Različiti su vjesnici sezone – dolasci kruzera, povećani red letenja, a već nekoliko godina i: redovi za radne dozvole pred policijom. Ove godine s malom razlikom. Umjesto na Ilijinoj glavici, redovi se formiraju u Šipčinama, ispred novoobnovljene zgrade policije. No sve je ostalo isto ili barem poprilično slično. Strani radnici dolaze u našu županiju u velikom broju, a potreba i interes, čini se, samo rastu.

No prije nego što su se našli u redu ispred policije, njihovi poslodavci morali su dobiti pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, što je prvi korak za njihov dolazak u Dubrovnik. Prema podacima Područnog ureda u Dubrovniku, od 1. siječnja do 31. ožujka ove godine podneseno je 5313 zahtjeva za mišljenje za radne dozvole, a prošle godine u istom razdoblju podneseno je njih 5236, što predstavlja neznatno povećanje. Prema sektorima, najviše zahtjeva dolazi iz graditeljstva, turizma i trgovine.

Drugi korak je policija. A i prije nego što su se počeli formirati redovi ispred zgrade, šalteri su vrijedno radili. Tako je, prema podacima Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, do 1. travnja izdano oko četiri tisuće dozvola za boravak i rad, što je približno jednako broju od prošle godine, kad ih je u istom razdoblju izdano 3714. A redovi jasno pokazuju da će ih biti izdano još i više, a usporedbe radi, ovo su prošlogodišnje brojke: u periodu od 1. travnja do 31. kolovoza izdano je 5965 dozvola. No vratimo se na ovu godinu. Veći dio izdanih dozvola za boravak su nove, dok se manji dio odnosi na produženje postojećih, točnije njih 809. Najviše nam stranih radnika stiže iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Srbije, Indije i Filipina.

PREDNOSTI I IZAZOVI

Zapošljavanje sve više stranih radnika nije nešto što je specifično samo za Dubrovnik. Naime, prema istraživanju Hrvatske gospodarske komore o potrebi za dodatnim znanjima i vještinama na tržištu rada, gotovo jedna trećina tvrtki koje su sudjelovale u istraživanju zapošljava strane radnike, njih 31 posto. U većoj mjeri to su radnici iz zanatskih i strukovnih zanimanja (80 posto), a kao najveću prednost većina tvrtki, njih 83 posto, ističe lakše popunjavanje upražnjenih radnih mjesta. No postoje i izazovi, ali i promjene kroz godine. Novi je Zakon o strancima primjerice donio i ograničenje broja stranih radnika u odnosu na domaće.

No predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić smatra da bi ta odredba neće predstavljati problem poslodavcima.

„Nisu im problem kvote jer morate imati jednog domaćeg zaposlenika na šest stranih ili ako je riječ o deficitarnim zanimanjima, radi se o jednom domaćem na 12 stranih. Veći im je problem bio promet zimi koji je trebao iznositi deset tisuća eura, da moraju u godinu dana imati jednog stalnog zaposlenog i to istu osobu. To je nezgodno jer je fluktuacija radnika iznimno velika i radnike ne možete zadržati. Što se tiče samo zakona, imao je dobru intenciju i sada je propisao da strani radnici ne smiju biti manje plaćeni nego domaći radnici. To automatski nameće na neki način 'refleks' naših firmi, koje će prvo probati pronaći domaćeg radnika jer automatski ako dajete istu plaću radniku, bio domaći ili stranac, bolje da ne morate platiti smještaj i hranu. To će vrlo vjerojatno na kratki rok biti nešto značajno“, objašnjava Trojić.

RADNICI KOJI NE OSTAJU

Međutim, smatra da će se na drugi rok 'bazen' domaćih ljudi koji žele raditi u tim sektorima isprazniti, pa će se poslodavci ponovno okrenuti stranim radnicima. A to svakako nije ništa novo.

„Prije 15 godina su već demografi zajedno s ekonomistima uočili da nas čeka sudbina uvoza radne snage. Prije svega, prirodni prirast nam je bio negativan. Drugo, struktura gospodarstva nam je išla isključivo u smjeru turizma. Upravo ta dva faktora dovode do zaključka da ne proizvodimo dovoljno kadrova za struke koje se kod nas traže. To ne da je naša činjenica, već će se u budućnosti ta razlika sve više i više širiti, taj jaz će biti sve veći. Ako ćemo širiti gospodarstvo, ako će sve biti u redu, to znači da ćemo imati sve veći broj poslovnih subjekata. Primjerice, kad se otvori novi turistički kompleks u Kuparima, ako budu Tri sestrice, uz još novosti, kao što su agencije, ugostiteljski objekti ili bilo što drugo, praktički moramo biti svjesni da mi više nemamo lokalnog stanovništva koje bi to radilo, već će to sve morati pokrivati stranci“, kaže Trojić i naglašava da uopće nije upitno hoće li nam trebati strani radnici u budućnosti, već da je to činjenica.

Jer logično, što više gospodarstvo raste, veća je potreba za radnom snagom.

„Domaćih nema, znači 'hvatamo' strane. Također, što nam se životni standard više podiže u našoj županiji, činjenica je da će sve manje ljudi htjeti raditi takve poslove. Imamo dvostruki efekt, domaći ljudi neće imati potrebe za to raditi, a posao se širi. Onda će sigurno doći do uvoza radne snage. No tu se ponovno otvara ono pitanje Hrvatske koja postaje 'flipper' destinacija. Strani radnici kod nas dođu i na neki način, kad nauče posao, žele poći negdje drugdje. U tom dijelu bi trebalo puno poraditi na integraciji onih koji dolaze, na tome da jednom kad dođu, budu prihvaćeni, nauče posao – tu i ostanu“, dodaje Trojić. Smatra da je pogubno za naše gospodarstvo što na tisuće stranih radnika dolazi u županiju, a svake godine imamo – većinom nove. Zbog toga se razina kvalitete turizma srozava, jer se iz godine u godinu obučava radnike koji potom odu dalje.

„Po meni je u ovoj situaciji to jedina stvar na koju možemo konkretno utjecati. Na sve drugo nemamo utjecaja. Pad broja stanovnika – nemamo utjecaja. Širenje posla – nemamo utjecaja. A nama radnici trebaju. Ono na što imamo utjecaja jest da njih zadržimo tu i da jednom kad nešto nauče, pod uvjetom da su zadovoljni kod nas, tu i ostanu“, kaže Trojić.

„MORAMO RADITI NA TOME DA GRAD OSJEĆAJU KAO SVOJ“

A da bi bili zadovoljni, potrebno se ipak malo više potruditi. Jer s ovakvim stalnim protokom radnika koji dolaze i odlaze, društvo se s njima zapravo ni ne zbližava.

„Postoji jezična barijera s jedne, a kulturološka s druge strane. Dok ne dođemo do interakcije na dnevnoj razini, ne možemo očekivati da će se ti ljudi uklopiti. Oni su u strahu, ne znaju gdje su došli, kod koga. Ne daj Bože da se dogodi kakva loša situacija, i mi ćemo biti u strahu od njih. Tako da strah i međusobno nepoznavanje čini naš razdor većim. U tom dijelu će trebati raditi. Ali da bi se dogodila integracija, treba poduzeti preliminarne korake. Neće oni sami hodati putem i nas željeti upoznavati. Mi kao društvo se moramo otvoriti i to organizirano“, objašnjava Trojić. Tako bi, prema njenom mišljenju, trebalo organizirati tečajeve jezika, radionice, događanja, gdje bi se susretali i upoznavali, pronašli zanimaciju ili hobi koji će ih potaknuti da se osjećaju kao – kod kuće.

„Danas-sutra će možda dovoditi svoje obitelji. Postavlja se pitanje kako će djeca ići u školu, na kojem jeziku, kako će to izgledati. Ima jako puno otvorenih pitanja i to je jedino na što možemo djelovati, kako ih integrirati što kvalitetnije. Ne treba zaboraviti da su to budući građani našeg grada, oni će sutra formirati građansko društvo u kojem živimo, kao i mišljenje tog građanskog društva, a u tom mišljenju će biti ugrađeno sve što su donijeli iz svojih domova. Ne možemo zanemariti da ćemo sigurno za nekih 20 godina na izborima imati strance koji će glasati i imati drugačije svjetonazore od nas, kao i želje i ideje. Zato moramo raditi na tome da se što bolje prilagode i osjećaju grad kao svoj, kao što ga i mi osjećamo. A budemo li držali zatvorena vrata, jedino što možemo dobiti je scenarij francuskog ili njemačkog predgrađa, koja gore“, zaključila je Trojić.

UTVRĐENI PREKRŠAJI

Povećani broj stranaca zahtijeva i povećane mjere kontrole. Tako je krajem veljače ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, na sastanku s rukovodstvom Ravnateljstva policije i načelnicima policijskih uprava, poručio: „Pojačajte terenske kontrole smještaja stranih radnika. Broj prijavljenih osoba mora odgovarati stvarnim kapacitetima objekata, bez iznimke. Pojačajte nadzor digitalnih platformi. Taksi prijevoz, dostavljači i druge digitalne usluge sve su češće korišteni kao kanal za izbjegavanje zakonskih obveza i zloupotrebu radnih dozvola. Budite brzi i efikasni u postupanju prema poslodavcima koji krše zakon. Svaki slučaj neobavještavanja o prestanku ugovora mora rezultirati sankcijama“. Naglasio je da policija mora biti proaktivna, beskompromisna u provedbi zakona i savršeno koordinirana s drugim državnim tijelima.

Pitali smo provode li se kontrole u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj. Kako kažu, sve ustrojstvene jedinice permanentno provode pojačane aktivnosti na utvrđivanju svih vrsta zlouporaba dozvola za boravak i rad državljana trećih zemalja. Te aktivnosti se odnose na kontrolu zakonitosti boravka, kontrolu zakonitosti rada, kontrolu objekata smještaja i slično.

„Provodeći navedene aktivnosti, tijekom ožujka utvrđena su ukupno 52 prekršaja, od čega najveći broj prekršaja otpada na prekršaje nevraćanja istekle dozvole boravka nakon prestanka boravka (20 prekršaja) te neobavještavanje nadležnog tijela o prestanku ugovora o radu ili uvjeta na temelju kojih je dozvola boravka izdana (17 prekršaja).

NA ŠALTERU NIJE LAKO

No ne rade dodatno samo zaposlenici na terenu. Vratimo li se na početak priče, u redove ispred zgrade policije, jasno je da se povećao obujam posla i radnicama na šalteru. Zbog nezadovoljstva koje su iskazali građani zbog gužvi, iz PU dubrovačko-neretvanske oglasili su se priopćenjem, u kojem objašnjavaju da će one vjerojatno potrajati do kraja travnja.

„Molimo za razumijevanje i strpljenje uz uvažavanje činjenice da referentice upravnih poslova rade punim kapacitetom i da ćemo s takvim radom nastaviti dokle god se za tim ukaže potreba“, napisali su uz podsjećanje kako su sličnu situaciju imali i prethodnih turističkih sezona kada su sve zahtjeve uspješno okončali. Naglasili su i da su itekako svjesni važnosti turističke djelatnosti za našu regiju te pokušavaju maksimalno olakšati cijeli postupak tako što su uveli popodnevnu smjenu na šalterima upravnih poslova, koji sada rade svaki radni dan do 18 sati. Upravo popodnevni sati su njihova preporuka za odlazak do njihove zgrade, jer su tada gužve manje.

„Apeliramo na poslodavce da zahtjeve za dozvole za boravak i rad stranaca podnose pravovremeno i sa svom potrebnom dokumentacijom, a ne neposredno prije nego što bi strani državljani trebali započeti s radom kako bi se svi zahtjevi riješili na vrijeme“, zaključili su.

„GLAVNA TURISTIČKA RECEPCIJA GRADA“

No i to nije u javnosti prihvaćeno s velikim oduševljenjem. O kolegicama je zato sve najbolje napisao policijski službenik Denis Pavela, naglasivši kako je riječ o poslu koji zahtijeva iznimnu predanost, strpljenje i upravljanje velikim brojem zahtjeva i procedura i nazvavši ih „glavnom turističkom recepcijom našeg Grada“. Stres, neprestana komunikacija, problemi sa sporazumijevanjem, malo vremena za predah – samo su neki od problema koje je Pavela izdvojio u njihovom poslu.

„Svaka njihova pogreška može imati ozbiljne posljedice, a poslodavci očekuju dozvole u najkraćem roku. Njihova odgovornost je ogromna, a one su samo osobe, koje pored procedura daju nemjerljiv doprinos u integraciji stranih državljana u našu zajednicu. Iako su mnogi od tih radnika možda nezadovoljni dugim čekanjima ili složenim procedurama, rijetko se osvrću na izazove s kojima se ove žene suočavaju. Upravo te žene, svojim neumornim radom, omogućuju da cijeli sustav funkcionira. U njihovim rukama je ne samo ispravnost dokumentacije, već i ljudske sudbine“, napisao je i dodao da smatra da bi se na kraju sezone trebalo sjetiti i njihovog ključnog doprinosa.

„Za njih sezona traje 12 mjeseci, one su nevidljivi kotačići dubrovačkog turizma, one su već sada "Čovjek ključ uspjeha u turizmu"!“, zaključio je Pavela.

A čini se da ćemo se svi trebati, htjeli ne htjeli, naučiti razumijevanju i toleranciji, kako prema stranim radnicima koji postaju dio našeg društva, tako i prema onima koji se već u našem društvu nalaze i rade u djelatnostima koje nose puno stresa i opterećenja. Jer povratka u vrijeme prije redova pred zgradom ispred policije teško da će biti. I dok se mi prilagođavamo, trebamo imati na umu da se neki prilagođavaju puno više od nas, dolazeći u nove sredine, s novim ljudima, jezicima, kulturom, a svoj put započeli su upravo u dugom redu, čekajući na informacije koje će im reći – na šalteru policije.