Najveću pozornost prisutnih svakako je izazvalo predavanje profesora Obradovića koji je na slikovit i šaljiv način pokušao prikazati ulogu medija pri kreiranju političke kulture. 

„Došao sam ovdje jer ne spadam među 27 tisuća ljudi koji su kažnjeni u prometu u zadnjih pet godina, ali nikada ni prije toga. U početku ste čuli kako sam ljubitelj automobila. To vam znači kako sam kao dijete skupljao autiće. Onda sam narastao pa sam zavolio motore. Mediji su se mijenjali. Izašao je film 'Nacionalna klasa' koji je bio uzor dubrovačkim trkačima. Nije bilo klime pa bi vozač izbacio jednu ruku kroz prozor, a drugom bi zagrlio curu i držao cigar. I Jura Stublić je pjevao o ruci na njenom ramenu. Tako se događaju nesreće,“ kazao je.

Tom je prilikom pustio spotove Lidije Bačić za pjesmu 'Vozačka dozvola' kojom se promiču stereotipi kako su žene lošiji vozači od muškaraca te Severinin spot za pjesmu 'Gas, gas'. Time je demonstrirao kakve se poruke šalju kroz određene tekstove pjesama. Osvrnuo se i na pjesmu 'Srce na cesti' Jure Stublića i grupe Film.

„Pjesma kaže – vozio sam prema gradu 120 na sat, nisam bio pijan ni napušen. Stariji često znaju reći kako su prije svi bili pristojni, moralni i kako su se lijepo ponašali. Pa otkud onda ovo 'pijan i napušen' i 'vozio prema gradu?' Jer je naravno toga bilo i prije,“ kazao je Obradović.

„Na Sveučilištu predajem predmet koji se zove Medijska kultura. Pavela me je nazvao jer je htio da održim znanstveno predavanje pa mi se zgodnom činila moderna riječ 'konvergencija'. To zvuči dosta znanstveno pa sam je stavio u naslov koji glasi Konvergencija prometne i medijske kulture. Konvergencija bi bila suživot, zajedničko postojanje prometne i medijske kulture. Prometna i medijska konvergencija su različiti pojmovi koji imaju puno dodirnih točaka,“ izjavio je.

Govoreći o medijskoj kulturi prilikom izvještavanja o prometnim nesrećama, kazao je kako je svatko komunikator koji stvara medijski sadržaj, upozorivši na fotografije čitatelja prometnih nesreća koje se objavljuju u medijima, ali često krše etičke kodekse. Takve se fotografije, upozorio je, često objavljuju uz plaćanje čitatelju koji je poslao redakciji. Naveo je i važnu ulogu novinara koji bi trebali pitati vlast zašto ne rade na projektima koje su obećali, a koji bi uvelike doprinijeli sigurnosti u prometu.

„Na YouTubeu se postavljaju videa prometnih nesreća koje ljudi gledaju kao zabavu, a riječ je o tragičnim ljudskim sudbinama. Ljudi ginu, a drugi na to gledaju kao na zabavu. Ljudi su oduvijek voljeli uživati u tuđoj nesreći, samo što sada imamo tehnologiju koja omogućava da se to gleda. U medije spadaju i videoigrice. Roditelji često kažu djeci kako će voziti na ulici onako kako 'voze' u igrici. No, nećete nikoga ubiti. Istraživanja su pokazala kako to nije točno nego kako oni koji igraju takve igrice mogu prije predvidjeti opasnosti u prometu,“ rekao je Obradović.

Naposljetku je pojasnio i čemu služi matun kojeg mu je donio jedan student, a kojega je svo vrijeme tijekom predavanja držao na stolu, te poslao poruku prisutnima.

„Dvojica mladića su bili na Vojnoviću na motoru, bez kaciga, u majicama na tirake da im se vide mišići. Pokazali su mi da otvorim prozor i kad sam ga otvorio, pitali su me –stari, imaš li ti gas? Rekao sam da imam. Oni su odgovorili kako bih mogao stati na njega ponekad i produljili su dalje. Stigao sam na predavanje, dva mladića su kasnila. To su bili oni mladići koje sam vidio na motoru, pitali su mogu li ući i hoće li proći ispite kad su vidjeli kako im predajem. Rekao sam kako će proći, ali sam ih pitao hoće li dotad biti živi i zdravi. Nakon nekog vremena, jedan od njih me zamolio da odgodim kolokvij jer je stradao u nesreći i bio je u gipsu. Kad je diplomirao, donio mi je matun i kazao kako mu je žao što je u trenutku kad je doživio nesreću imao matun umjesto mozga,“ rekao je dodavši kako 'svatko u prometu treba čuvati sebe i druge'.