Uoči druge dramske premijere na 77. Dubrovačkih ljetnih igara na Lovrjencu je održana pressica. Riječ je o predstavi “Richard III“ William Shakespearea u koprodukcija Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu koju režira renomirani slovenski redatelj Vito Taufer.
“Richard III“ je drama o kojoj su napisani brojni teatarski eseji, ali je svakako zanimljiv podatak kako najpoznatiji citat drame, odnosno povik “Konja! Kraljevstvo za konja!“ poraženi Richard, nakon pada s konja, nikad nije izgovorio i zapravo je Shakespearovo tumačenje i licencia poetica jer se kralj nastavio boriti dok nije ubijen.
Ispitivanje granica dopuštenog i nezamislivog
U najavi predstave se ističe kako je to eksplicitan uvid u mehanizam vladanja, briljanta studija političke ambicije, manipulacije i cinizma koja ponire u najdublje i najmračnije dijelove ljudske prirode. “Richard III“ govori o načinu na koji se provodi volja, manipulira jezikom , prezire i prelazi sve društvene granice, dovodi u pitanje društveni poredak, izlazi izvan okvira stečenih i dopuštenih iskustava. Shakespeare ulazi u prostor krajnjih ljudskih iskustava, gdje se ispituje granica između dopuštenog i nezamislivog. Postavljati ovaj komad znači promišljati društvene fenomene i prodirati u političku srž sadašnjeg trenutka. Zato svako novo postavljanje Richarda III otvara pitanje ne samo kako vlast nastaje, nego kako proizvodi pristanak, normalizira nasilje i pretvara političku laž u društveno prihvatljivu činjenicu. Shakespeare ne istražuje samo genezu tiranina, nego i uvjete pod kojima zajednica postaje suučesnik vlastitog poraza“.
Na tu razliku povijesti i književnosti ukazuje i tumač glavne uloge glumac Filip Vidović:
“Richard III je pun ambicija, fizički i osakaćen time što živi na dvoru i ostvaruje ambiciju kroz sredstva koja nam danas možda nisu najsrodnija. Znam da i danas puno ljudi s pozicija moći koriste vrlo slična sredstva i vrlo su okrutni u stvaranju svog okružja. Richard je ambiciozan lik i nisam znao da je on umro s 32 godine, uvijek sam ga doživljavao kao starijeg. Kad danas poredimo mlađe i starije generacije, većinom su mlađi ambiciozni a netko sa 60 ili 70 godina teško može imati tu količinu ambicije kao Richard o čijem se liku može puno pričati i jako je inspirativan. Analiza Sheakesperovih stihova može pronaći nova značenja, energiju i sa samim sobom poistovjećivanje. Suvremeni je svijet zapravo pun Richarda i to je danas jako aktualan tekst. Svijet je pun tiranina, a dok sam stvarao ulogu nije me inspirirao ni jedan od njih. Mislim da su danas mlađe generacije okrutnije u nekim stvarima i razmišljanjima, puno su brži... Ne znam kako se igra monumentalno zlo ili nekakav simbol zla, a Richard je i čovjek koji pati od raznih stvari, zbog kojih radi te stvari. Mislim da nam je svima u nekom trenutku došlo, ako nas netko povrijedi, da kažemo prevarit ću te, zatući, ubiti, ali nikad ne pređemo tu granicu. A Richard prelazi tu granicu koja ako se pređe jednom, dvaput, sva daljnja prelaženja te granice postaju sve lakša. Prije toga je vjerojatno postojala savjest, ali potom je sve lakše i lakše“ rekao nam je Vidović te dodao: “Richard III kao stvarna ličnost nije negativac, nego pozitivac kojeg je narod jako volio i svi da ih nazovem dvorjani i drugi Lancasteri su više negativci nego on!
Ne znam koliko je političkog konteksta u takvom pisanju, ali je Shakespeare to tako opisao“.
Nikad aktualnija korelacija fikcije i stvarnosti
U ostalim ulogama pojavljuju se Goran Grgić (kao kralj Edvard IV), Marinko Leš (lord Hastings), Igor Kovač (vojvoda od Buckinghama), Dušan Bućan (Stanley, grof od Derbyja), Milan Pleština (grof od Richmonda), Lovro Rimac (lord Rivers), Silvio Vovk (lord Grey), Matija Pijević (markiz od Dorseta), Ivan Colarić (nadbiskup jorkški), Ana Begić Tahiri (kraljica Elizabeta), Helena Minić (kraljica Margareta), Mirta Zečević (vojvotkinja od Yorka) te Iva Jerković Oreški (lady Ana) i brojni drugi.
Nakon duže vremena na Igrama je ponovno Iva Jerković Oreški koja o svojoj kompleksnoj ulozi u predstavi o filozofiji moći i tiraniji kaže kako su glumci tu da ispričaju kako netko iz sjene može doći do vrha: “I danas vidimo kako su apsurdni ljudi na vrhu svijeta. Sheakesper je popularan jer su sve njegove teme vječne: i danas vidimo da ljudi s lošim agendama na vrhu svijeta rade kaos“.
Lovro Rimac kroz smijeh kaže kako glumi lorda Riversa koji je na početku drame na vlasti ali je “smjena bila borbena i krvava“: “Korelacija predstave i sadašnjosti je nikad aktualnija. Svi smo svjesni da dnevno svjedočimo sebičnosti, svi se bore isključivo za svoje interese, a predstava govori o tome gdje to vodi. Ovo mi je treća suradnja Tauferom. Jako mi je lijepo te inspirativno istraživati sebe unutar toga i dati svoj pečat. Moj lik je dosta nemilosrdan, kao i svi likovi u ovoj tragediji, učinit će sve da se održi na vlasti i nije Richard jedini u tom mehanizmu zla“.
Nakon prošlog ljeta i “Medeje“ Helena Minić je ponovno na Lovrijencu: “Veselim se tome. Igram apsolutno tragičan lik, kraljicu Margaretu, kojoj su ubijeni suprug i sin, bol s kojom živi je nezamisliva, ostala je bez svog prijestolja, mora se suočiti s vremenom i živjeti s tim otrovom u sebi i ljutnjom koja je teško izdrživa. Na neki način Margareta je proročica koja baca kletve na sve, želeći im da dožive sve boli koje ona proživljava. U sebi uvijek morate naći kako opravdati svoj lik, a osobno ne želim ni pomišljati na tu vrstu gubitka. Priznajem da mi nije lako razumjeti bijes da moraš nekog prokleti, ali to su glumački zadaci i tu je Taufer koji nas vodi. Dvor voli neke stvari gurnut pod tepih, a Margareta je tu da bez zadrške rani i na nešto ukaže, to je njezin obrambeni mehanizam da bi preživjela ali to nije opravdanje za njezine postupke“.
Priča o licemjerju i pokvarenom društvu
Scenografiju potpisuje Branko Hojnik a skladatelj jeMate Matišić uz kojeg. Kao glazbenici nastupaju Damir Josipović i Darko Terlević. Kostimograf jeAlan Hranitelj, oblikovatelj svjetla je Tomislav Maglečić, jezična savjetnica je Ines Carović, asistentica scenografa je Nika Vojvoda a asistentica kostimografa Ana Roko.
Redatelja Taufera smo pitali koliko su Sheakespeare i Dubrovnik izazov, da bi odgovorio kako su predstave uvijek izazov: “Ovdje ne trebamo raditi kulise jer imamo najbolje moguće, tako da smo se u taj prostor ubacili tekst. Nikad ne razmišljam tako da politiku stavljam na pozornicu a današnji političari ne vrijede da ih se tako postavi. Uz to, danas jesu, sutra nisu! A Richard je priča stara petsto godina i još će se najmanje toliko pričati. Te priče su kao svevremene bajke i treba se samo fokusirati na ono što nam je interesantno, neću reći aktualno jer je to banalna riječ. Nije interesantna samo politika nego i seks! U predstavi se radi o moći, vlasti i prevlasti, o nasilju i ljubavi…Ipak, u prvom planu je tiranija, ovo je priča o pokvarenom i licemjernom društvu u kojem jedan ekstremist odluči, imenujmo stvari pravim imenom i ako je vlast uvijek krvava, zašto bi to prikrivao. Tako je i dan-danas, necivilizirane, barbarske stvari se dešavaju pred našim očima, nitko ih ne prikriva niti ih više opravdava. Nasilje je postalo nešto normalno“ rekao je Taufer te na upit koju je poruku želio prenijeti gledateljima, dodao:
“Nemamo je! Svi koji dođu nek' si svoju poruku zamisli i shvati kako hoće! Ne radim predstave koje će biti politički aktuelne i odnositi se na neke političare ili političke fenomene. Teatar je više stvar poezije nego politike ili znanosti, a poeziju svi trebaju čitati na svoj način. Naravno da sam kao redatelj dao okvir kako ga shvaćam, ali je to nešto što je moj osobni stav koji dijelim s glumcima. Ali, važno je da svi koji rade u predstavu unosi svoje osobne stavove i što ga muči. Zapravo, Richard III povijesno nije bio tako crn lik i zapravo sve više znanstvenici otkrivaju da je Richard III bio nešto sasvim suprotno od toga što je povijest od njega napravila. Povijest pišu pobjednici: Tudori su ga pobijedili i koji još uvijek vladaju u Engleskoj. Oni su smislili tu priču i političkim spinom ga označili i ocrnili. Već 500 godina važi kao “bad guy“. A zapravo, kako ćemo znat šta je bilo prije 500 godina kad vidimo što se danas zapravo događa?“
