Nakon nekoliko dana, stigla je još jedna dobra vijest – tvrđava Imperijal vraćena je Gradu. Franković na svom Facebook profilu objavio je kako je Grad Dubrovnik dobio potpuni posjed tvrđave koja je bila dana u koncesiju Razvoj Golfu. Naveo je kako je to odluka Općinskog suda u Dubrovniku, a da je odluka o raskidu koncesije donesena većinom glasova na Gradskom vijeću prije nekoliko godina.

KAKO JE POČELO I KAD SE ZAHUKTALO

Ideja o izgradnji golf terena na Srđu datira još iz 70-ih godina prošlog stoljeća, izradom projekta 'Južni Jadran' gdje se razmatrala mogućnost takve gradnje. Takva ideja nije realizirana, no 2001. godine je donesen novi Prostorni plan uređenja (PPU) Grada Dubrovnika gdje je područje namijenjeno sportsko-rekreacijskim sadržajima označeno s 'R'. Navode se tu i golf igrališta s pratećim sadržajima, ali bez smještajnih kapaciteta. Nakon dvije godine, javljaju se prvi kupci parcela na tom području, a riječ je o tvrtki Golf park Srđ d.o.o. koja traži zainteresirane investitore.

Te iste, 2003. godine, Golf park Srđ d.o.o. i Grad Dubrovnik potpisuju ugovor kojim se stvaraju preduvjeti za izgradnju terena, a projekt je vrijedan između 70 i 80 milijuna eura. Sljedeće godine se osniva tvrtka Golf park Dubrovnik Srđ d.o.o. gdje većinski vlasnik postaje Braslav Turčić.

Za ovu priču bitna je 2005. godina kad se donose izmjene PPU-a, a obuhvat se sa 100 povećava na 310 hektara. Iste godine se donose izmjene i dopune GUP-a Grada Dubrovnika, s istim izmjenama kao i u PPU-u. Sljedeće godine povjerenik Vlade Želimir Bosnić mijenja prostorni plan DNŽ te proširuje obuhvat projekta, a izmjenama u PPU DNŽ ulaze smještajni kapaciteti od gotovo 3 tisuće kreveta u vilama i apartmanima. Ova odluka je srušena pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda iz 2014. godine.

Godine 2007. Turčić prodaje projekt tvrtki Razvoj Golf, odnosno izraelskom biznismenu Aaronu Frenkelu. Sljedeće godine Sabor izglasava Zakon o golf igralištima. Iste godine Poglavarstvo Dubrovnika Razvoj golfu dodjeljuje koncesiju nad tvrđavom Imperijal na Srđu. Ugovor o koncesiji s koncesionarom raskinulo je Gradsko vijeće 2020. godine.

Tijekom 2009. godine, tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica sklopila je ugovor s tvrtkom Razvoj Golf o prodaji dvije parcele ukupne površine 47 tisuća kvadratnih metara za 2 milijuna i 600 tisuća kuna, izvan obuhvata projekta, nakon provedenog javnog nadmetanja. U ovom periodu projekt golfa na Srđu procjenjuje se na više od 900 milijuna eura. Projekt predviđa dva terena, vježbalište, hotel, preko 250 vila i apartmansko naselje s 1600 smještajnih jedinica.

Za ovaj projekt važna je i 2010. godina, kad su građani na javnoj raspravi iskazali nezadovoljstvo, a iste godine DNŽ odbija dati suglasnost ovakvom UPU-u Srđa jer, kako navode, nije usklađen s planovima višeg reda. Tijekom 2012. godine Gradsko vijeće donosi Odluku o nastavku izgradnje UPU-a, a sljedeće godine održava se i javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za projekt na Srđu, kao i o UPU-u Športsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka-sjever i Bosanka-jug.

Situacija se dodatno zahuktava – prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma na čelu s inicijativom Srđ je naš, a tadašnji ministar uprave Arsen Bauk proglašava ispravnim prijedlog za raspisivanje referenduma. Referendum je održan 28. travnja 2013. godine, 84 posto glasača izjasnilo se kako je protiv (ovakvog) projekta, međutim na referendum nije izašao dovoljan broj glasača, sukladno zakonskim odredbama da bi referendum uspio.

FAMOZNI 'DUBROVAČKI DOGOVOR'

No, ta 2013. godina bila je i izborna godina. Andro Vlahušić (HNS) ponovno pobjeđuje kao gradonačelnički kandidat protukandidata Tea Andrića (HDZ) i (p)ostaje gradonačelnik. Uskoro se u Gradskom vijeću formira velika koalicija – stranke okupljene oko HNS-a u kojem je tada bio Vlahušić, a to su SDP i HSS, ulaze u koaliciju s HDZ-om i njihovim koalicijskim partnerom, HSP AS, te s DDS-om. Gradonačelnik je već spomenuti Vlahušić, a Gradsko vijeće ima predsjednika iz redova HDZ-a. Bio je to Niko Bulić. Koalicija je nazvana 'Dubrovačkim dogovorom'. Kao glavni akteri spominju se Vlahušić ispred HNS-a, Dubravka Šuica i Niko Bulić ispred HDZ-a, uz potporu tadašnjeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka, te Pero Vićan ispred DDS-a.

Članovi Gradskog vijeća spomenutih stranaka, izglasali su 30. srpnja UPU koji predviđa golf na Srđu, uz apartmansko naselje, s izuzetkom Tatjane Šimac Bonačić (SDP) koja je bila suzdržana i Mire Buconić (nezavisna) koja nije došla na sjednicu. Protiv usvajanja UPU-a bili su članovi opcija Srđ je Grad, Hrvatski laburisti – stranka rada i HSLS. Sjednicu su obilježili i prosvjedi građana predvođeni inicijativom Srđ je naš,  ispred Gradske vijećnice.

'Dubrovački dogovor' izazvao je veliku polemiku jer je zapravo riječ o koaliciji stranaka iz lijevog i desnog političkog spektra, pa i centra, koje su ideološki suprotstavljene. Mnogi su je smatrali neprirodnom. No, glavna kritika je bila kako je oformljena prvenstveno kako bi se 'progurao' projekt izraelskog biznismena. Koalicija je srušena već sljedeće godine, kad iz njega izlaze HDZ, ali i SDP. Glavni akteri i pokretači rušenja 'Dubrovačkog dogovora' ispred HDZ-a bili su sadašnji gradonačelnik Mato Franković, koji je sljedeće, 2015. godine izabran za predsjednika Gradskog vijeća, i sadašnji predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, koji je tada bio gradski vijećnik.

POTREBICA 'BILA JE TO JEDNA NESRETNA EPOZODA DUBROVAČKE POLITIKE'

Inače, Potrebica je prvi HDZ-ovac koji je kazao kako je Golf na Srđu paravan za apartmanizaciju. Dubrovački dogovor i danas smatra lošim idejom.

„Bila je to jedna nesretna epizoda dubrovačke politike. U svom sam radu kao predsjednik Gradskog vijeća zaista promovirao uključivost svih opcija, i mislim kako tu leži naša najveća vrijednost. Ali nisam za to da se sklapaju političke koalicije s ciljem 'guranja' privatnih projekata, pogotovo projekata koji izazivaju kontroverze. Uvijek sam se suprotstavljao, a to ću i nastaviti, međustranačkim neprincipijelnim suradnjama u cilju 'guranja' privatnih projekata i uvijek ću pozdraviti surađivanje u Gradskom vijeću u cilju javnog dobra“; govori nam Potrebica danas, nešto više od 10 godina od rušenja 'Dubrovačkog dogovora'.

VLAHUŠIĆ: BILI SMO KONSTRUKTIVNI

Sadašnji gradski vijećnik, a u to vrijeme gradonačelnik Andro Vlahušić danas govori kako je golf bio tek jedan od razloga zbog kojih se takva koalicija dogodila.

„Teško bi se moglo dogoditi da jedna politička opcija ima samostalnu većinu u Vijeću. Vijeće je moglo funkcionirati ili po modelu 'Dubrovačkog dogovora', ili po modelu političke trgovine. Trećeg načina nema. I sad u Gradskom vijeću imamo političku trgovinu! Uglavnom, bez obzira na to što smo bili iz različitih političkih opcija, funkcionirali smo konstruktivno. Primjerice – kućice na Stradunu. Sastali smo se na tu temu, iznosili stavove, dogovarali i usuglasili smo kriterije u 10 minuta. Na kraju smo tu dobili dubrovačku ekipu i dobru priču. U Gradskom vijeću uvijek imate 80 posto ljudi koji će konstruktivno djelovati. Najdestruktivnija ekipa je ona iz 'Srđ je Grad'“, smatra Vlahušić.

MURATTI: DUBROVAČKI DOGOVOR JE FORMIRAN U ZAGREBU

Na čelu dubrovačkog SDP-a prilikom sklapanja Dubrovačkog dogovora bila je Olga Muratti. Međutim, SDP je nedugo nakon Dubrovačkog dogovora i usvajanja UPU-a napustila zbog previranja u stranci.

„Dogovora je vazda bilo i vazda će ih biti. Ja jesam tada bila predsjednica dubrovačkog SDP-a, međutim Dubrovački dogovor se stvarao u Zagrebu, u središnjicama, ne u Dubrovniku. Danas na svim razinama imamo 'dubrovačke dogovore', počnimo od Vlade! Neki koji do jučer nisu htjeli biti u koalicijama, danas jesu. Očito nova vremena donose neka nova politička razmišljanja i situacije. Moje je mišljenje da je pozitivno ako se zajednički okupe oko javnog interesa, u cilju donošenja dobrih rješenja i projekata, naravno, ne oko osobne koristi. Politička stvarnost u Hrvatskoj uopće ide ka modelu 'dubrovačkog dogovora' pa je danas teško definirati oporbu, teško je definirati najjače aktere, imamo jači centar… Te granice, koje su prije striktno dijelile, su se danas dosta približile“, kazala je Muratti dodavši kako je puno bolje ako su koalicije službene, kakav je bio Dubrovački dogovor, nego kad one nisu definirane, kad se prešutne i netransparentne, ali ipak postoje.

Dubrovački dogovor danas je stvar prošlosti, a situacija u Gradskom vijeću bitno drugačija nego tada, što se glavnih aktera tiče. Inicijatori rušenja Dubrovačkog dogovora ispred HDZ-a,  Franković i Potrebica, danas su gradonačelnik odnosno predsjednik Gradskog vijeća. Vijećnici SDP-a sada su Anita Bonačić Obradović i Saša Škrabić koji s Dogovorom nemaju nikakve veze. Muratti je vijećnica u Gradskom vijeću, ali ispred HSU-a. Vijećnik u Vijeću je i Maro Kristić, ali kao nezavisni, dok je 2013. bio član Hrvatskih laburista – stranke rada. Gradski vijećnik je i Vlahušić, tada gradonačelnik, kao i Željko Raguž koji danas ima svoju stranku, a tada je bio zamjenik gradonačelnika iz redova HSS-a. Zapravo, jedino je Pero Vićan i tada, a i sad, bio i ostao vijećnik DDS-a i njegova se pozicija nije mijenjala, bez obzira na previranja, što najbolje govori o njegovom političkom iskustvu.

SUDSKE TRAKAVICE O ODŠTETAMA

Za to vrijeme projekt golfa na Srđu u investicijskom smislu nije napredovao ni u kom smislu. Slijede brojne tužbe i sudska rješenja. Kao što je već spomenuto, Viši upravni sud u Splitu pravomoćno ukida izmjene i dopune PPU-a DNŽ iz 2006. godine. Upravni sud u Splitu 2016. godine poništava Rješenje o prihvatljivosti Studije utjecaja na okoliš, a godinu nakon isti sud poništava i lokacijsku dozvolu.

Tvrtka Elitech, koja u svom vlasništvu ima i tvrtku Razvoj Golf, 2020. godine pokreće arbitražni postupak protiv Republike Hrvatske u kojem traži odštetu od 500 milijuna eura jer im je investicija usporena odnosno onemogućena. Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu je odbija 2023. godine.

Također, 2020. godine tvrtka Razvoj golf pokreće tužbu protiv Grada Dubrovnika zbog nekretnina kupljenih 2009. godine. Riječ je o već spomenutim zemljištima na Srđu koje je tadašnja gradonačelnica prodala za 55 kuna po kvadratu. Naknadno je utvrđeno kako se zemljišta zapravo nisu ni nalazila u vlasništvu Grada nego države. Trgovački sud u Dubrovniku, u ponovljenom postupku, krajem siječnja ove godine donosi nepravomoćnu odluku prema kojoj Grad treba tvrtki Razvoj Golf isplatiti tj. vratiti preko 365 000 eura. Gradonačelnik je na ovu presudu najavio žalbu.

Investitor Aaron Frenkel kao državljanin Izraela i osobno pokreće još jedan arbitražni postupak protiv RH pred Međunarodnim arbitražnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu te traži 225 milijuna eura odštete. Prošlog tjedna je taj zahtjev odbijen, a kratko nakon toga Općinski sud u Dubrovniku donosi presudu prema kojoj se odbijaju zahtjevi Razvoj Golfa zbog toga što je 2020. godine Gradsko vijeće raskinulo koncesiju za tvrđavu.

SVI SU ZADOVOLJNI PRESUDAMA

„Iznimno sam zadovoljan zbog presuda. U proteklih 10-ak godina mog političkog djelovanja vrlo sam jasno komunicirao nezadovoljstvo projektom. Otkako smo preuzeli odgovornost za Grad 2017. godine, stalno smo naglašavali kako je važan tajming te smo pokazali kako se hladne glave donose prave odluke, bez obzira na to što je srce puno puta htjelo da to ide naglo. Mislim kako tvrđava Imperijal nikada nije trebala biti dana u koncesiju jer je iznimno vrijedna, pa i zbog svog samog položaja, iznad samog Grada“, riječi su kojima je sudske pravorijeke prokomentirao Potrebica.

Vlahušić kaže kako je šteta što se projekt golfa na Srđu nije realizirao, sa svim odlukama koje su tada donesene.

„I dalje to tvrdim i tvrdit ću do kraja života. Najvažnija od tih odluka bila je ta da Grad nije trebao ni lipe uložiti u javnu infrastrukturu, ništa izvan onoga što mu je obveza po komunalnom doprinosu. Poklonili su nam zemljište i obavezali se kako će, ma što gore radili, raditi o svom trošku. Projekt obnove tvrđave na Srđu je bio sjajno zamišljen. Odašiljač se trebao izmjestiti na 150 metara, jer mu na tvrđavi nije ni mjesto. Trebao je biti stakleni, uklopljen u prostor. To je bila obveza investitora. Dubrovnik bi, po tim odlukama, imao obnovljenu tvrđavu, amfiteatar za 4 tisuće ljudi, lateralni park za Dubrovčane. Grad je dobio 40 tisuća kvadrata na Bosanci za sportske sadržaje besplatno!“, govori Vlahušić.

Presudama je zadovoljan, a tvrdi kako je kao temelj za njih poslužio i ugovor kojim je, dok je bio gradonačelnik, Razvoj golf Gradu isplatio dva milijuna kuna jer nisu ispoštovali rokove.

„Uplatili su taj iznos i nisu se žalili, čime su zapravo priznali kako su krivi“, dodao je.

Danas se pobrojava tko je učinio više, a tko manje za Grad kad je riječ o golfu na Srđu. Uloga inicijative Srđ je naš, a kasnije i stranke Srđ je Grad u ovoj priči je neporeciva. Ipak, gradonačelnik Franković spočitava im kako nisu znali prepoznati pravi trenutak za konkretne odluke i kako su često znali plašiti javnost da će RH morati plaćati velike svote novca ako se investitoru uvaže arbitražni zahtjevi.

Muratti pak kaže kako nije vrijeme za politička prepucavanja.

„Trebali bismo svi biti sretni i zadovoljni što je sve završilo u korist Grada i RH. Zašto sada mjeriti koliko je tko doprinio? Moja je poruka kako bismo se svi trebali ujediniti za dobrobit Grada“, kazala je.

PREDUVJETI ZA OBNOVU TVRĐAVE

A jedan od tih koraka je i obnova tvrđave Imperijal na Srđu gdje se nalaze izložbeni prostori Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Tvrđava ima veliki problem s prodorima oborinske vode pa je u zimskom vremenu onemogućen rad Muzeja.

„Gradonačelnik, koji je u petak podsjetio Muzej na Srđu u sklopu Noći muzeja, kazao je kako je tvrđava konačno vraćena Gradu te je službeno primio ključeve tvrđave. Sad treba krenuti s prikupljanjem dokumentacije koja je potrebna kako bi se moglo krenuti s obnovom, nakon koje bi glavni sadržaj tvrđave trebao biti Muzej Domovinskog rata“, kazala je Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja.

Muzej bi tada napokon mogao djelovati u skladu sa Zakonom o muzejima i važećim pravilnicima, što bi moglo uključivati čuvaonice, depo, ured, WC, tekuću vodu koju trenutno nemaju, ali i adekvatan izložbeni prostor.