Što se tiče nezaposlenosti u Dubrovniku, iz područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje su nam odgovorili kako je koncem ožujka bilo evidentirano ukupno 5.646 nezaposlenih osoba, što je u usporedbi s istim mjesecom 2021. godine smanjenje od 14,7 posto. 

„Na području ispostave Dubrovnik bile su nezaposlene 2.353 osobe ili 26,6 posto manje. Nezaposlenih osoba je trenutno u Dubrovniku najviše u zanimanjima: prodavač, diplomirani ekonomist, ekonomist, administrativni službenik, komercijalist, čistačica i frizer,“ stoji u odgovoru na upit Dubrovačkog dnevnika. 

NEKIMA JE ZASAD NEMOGUĆE PRONAĆI KONOBARA

Što se tiče radne snage, Dubrovnik ne pogađaju značajni egzodusi kakvi se događaju u Slavoniji ili Bosni i Hercegovini, no postoji ogroman nedostatak radne snage u uslužnim djelatnostima, posebno onima koje su vezane uz turizam. 

Posljednjih godina, neposredno prije početka turističke sezone, napominje se kako u Dubrovniku nedostaje djelatnika u turizmu, u prvom redu konobara i pomoćnih kuhara. Ove sezone nekim je poslodavcima gotovo nemoguće pronaći konobara, bez obzira na višetjedno traženje, što je scenarij koji je prije nekoliko godina bilo nemoguće zamisliti. 

„Mislim kako se poslodavcima obila o glavu ona – ako nećeš ti, puna ih je burza,“ govori nam jedan dugogodišnji ugostitelj koji smatra kako je novonastala situacija ustvari rezultat konstantnog kršenja radnih prava u vidu neisplate prekovremenih sati ili nedostatka slobodnog dana. Napominje kako se radi o tjelesno vrlo intenzivnim poslovima i kako nije za očekivati da bi ih netko trebao obavljati bez slobodnog dana.

„Tu su i dvostruki kriteriji. Djelatnik koji je rođen u Dubrovniku za svoj rad dobije plaću. Djelatnik koji dolazi u Dubrovnik, primjerice iz BiH, Crne Gore ili nekog drugog dijela Hrvatske, dobije istu tu plaću, ali i plaćen smještaj. Je li to pošteno? I djelatnici koji žive u Dubrovniku također su uglavnom podstanari, a znamo kakve su cijene podstanarstva u Dubrovniku. I on u većini slučajeva mora plaćati smještaj. Zar postoji logika u tome da osoba koja je iz Dubrovnika sama sebi plaća smještaj, dok onoj koja to nije nego živi negdje drugdje, smještaj u Dubrovniku plaća poslodavac?,“ govori nam, a ujedno dodaje i kako se i u ugostiteljstvu 'počelo svašta zapošljavati'. 

S tom tezom oko toga kako se 'počelo svašta zapošljavati' slažu se i poslodavci. U neformalnim razgovorima dio poslodavaca nam govori kako su traženja djelatnika često nerealna. Kako nam kažu, 'većina ima traženja oko plaće kakvu imaju specijalisti kirurgije', ali ne nude puno toga, primjerice poznavanje stranih jezika, manire ili urednost. S druge strane, osim iznimno visokih plaća i smještaja, često traže i automobile i neke druge usluge koje su neuobičajene. Navode i kako ni 'konobari nisu što su nekada bili'. Tvrde kako je Dubrovnik nekada imao generacije sjajnih ugostitelja koji su odmah po izlasku iz škole bili spremni za tržište rada, a kako ih danas treba podučavati mjesecima kako bi bili kvalitetni ugostitelji.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika!