam istraživati kako drugi gradovi to rješavaju, upravo taj turistički, povremeni najam, na koji način je istjerao stalno stanovništvo iz središta gradova. Analizirao sam nekih 20 gradova i večeras prikazujem rezultate tih istraživanja. Nevjerojatno je da nigdje u Europi, osim kod nas, povremeni, turistički najam nije moguć cijele godine, bilo gdje, bez ikakvih ograničenja. Vani je često porez na turistički najam nekoliko puta veći nego što je za stalni najam. Kod nas je to gotovo isto ili čak obrnuto. Ima niz načina na koji se može popraviti ova situacija koju imamo. Nije čak ni problem vraćanja stanovništva nego kako ne izgubiti to što imao. Pokušao sam i to pokazati, na koji način možemo utjecati na tu temu, upravo s ovog aspekta upravljanja prostorom, planiranja, a uveo sam i treću – lokalna zajednica. Jer lokalna zajednica ima glavnu riječ, nju se mora na neki način čuti i slušati“, dodao je Jukić.

No iako turizam ne bi trebao biti dominantan, svjedočimo da je to, posebice u turističkim gradovima poput Dubrovnika, često slučaj.

„Sporno je upravo to. Mi kao planeri ne smijemo dopustiti da kad radimo planove tu monofunkcionalnost, odnosno samo jednu funkciju. Unaprijed predviđamo i prostore za rad i slično, jer si uvijek postavljamo pitanje – što ako nema turizma, što ako se turizam smanji? Vidimo u kakvom se političkom okruženju sada trenutno nalazimo, to je jedan problem. Drugi je što generalno mediteranski prostor, pa i nas, prati. A to je kad imate samo jednu djelatnost, može stradati druga, a to se ko nas događa, čak nije problem u broju apartmana, već naše društvo nije proizvodno nego rentijersko. Ljudi više ne žele raditi što su prije radili, novac dolazi na neki drugi način, sad tu treba naći balans. Balans nije zaustaviti sve, balans je raditi to s mjerom. Moramo shvatiti da veliki broj ljudi, s obzirom na situaciju kakva je bila, živi od toga, to može biti i egzistencijalni problem. Tu je propitivanje tih mjera i granica. Kad sam rekao da sam istraživao druge gradove, uglavnom se to kreće u mogućnost povremenog najma, u središtima i gradu, negdje je dva mjeseca, maksimum tri mjeseca, Munchen ima 10 tjedana, Stuttgart 12 tjedana. Nigdje nije „El Dorado“ da 365 dana možeš imati povremeni najam. Usto, gleda se na kvalitetu života, pogotovo stalnog stanovništva u višestambenim zgradama“, objašnjava Jukić.

VIDE SE MALI POMACI U DUBROVNIKU

U zgradama žive mlade obitelji s djecom, a u kombinaciji s turizmom, osobito kada iznajmljivači ne stanuju u zgradama, nastaju problemi.

„Drugi gradovi su to vrlo lijepo riješili. Palma de Mallorca uopće ne dopušta više u višestambenim zgradama povremeni turistički najam, u Madridu je bila odredba da morate imati u višestambenoj zgradi svoj ulaz ili svoj lift, da ne ometate druge. To su malo radikalnije mjere. Mi smo pokušali nešto našom zakonskom regulativom, pa je bilo rečeno da se mora 80 posto sustanara usuglasiti, sad je ostalo ako se ne varam 60 posto, s tim da moraju biti susjedi ispod, iznad i sa strane. A kako ljudi koji imaju apartmane žive od toga, oni mogu biti dosta agresivni sada prema svojim susjedima da bi im oni potpisali suglasnost i tu nastaju veliki problemi. Većina europskih gradova smanjuje taj broj. Barcelona, Lisabon, Firenca, Rim… Uopće više ne daju dozvole za povremeni turistički najam, a revidirati će i ono što imaju. Govorimo o središtima gradova. Ima puno instrumenata kojima se to može pratiti i kontrolirati, a društvo ili zajednica je ta koja odlučuje o tome“, dodao je Jukić.

Smatra da situacija nije nepovratna, već da se treba usporiti tempo kojim se kreće.

„Pokušao sam naći europske statistike. Najveći broj prema broju stanovnika ima Dubrovnik, u cijeloj Europi, puno više od primjerice Firenca, Amsterdam… Mislim da je Dubrovnik 27 turista po stanovniku, a Amsterdam 12. Ali tu se već vide mali pomaci, jer je Dubrovnik prije bio na 36 turista. Od 2019. se ipak to malo smanjilo, ali još uvijek je jako puno. Broj turista na razini država isto tako pokazuje da je Hrvatska na prvom mjestu po broju turista u odnosu na broj stalnog stanovništva. Mi smo praktički u samom vrhu, pitamo se kako dalje, ako nastavimo ovim tempom, gdje je ta granica?“, kazao je Jukić.

Smatra da treba stati, promisliti, ne previše radikalno, bez jakih rezova, ali sustavno to svesti na odgovarajuću mjeru, uz činjenicu da je najbitnija kvaliteta života stalnog stanovništva.

IS