Četrnaest godina nakon podnošenja tužbe, Općinski sud u Dubrovniku donio je prvostupanjsku presudu u dugogodišnjem sporu oko zemljišta ispred stambenih zgrada na adresi Iva Vojnovića 48 i 50. Sud je odbio zahtjev stanara koji su tražili da ih se utvrdi suvlasnicima čestice 608/1 k.o. Gruž, godinama korištene kao parking.
Presuda je donesena 25. kolovoza u predmetu koji se vodi još od 2012. godine.
Tužitelji su tvrdili da zemljište koriste više od 40 godina, da su ga očistili od građevinskog otpada i teških betonskih stupova te da su ga 1998. godine, uz trošak od oko 37 tisuća tadašnjih kuna i više od 750 sati vlastitog rada, uredili kao parking za potrebe stanara.
Sud nije doveo u pitanje da su stanari zemljište koristili i na njemu parkirali automobile niti da ih Grad Dubrovnik u tome godinama nije ometao. Međutim, zaključio je kako njihov posjed nije bio pošten, što je nužan uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću. Dvojica saslušanih stanara potvrdila su da planirano asfaltiranje nije završeno nakon što su mu se usprotivili prijašnji vlasnici zemljišta prije nacionalizacije. Sud je iz toga zaključio da su stanari najkasnije tada znali kako nemaju pravo posjedovati zemljište kao svoje.
Bez poštenog posjeda, navodi se u presudi, vlasništvo se dosjelošću ne može steći bez obzira na to koliko je dugo zemljište korišteno.
Nije bilo poštenog posjeda
Zanimljivo je kako sud nije prihvatio ranije stajalište Grada prema kojem se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne može uračunavati u vrijeme potrebno za dosjelost nekadašnjeg društvenog vlasništva. Pozivajući se na odluku Vrhovnog suda iz 2024. godine, sud navodi da se i ranije razdoblje može računati, ali da je do podnošenja tužbe trebalo proteći 40 godina neprekinutog i poštenog posjeda. Upravo je poštenje posjeda bilo ključna prepreka stanarima.
Stanari su vlasništvo pokušali dokazati i načelom pravnog jedinstva zemljišta i zgrade. Tvrdili su da se izlaz iz podzemnog skloništa njihove zgrade nalazi na spornoj čestici, zbog čega zemljište i zgrada čine neraskidivu cjelinu. Geodetskim vještačenjem utvrđeno je da zgrada leži na zasebnoj čestici zgrade 1295 k.o. Gruž te da između nje i čestice 608/1 postoji jasna katastarska granica. Sud je prihvatio da se izlaz iz skloništa nalazi na spornom zemljištu, ali je zaključio kako taj razmjerno mali dio ne može biti osnova da stanari steknu vlasništvo nad cijelom česticom.
Tvrdili da su uz stanove kupili i zemljište, ali bez dokaza
U presudi se ipak navodi da bi imovinsko-pravne odnose vezane uz izlaz iz skloništa trebalo posebno urediti. Nije prihvaćena ni tvrdnja da je zemljište kupljeno zajedno sa stanovima. Stanari su navodili kako je GP Dubac prilikom prodaje stanova svakom kupcu zaračunao i dio cijene zemljišta, ali sudu nisu dostavili kupoprodajne ugovore iz kojih bi se moglo utvrditi što je uistinu bilo predmet kupnje.
Sud je odbio i pokušaj da se u lipnju ove godine tužba proširi na česticu 608/5 k.o. Gruž. Ocijenjeno je da takva izmjena, predložena 14 godina nakon pokretanja postupka i nakon zaključenja prethodnog postupka, ne bi bila svrsishodna. To znači da o vlasništvu čestice 608/5 ovom presudom nije odlučeno.
U presudi se navodi i kako je prvotna tužba bila postavljena na način da su 33 tužitelja tražila po 1/28 vlasništva, čime bi zbroj njihovih udjela bio veći od cijele nekretnine. Nakon smrti pojedinih tužitelja i drugih promjena tijekom dugotrajnog postupka, zahtjev je tek u lipnju ove godine ispravljen i sveden na 28 tužitelja.
Spor oko ovoga zemljišta godinama je izazivao burne situacije u Peytonu. Grad Dubrovnik je 2009. godine česticu dodijelio Ivici Buterinu i Ivu Banoviću radi stambenog zbrinjavanja.
U listopadu 2013. godine lancem su zatvorili ulaz na parking, nakon čega je intervenirala i policija, a stanari su odbili napustiti zemljište.
BRANITELJ IVO BANOVIĆ O 'SLUČAJU PEYTON': Denis Orlić nam onemogućuje gradnju na našem zemljištu
U siječnju 2015. pokušaj početka radova ponovno su zaustavili stanari. Članak Dubrovačkog dnevnika iz listopada 2013. godine nalazi se i među dokazima koje je sud pregledao u ovom postupku.
Važno je naglasiti kako ovom presudom nije odlučeno je li uknjižba Grada Dubrovnika svojedobno bila zakonita, niti je odlučeno može li se na zemljištu graditi. Sud izričito navodi da pitanje valjanosti gradske uknjižbe nije bilo predmet ove parnice. Odlučeno je samo da stanari nisu dokazali da su oni vlasništvo stekli dosjelošću, kupnjom ili pravnim sjedinjenjem zemljišta i zgrade.
