Anesteziologinja iz Zagreba Dijana Kukin pamtit će vjerojatno do kraja života Dubrovnik kroz prizmu jednog taksista. Ona je doslovno glavom platila životnu bitku dvojice taksista koji su se prepirali tko će prevesti gošću na aerodrom. 

Taksist Pero Cvrlje nije mogao podnijeti činjenicu da mu je kolega Ante Mrdalo preuzeo gošću iako je Cvrlje bio u kafiću i nije čuo poziv.
Došlo je do osvete i to u trenutku kada se, gotovo kao u američkim filmovima, Cvrlje zabio u Mrdalovo taksi vozilo. Na sliku i priliku našeg Grada i cijelog taksi udruženja u Hrvatskoj i regiji je izašla jedna, nimalo pozitivna priča iz Dubrovnika.

Najučestaliji su primjeri kada koncesionirani taksi prijevoznici odluče uzeti stvari u svoje ruke, pa se obračunavaju s ovima koji nemaju koncesiju. 

Zadnji ovogodišnji 'veliki fight' se odvija u bijelim rukavicama. Gradonačelnik Vlahušić je pred Gradsko vijeće izašao s prijedlogom gdje bi građani koji posjeduju libertasov pokaz trebali imati 50 posto popusta na usluge prijevoza. Jednako tako, kroz udruženje je odabran sustav jedne poslovne banke koji bi, uz fiskalizaciju, regulirao popuste građanima, ali i gledao razmjer prijevoza građana. Takav sustav bi jednako opteretio sve taksiste, pa se u tom slučaju ne bi dogodilo da se 'ošteti' taksista koji bi više puta vozio po sniženim cijenama.

Međutim takav način rada očigledno ne odgovara poprilično velikom broju vozača. Izlika je kako oni žele sami odlučivati za sebe i samostalno birati banku. Problem u vidu činjenice kako samo jedna poslovna banka ima takav sistem za njih je nebitna. Jasno je svakako da bi kontrola svih taksi vozila uvela veći red.

Da se pak radi samo o dvadesetak 'problematičnih' taksi obrtnika može posvjedočiti i detalj o tome kako su prema impresijama gostiju objavljenih na poznatoj turističkoj stranici TripAdvisoru Dubrovački taksisti najljubazniji na svijetu.

Da su građani davali svoje ocjene, sumnjamo da bi takva nagrada dospjela u ruke taksista iz Dubrovnika. Čitateljica koja se obratila redakciji Dubrovačkog dnevnika nas je upozorila kako već tri subote zaredom, u isto vrijeme ide kući taksijem. Na istoj relaciji, bez gužvi kakvih oko tri sata ujutro i nema, plaća različite cijene taksija i to u razmjeru od 20 kuna!

Sudeći prema objavama na društvenim mrežama, prisutna je želja da se u Dubrovnik dovede Taxi Cammeo koji je postao simbol obaranja cijena kad se radi o autotaksi prijevoznicima. Međutim, kod tog pitanja dovođenja velikih tvrtki poput spomenutog Cammea ili pak zagrebačkog Eko taxija, odgovornost leži na gradonačelniku koji proteklih godina nije poboljšao kvalitetu ljudi koji obavljaju tu dužnost. To se posebno odnosi na dodjelu novih koncesija prema dosta upitnim kriterijima.

Status quo i neprovođenje odluke Gradskog vijeća je svakako produbio loš odnos građana i taksista. 

Hoće li se radi odnosa taksista prema građanima promijeniti nepisano pravilo o izbjegavanju velikih taksi brendova pitanje je na koje se čeka odgovor. U kuloarima se već može čuti kako je alternativa i rješenje da se krajem ovog mjeseca na Gradskom vijeću izglasaju nove cijene, a koje ne bi prelazile devet kuna za početak vožnje i daljnjih sedam kuna za svaki sljedeći kilometar.