Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga ili Svjetski dan droga obilježava se svake godine 26. lipnja. U tjednu kada se želi upozoriti na rastući problem zlouporabe droga i potrebe za aktivnim djelovanjem u preokretanju negativnih trendova, razgovarali smo s doktoricom Irenom Primorac Bošnjak, specijalisticom psihijatrije,  voditeljicom Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, koja je Dubrovčanima dobro poznata kao liječnica koja svoj život daje za borbu protiv ovisnosti, s ovisnicima za njihov bolji život.  

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ali i diljem Hrvatske, opijati, a prije svega heroin i metadon, su u konstantnom padu.  

„Više godina blago, ali konstantno pada broj opijatskih ovisnika. Određeni broj opijatskih ovisnika je na tretmanu godinama, ali rijetko dobivamo nove osobe. Događa se uglavnom jednom ili dva puta godišnje, a to su onda oni koji su godinama ovisnici i kupovali su opijate na crnom tržištu, a uslijed promijenjenih financijskih okolnosti ili recimo novog posla na kojem je iznimno rizično da ih se otkrije, dolaze nama. Dugo pak nismo imali situaciju da nam zbog opijata dolaze mlade osobe, to su sve dugogodišnji korisnici“, pojašnjava Primorac Bošnjak jedan trend koji je, čini se, dobar. No, to ne znači da s druge strane ne postoji onaj loši trend o kojemu moramo više razgovarati.  

- Kada su u pitanju opijati, ovisnici se javljaju za pomoć jer dobivaju supstitucijske terapije, kod ovisnosti o psihoaktivnim drogama supstitucijske terapije nema -

MISLE DA PUŠE TRAVU, A ZAPRAVO SU NA KETAMINIMA, LSD-U... 

„Danas su problem psihostimulativna sredstva, a to su amfetamini, kokain, ecstasy i obogaćeni kanabis. U marihuanu se danas dodaje sušeno bilje koje je naprskano različitim psihoaktivnim sredstvima, a sve se to prodaje kao 'joint'. Osobe onda misle da uzimaju samo kanabis, a na kraju kada ih testiramo pokaže se da su pozitivni i na ketamine, amfetamine, K2, LSD... Zapravo već dugo nisam imala slučaj uzimanja LSD-a, ali kroz obogaćeni kanabis tu bude svega, pa i toga, a da ljudi uopće nisu svjesni“, pojašnjava psihijatrica Primorac Bošnjak situacije s kakvima se susreće danas, kada se svijet ubrzano mijenja i sve je umjetno, GMO, pojačanih okusa, učinaka..., pa i droga.  

Osim droge, drugačiji su i ljudi. Profil korisnika opijata poput heroina ili metadona desetljećima unazad, drugačiji je od profila ljudi koji zlorabe psihostimulativne droge danas.  

„To su ljudi koji teže zabavi. Konzumacija amfetamina, kokaina i drugih psihostimulativnih droga ide 'pod ruku' sa zabavom i partyjima jer su to supstance koje podižu raspoloženje, donose strašan nalet energije, a 'gase' želju za hranom, potrebu za snom, ljudi postaju 'otkočeni' u socijalnim interakcijama i lakše uspostavljaju komunikaciju, odnose pa i one seksualne. Sve je to tipično za jedan hedonistički pristup životu. Međutim, to ne vodi nigdje. Ti ljudi ne razmišljaju da takvo uživanje ne postiže onu konačnu točku zasićenja gdje će osoba reći – sad mi je bilo vrh i to je to, kraj. Događa se upravo suprotno - što se više uživa, to više raste glad za uživanjem, a sve je teže tu glad zasititi. Sve počinje umjereno, a završava apstinencijskom krizom“, upozorava Primorac Bošnjak na očiti problem koji počiva upravo na društvu kakvog poznajemo danas – društvu najboljeg, društvu svega, društvu odmah i sad.  

Doktorica upozorava i kako se često zanemaruje još jedan aspekt ovisnosti koja danas raste, a to je ovisnost o kocki, ona ide 'ruku pod ruku' s ovisnošću o psihostimulativnim sredstvima.  

„Tu postoji jedna zajednička crta, to su adrenalinski tipovi koji teže uzbuđenju. To uzbuđenje daju psihoaktivne droge, ali i kockanje. Jer unatoč uvriježenom mišljenju, kockaru nije motiv kockanja zarada niti novac. Patološki kockari su svjesni da zarađuju jedino vlasnici kladionica i kockarnica, a da su oni uvijek na gubitku, ali oni se ne vraćaju novcu, nego uzbuđenju koje daje igra. Kada gledamo pacijente, kokain, kocka i alkohol uglavnom idu zajedno“, iznosi psihijatrica i upozorava kako je put do oporavka dug i mučan jer često se s takvim pacijentima događa kada se jedna ovisnost stavi pod kontrolu, mijenja ju druga. Pa tako na tretmanima imaju liječene ovisnike o kocki, koji su još prije toga bili liječeni od droga, a sada su na liječenju od alkohola.  

SUBOTOM JE POSTALO NORMALNO POVUĆI 'LAJNU' 

Danas, kada izađete u subotu u klub, ispred svakog WC-a je red. Nije to red što je mlade, pa i one u srednjim godinama, 'stisnuo' mjehur, redovi se stvaraju jer su zahodi mjesto gdje se vuku 'lajne' da bi zabava bila bolja.  

Stječe se dojam kao da je danas sasvim normalno subotom šmrkati, prah od ostataka kokaina ili speeda nije teško primijetiti na svakom ogledalu i polici. 

Šmrču svi, od odvjetnica, liječnika, konobarica, kuhara ili prodavača, pa do nezaposlenih koji istini za volju kokain mijenjaju za jeftiniji speed. 

Najgore od svega jest što stimulativna sredstva, a posebno amfetamini dovode i do mogućeg razvoja psihoze odmah nakon konzumacije. Manifestira se kao slušne obmane i paranoidnost, drogirane osobe misle da ih netko prati, želi im nauditi i slično. To su indikacije za hitno psihijatrijsko liječenje.  

„Danas susrećem i odgođene reakcije, što me posebno zabrinjava. Pitanje je naravno bi li se te psihoze pojavile kasnije u životu i bez droge, taj definitivni odgovor nemamo jer sve ovisi od slučaja do slučaja. Ipak, činjenica jest da droga, pa i marihuana, nekoliko puta povećava šansu razvoja psihoze ako imamo genetsko opterećenje. Možda bi osoba koja ima genetsku predispoziciju za razvoj psihoze zauvijek ostala bez kliničke manifestacije da nije uzimala drogu, jer tko zna što mi sve nosimo u svojim genima, a da nikada bolest ne razvijemo“, iznosi psihijatrica Primorac Bošnjak.  

- Speed je jedna od najčešćih droga danas, a problem je i obogaćeni kanabis, kada korisnici misle da puše 'samo joint', a budu pozitivni i na različite druge psihoaktivne supstance -

KAO I ZA SVE DRUGO U ŽIVOTU, KORIJENI SE VUKU IZ DOMA 

Iako ne postoje događaji za koje sa sigurnošću možemo reći da će rezultirati time što će se osoba okrenuti  riskantnim ponašanjima, odnosno i konzumiranju droge, postoje neke odrednice koje medicina prepoznaje. 

„Ako je u obitelji netko bio ovisnik, postoji značajna šansa da će i dijete imati problem. Imamo u Centru i situaciju da su roditelji liječeni od ovisnosti, a sada su tu njihova djeca. Ljudi često misle da su ovisnosti vezane za disfunkcionalne obitelji u kojima se roditelji ne brinu o djeci, i ima takvih, ali nije to isključivi model. U ovo 'svježije', modernije doba, puno je češći prezaštitnički odnos prema djeci. Majke ovisnika su zbog svog posesivnog stava uvjerene da su natprosječno dobre majke, uopće ne razumiju gdje je patologija tog odnosa. Takve majke djeci, posebno sinovima, ne dopuštaju separaciju, pa se ovisnički odnos mijenja ovisnošću o nečemu drugome, drogi, kocki, alkoholu... Oca nema u doslovnom smislu ili je prisutan, ali je majka apsolutno dominantna u odnosu na njega. To nije isključivi put nastanka ovisnosti, niti svaki ovisnik ima takvu priču, ali je jedna od češćih. Psihodinamski gledano ovisnici su oralni tipovi ličnosti, što znači da su fiksirani u oralnoj fazi razvoja, koja traje prvih 18 mjeseci života. U oralnoj fazi razvoja stvara se i osnova za razvoj depresivnog poremećaja, koji se često susreće u komorbiditetu ovisnika“, objašnjava Primorac Bošnjak i dodaje kako upravo amfetamin, kokain i ecstasy onda uzimaju kao vid 'samoliječenja' depresije, što je potpuno pogrešno.  

DJECA SU SVE ČEŠĆE DROGIRANA 

Osim alkoholizma kod maloljetnika, a što se jasno vidi u sitnim noćnim satima subotom, kada se pored klubova može vidjeti i maloljetnike kako pijani povraćaju, sada je veliki problem i droga. U razgovorima s onima koji godinama rade noćne smjene doznajemo što su novi 'trendovi'. 

„Prije deset godina, svaki petak i subota slike su bile iste, ispred noćnih klubova djeca koja povraćaju. Danas osim te slike vidimo i sve više onih s bocama vode u rukama, a raspoloženje im je - ljubav na stotu potenciju“, govori nam jedan sugovornik iz čijih riječi ne treba kalkulator za zbrojiti dva i dva. Djeca su danas sve češće drogirana.  

Eksperimentiranje počinje sve ranije, granica prvog probanja spustila se nevjerojatno nisko, u osnovnu školu. Slaveći zadnji dan osnovne škole dubrovački osmaši su uzvikivali 'samo zina'. Za one neupućene, zina je skraćenica od 'brzina', a brzina je jedan od slengova za speed (speed - eng. brzina). 

Primorac Bošnjak govori – sve to zabrinjava.  

„Upravo zbog toga što smo svjesni da se dob prvog uzimanja spustila na osnovnu školu kontinuirano se radi na prevenciji sa sve mlađim učenicima. Mozak se razvija do 23 godine, a djeca počinju uzimati psihoaktivne supstance s 14 godina. Dakle, imamo veliki dio razvoja mozga pod utjecajem psihoaktivnih tvari i to će neminovno ostaviti posljedice“, upozorava.  

- Irena Primorac Bošnjak, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije -

MARIHUANA POSTAJE 'ZDRAVA', A NA LIJEČENJU SU LJUDI KOJE JE UNIŠTILA 

„Znakovito je što je došlo do momenta da se marihuana smatra zdravom, a ne problemom, pod idejom da je sve što dolazi iz prirode dobro za čovjeka. Voljela bih da ti mladi ljudi vide nekoliko mojih slučajeva ovdje, a koji su isključivo konzumirali jointe. Voljela bih da oni koji misle kako marihuana nije problem, vide u kakvim su stanjima danas moji pacijenti i promisle onda o marihuani“, ogorčena je Primorac Bošnjak nekim porukama koje vrlo jednostavno uđu pod 'normalno', a mogu nanijeti veliku štetu.   

„Isto je bilo s alkoholom jer moramo priznati da je on danas potpuno prihvatljivo sredstvo ovisnosti. Na sjeveru Hrvatske se smatra normalnim da muškarac puno pije, a bitno je samo da nije nasilan. Ako je tip pijanca koji dođe doma i spava, njegova se ovisnost ne smatra problemom. Pa u Zagorju čak postoji i uzrečica da je u zraku 0,5 promila alkohola“, upozorava liječnica i dodaje kako u trenutku kada sredstvo ovisnosti postaje dostupnije, raste i broj ovisnika.  

„Mislim da je uzrok velikih problema što se tiče mentalnog zdravlja, pa i ovisnosti - duhovna kriza. Ljudi ne razumiju smisao života, a roditelji ne pričaju s djecom o tome. Ako se komunicira da je jedini smisao života užitak, onda nije ni čudo što su djeca danas u ovim problemima. Moderni, hedonistički odgoj, s glavnom premisom – 'jednom se živi, dakle uživaj', donosi probleme. Premisa je pogrešna, ona bi trebala biti – 'jednom se živi, pa nemoj potratiti život na gluposti, nego napravi nešto smisleno'. Upravo taj hedonistički život uzrok je velikog dijela problema s mentalnim zdravljem, ljude danas više ništa ne može ispuniti niti im predstavlja zadovoljstvo, a muči ih besmisao života. Priče o altruizmu i volontiranju su nešto što prosječnog mladog čovjeka ne zanima. Naravno da izuzetaka ima i ne mislim da su svi mladi promašeni, jer to nije istina, ali jedan dio njih se 'pogubio' i ne ide u dobrom pravcu“, izjavljuje psihijatrica Primorac Bošnjak.  

RAZGOVARAJTE S DJECOM O SMISLU ŽIVOTA  

Često svoje pacijente pita jesu li roditelji s njima pričali o smislu života, a odgovori su uglavnom – ne.  

„Zato bih pozvala roditelje da se pozabave i duhovnim razvojem djece. Obično je bitno je li dijete uspješno u školi, kako napreduje u sportovima i izvannastavnim aktivnostima, ali treba im dati i osnove u duhovnom smislu da bi se lakše mogli nositi s izazovima života, kako bi mogli shvatiti i smisao patnje te da ih neke teške stvari neće slomiti. Dio ljudi 'zaglavi' u ovisnosti baš zbog toga, jer se nisu snalazili u teškim danima života, roditelji ih nisu naučili razviti strategije nošenja s problemima. Tako mi pacijenti i kažu – ali imao sam težak život i dogodilo mi se to i to. Pa što? Problemi su tu da ih riješimo, oni nisu znak nesretnog života, ako im se pristupa na pravi način tu su da nas izgrade u bolje osobe“, daje jedan drugačiji uvid u razmišljanje o životu, doktorica Irena Primorac Bošnjak.  

Za kraj, pitamo je kada ljudi traže pomoć. Što se liječenja od ovisnosti o psihostimulativnim sredstvima tiče, najčešće se javljaju osobe u tridesetim godinama. To je vrijeme kada su već iscrpljeni u svakom smislu.  

„Oni dolaze i govore da ne mogu više, zlo im je od sebe, od laži, mentalno su iscrpljeni i fizički loše. Njima treba vremena da se odluče potražiti pomoć, zapravo nitko ne dolazi odmah, nego kada je već sve uzelo tolikog maha da ne mogu dalje. To je zapravo trenutak kada im se urušio život“, odgovara.  

Točka u kojoj se život urušava sigurno nije ona gdje se iti jedna osoba koja uvlači prvi dim ili povlači prvu crtu vidi za 10 ili 20 godina, ali je realna mogućnost. Zato kud sreće da bar jedna osoba danas riječi doktorice Irene Primorac Bošnjak čuje i posluša. Razmišljajte o smislu života, pronađite duhovnost u svojim mislima, bez da ih ometaju psihoaktivne supstance.  

Ako imate problem, potražite pomoć u Odjelu za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Svoj termin možete zakazati u vremenu PON: 14:00 – 20:00 sati, UTO-PET: 08:00 – 14:00 sati na tel. 341-082 ili na mail irena.primorac-bosnjak@zzjzdnz.hr.