Kako kaže, kao veliki ljubitelj životinja je i sama bila volonterka, no više ne želi biti dio takvog kolektiva jer 'stvari jednostavno ne funkcioniraju onako kako bi trebale'.

Prema njenim riječima, prije dvije godine u Zatonu se pojavio napušteni pas o kojem brine i danas, uz još nekoliko mještana. Oni ga redovito hrane, pružaju mu temeljne higijenske uvjete, nabavljaju sredstva protiv buha, međutim tvrdi kako je problem u tome što pas nije cijepljen, niti zbrinut.

'Nema načina na koji bismo ga mogli odvesti veterinaru. Ne možemo ga staviti u automobil i odvesti, niti on želi ući u automobil. Društvo je obećalo kako će se pobrinuti za njega, no njegove čelne osobe do danas nisu napravile ništa. Pas nije odveden veterinaru, nije zbrinut, sve je ostalo na pustim obećanjima,' kazala je čitateljica.

Ako ga lovci ustrijele, to ide na tvoju dušu

Ona je, tvrdi, sestre Anicu i Sandru Sambrailo ispred Društva nekoliko puta upozoravala na navedeni problem. U početku su obećavale kako će ispuniti svoju zadaću. Nakon praznih obećanja, na posljetku su kazale kako je, po njihovom mišljenju, pas agresivan te kako se neće socijalizirati s drugim psima na Žarkovici. Tako je priča o zbrinjavanju psa pala u vodu, jednako kao što u dvije godine, kako tvrdi čitateljica, nisu odvezle psa na cijepljenje.

'Kao takav, pas predstavlja problem mještanima. Prije mjesec dana je ugrizao jedno dijete. Oni koji bi nešto trebali napraviti kako bi to spriječili ne rade ništa po tom pitanju,' kazala je.

Čitateljica je napomenula i kako su s navedenim problemom upoznati i lovci koji su predložili da psa odvedu u prvo lovište te ga ustrijele, što ju je posebno zabrinulo. Kako kaže, jedini komentar Društva na njeno upozorenje je bilo to da, ukoliko to lovci naprave, ide na njenu dušu. Ni nakon toga ništa nije poduzeto.

Međutim, čini se kako ovakva sramotna praksa Društva za zaštitu životinja nije rijetkost. Tako je čitateljica ispričala još jednu sličnu priču u kojoj Društvo navodno nije ispunilo svoju zadaću.

'Prošle godine Sandra Sambrailo nije došla po iskrcanog psa koji je bio čipiran nego se oglušila. Pas je na kraju otrovan u centru mjesta. Bojim se kako će se taj slučaj ponoviti,' upozorila je čitateljica.

Društvo za zaštitu životinja: 'To nije naša dužnost, mi smo volonteri'

Anica Sambrailo je s druge strane kazala kako je psa čitateljica udomila te kako je dogovorena sterilizacija na račun Društva koja bi trebala biti izvršena u naredno vrijeme. Ipak, čitateljica tvrdi kako ona nije udomila psa.

'Pas u principu luta. Ponekad je kod nas, a ponekad kod drugih ljudi koji o njemu brinu,' tvrdi čitateljica.

Na pitanje kako komentira to što je pas napao dijete prije mjesec dana, Sambrailo je odgovorila kako ga 'nije ugrizao nego ogrebao'.

'Mislite li da je to naša dužnost? Zašto bi taj pas uopće bio na Žarkovici? Mi smo skupina vaših sugrađana, volonteri koji ovo rade čisto iz ljubavi prema životinjama,' izjavila je Sambrailo opravdavši svoje navode kako 'to nije njihova obveza' tvrdnjom kako ni od Grada Dubrovnika, kao ni od gradskih tvrtki, uključujući i Sanitat Dubrovnik, nisu dobili ni lipe u 2014. godini.

Podsjetimo, iz Grada Dubrovnika tvrde kako su u ovoj godini za hranu životinja isplatili 375.667,39 kuna proračunskih sredstava. Pored tog iznosa, Upravni odjel za komunalne djelatnosti Grada Dubrovnika je putem bagatelne nabave hrane utrošio još i iznos od 86.198.00 kuna, što ukupno čini trošak od 461.865,00 kuna. Također, na ime troška za isporučenu hranu u 2013. godini, početkom ove godine podmiren je iznos od 60.203,00 kuna, a o čemu je Dubrovački dnevnik prvi pisao.   

Iz Grada su dodali i kako je Gradska tvrtka Sanitat 12. kolovoza iz svojih sredstava odobrila kupovinu hrane za životinje u azilu te dobavljačima platila 51.324,00 kuna. Uvidjevši da nabavljena hrana nije dostatna za potrebe azila, u rujnu je, kažu, Sanitat u dogovoru s Gradom Dubrovnikom osigurao dodatnih 100.040,86 kuna za nabavku hrane koja bi trebala zadovoljiti potrebe azila do kraja godine.

Također, nekolicina ljudi s dubrovačkog područja koji su upoznati s prilikama na Žarkovici tvrde kako je upravo ljudski faktor najveći problem.

'Često prozivaju gradonačelnika, različite inspekcije, ali problem je u njima samima. Nije im problem poći do Pelješca ili Korčule kako bi skupile nekog napuštenog psa i hvalile se po medijima, no ovakve slučajeve ne žele riješavati, a dužnost im je. Stvari nisu onakve kakvima se čine,' zaključuje čitateljica koja se nada kako će Društvo ipak poduzeti određene korake prije no što se ne dogodi nešto loše; za psa, ili za još neko dijete koje bi mogao napasti.