Ljeto je prošlo pa prostori uz more nisu u tolikom fokusu javnosti, no i sada na vidjelo izlazi sva sramota prostora nekadašnjeg koncesionara Dubrovačkih zalazaka sunca. Adventski vlakić, kao i svake godine, ima stanicu na platou kod bivšeg restorana 'Trattoria' koji je danas potpuno zapušten, baš kao i cijeli prostor oko plaže.  

Dubrovački zalasci sunca prolaze kroz stečajni postupak, a prostor kojim su upravljali propada jednako kao i to društvo. Prema izvješću stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju dužnika, ukupno je zaprimljeno 46 prijava tražbina vjerovnika u iznosu od 21.226.642,73 eura.  

Ispitno i izvještajno ročište je održano 12. prosinca, a stečajni sudac na Trgovačkom sudu u Dubrovniku donio je rješenje o prihvaćanju odnosno osporavanju tražbina vjerovnika. Svoju tražbinu je tako prijavila i država, odnosno Porezna uprava s iznosom većim od 90 tisuća eura što je utvrđeno osnovanim. Osnovanim su utvrđene, među ostalima i tražbine donedavnog direktora tvrtke Marinka Benića u iznosu većem od 80 tisuća eura, Grada Dubrovnika s 13 tisuća eura, Odvjetničkog društva Uskoković i partneri s više od 876 tisuća eura, zatim sam Oleg Uskoković sa skoro 5 i pol milijuna eura. Ono što je posebno zanimljivo za prostor jest što je osporena tražbina Dubrovačko-neretvanske županije u iznosu nešto većem od milijun i 200 tisuća eura.  

Svi oni čije su tražbine osporene, pa tako i Županija, trebali su u roku od 8 dana pokrenuti postupak radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, jer će se inače smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice. 

Stečajni upravitelj: Koncesija više ne postoji  

Stečajni upravitelj Dubrovačkih zalazaka sunca, Milan Bariša Obradović, za Dubrovački dnevnik je prokomentirao stajališta o trenutnom stanju koncesijskog područja te postoji li uopće više koncesija. 

„Po obrazovanju nisam pravnik nego ekonomist, pa o navedenom ne mogu iznositi stručno mišljenje. Sudeći prema okolnostima, zaključujem kako su obje ugovorne strane svjesne kako predmetna koncesija više ne postoji“, izjavio je Bariša Obradović.  

Može li onda Županija dubrovačko-neretvanska, kao davatelj koncesije, sada ući u posjed i njime upravljati bez pravnih posljedica u odnosu na društvo Dubrovački zalasci sunca u stečaju? Može li održavati kupalište, čistiti, rješavati otpad koji je čak i opasan jer se tu nalaze čavli, odlomljene daske, slomljeni i oštri metali, staklo, kabeli od struje i tako dalje, pitamo stečajnog upravitelja Obradovića.   

On odgovara kako će „DSZ d.o.o. u stečaju, koliko to okolnosti budu zahtijevale i dalje poduzimati aktivnosti na održavanju kako građevinskih objekata tako i javno dostupnog područja plaže“. Dalje apostrofira i kako „nema prepreka da nadležne komunalne službe javno dostupno područje plaže uključe u svoje područje održavanja“.  

Ipak, na pitanje može li u ovom trenutku, koncesijsko područje kojim je upravljalo društvo Dubrovački zalasci sunca, biti predano drugom koncesionaru, Obradović odgovara kako je „u izravnom interesu svih stečajnih vjerovnika da DZS d.o.o. u stečaju zadrži posjed koncesijskog područja sve do sveobuhvatnog rješenja međusobnih odnosa sa Županijom“.  

Na podu su i dalje letci društva u stečaju

Osporena tražbina Županije, čeka se presuda  

Rješavanje tih odnosa sa Županijom trenutno se provodi na Trgovačkom sudu u Dubrovniku u sporu o ništetnosti ugovora, a koji je pokrenuo likvidator dužnika prije otvaranja stečajnog postupka u rujnu.  Zbog toga je i osporena tražbina Dubrovačko-neretvanske županije u iznosu od 1.234.075,40 eura. 

Osim spora o ništetnosti ugovora, još je jedna važna odluka na čekanju, a to je pravorijek DORH-a u vezi zakonitosti koncesije.  

Podsjetimo, zavrzlama je nastala zbog dvije oprečne presude Visokog upravnog suda u istom predmetu. Prije nešto manje od 10 godina, Županija kao davatelj koncesije na pomorskom dobru, donosi odluku o dodjeli koncesije tadašnjoj zajednici ponuditelja Dubrovački zalasci sunca. Jedan poduzetnik se na takvu odluku žali i u prvoj presudi Visoki upravni sud presuđuje kako koncesija nije donesena zakonito. U drugoj pak presudi, po istom predmetu, Sud ocjenjuje kako je koncesija donesena zakonito i da su svi postupci Županije kao davatelja koncesije bili ispravni.  

Pravna nesigurnost je nastala zbog činjenice kako donošenjem druge presude, prva nije stavljena izvan snage. Tako je, tvrdili su tadašnji koncesionari tzv. 'Sunseta', došlo do situacije u kojoj su onemogućeni održati svoje poslovanje s obzirom na to da banke nisu htjele dopuštati kreditiranje potrebnih ulaganja jer nije poznato po kojoj bi presudi zapravo institucije trebale postupiti. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture od DORH-a je zatražilo ispitivanje zakonitosti odluka Visokog upravnog suda i da odluči koja je zapravo „prava“. Župan dubrovačko-neretvanski u više je navrata naglašavao kako Županija ne može postupati prije pravorijeka DORH-a. Društvo Dubrovački zalasci sunca je tako poslovalo nekoliko godina, ali investitori više nisu mogli nalaziti smisao ulaganja u tako nedefiniranoj pravnoj situaciji.  

Na vratima 'Trattorie' još uvijek stoji obavijest iz 2023. godine

Što s dugom, ali i ulaganjima?  

Prijavljena tražbina Županije zapravo su nepodmirene koncesijske naknade koje društvo nije plaćalo od 2021. godine. Što će biti s tim dugom? Obradović govori kako će se to znati tek po okončanju sudskog spora o ništetnosti ugovora.  

„Stečajni postupak i navedeni spor vode se paralelno, s napomenom da rezultat ovoga spora izravno određuje visinu priznate tražbine Županije u stečajnom postupku“, izjavio je Obradović.  

Postavlja se pitanje i je li onda i ovaj spor o ništetnosti ugovora može biti razriješen prije pravorijeka DORH-a o zakonitosti dviju oprečnih presuda Visokog upravnog suda. Stečajni upravitelj pak ih ne dovodi u izravnu korelaciju i odgovara tek kako „nije siguran da rješavanje sudskog spora o ništetnosti ugovora ovisi o pravorijeku Visokog upravnog suda o dvije oprečne presude vezane uz koncesiju“.  

Odbačene i slomljene daske iz kojih vire čavli su posvuda

Obradovića smo pitali i smatra li kako koncesionar ima pravo na naplatu procijenjenih ulaganja u pomorsko dobro.  

„DZS d.o.o. je kao koncesionar na koncesijskom dobru svojim sredstvima izgradio objekte sukladno ugovoru, a koncesijski ugovor nije realiziran do kraja, nego je bez krivnje DZS d.o.o. prestao značajno prije ugovorenog roka trajanja“, odgovorio je.  

Reakciju na održano ročište i osporenu tražbinu, te spor koji se vodi vezano uz ništetnost ugovora,  tražili smo i od Županije. Pitali smo ih i je li i ovaj spor ovisi o DORH-u koji predmet drži u ladici, priznaje li Županija ulaganja u građevine i prostor i eventualnu isplatu procijenjenih ulaganja. Najvažnije od svega, pitali smo ih i kakvi su daljnji planovi Županije za ovo područje, hoće li njime upravljati i održavati ga do kraja stečajnog postupka i drugih sporova. Odgovore na ova pitanja nismo dobili do zaključenja broja, a objavit ćemo ih kada ih dobijemo.  

Pitali smo i DORH do kada će predmet držati u ladici, odnosno kada namjeravaju postupati po zahtjevu Ministarstva za ocjenom zakonitosti odluka Visokog upravnog suda. Ni taj odgovor nismo dobili.