Posebno se to odnosi na državljane Bangladeša, ali i Indije, Nepala, Filipina i Egipta. Naime, dio državljana navedenih zemalja su ishođene radne vize za rad u Hrvatskoj nemalim dijelom koristili samo za ulaz u prostor Schengena, nakon čega bi bježali iz Hrvatske odnosno produžili u neku od zemalja “stare Europe“.

Prema javno dostupnim podacima, lani je Ministarstvo vanjskih poslova RH odobrilo radne vize i dozvole za oko 12.400 državljana Bangladeša, ali oko osam tisuća tih radnika uopće nije stiglo na radna mjesta! Oni su ishođene vize najčešće zloupotrebljavali tako da je u Hrvatsku stizala samo njihova prtljaga, ali ne i oni. Upravo je to bilo odlučujuće da hrvatske vlasti odlučno i oštro reagiraju te upozore vlasti Bangladeša na praksu koja je neprihvatljiva, čemu uveliko doprinose tamošnje agencije za zapošljavanje.

'Njih 19 je pošlo dalje'

Sve to bilo je povod da se obratimo direktorici gradskog komunalnog poduzeća “Čistoća Dubrovnik“ i doznamo kakva iskustva oni imaju s radnicima iz Bangladeša.

-Još od 2023. godine imamo radnike iz trećih zemalja, točnije iz Bangladeša i ukupno ih je došlo 48, ali ih na današnji dan, nažalost, brojimo samo 29. Naime, 19 radnika je pošlo dalje, a sve se događalo tako da se jednostavno ne bi pojavili na poslu. Na kraju smo doznali da su pošli u druge zemlje, a mi smo im bili samo “prolazna stanica“. I danas smo s nekima od tih radnika još u kontaktu, a velika većina ih je u Portugalu gdje navodno imaju svoje kolonije i dosta brzo mogu dobiti “papire“ i državljanstvo te dovesti obitelji. Dosta ih je i u Poljskoj. Iako će neki reći kako su sigurno pošli zato što su im ovdje male plaće, mogu reći kako su imali plaće kao ostali naši djelatnici na sličnim radnim mjestima. Iz tih plaća su izdvajali za svoj smještaj, kao i drugi koji su podstanari. Za vrlo sličnu plaću rade i u drugim zemljama ali žive u većim „kolonijama“ sunarodnjaka i to je, izgleda, bilo odlučujuće. I tamo plaćaju smještaj i hranu, pa i kad rade za restorane. Ali ovi što nisu iskoristili našu radnu vizu tamo su “na crno“!- priča Mihaela Mikulandra nadalje govoreći o potezima koje su učinili nakon nepojavljivanja radnika na poslu. 

Što kad dođe do problema?

-Odmah smo pokrenuli postupak raskida ugovora, ali se morala poštivati duga zakonska procedura sa slanjem i primitkom povratnice, da bi odluku o raskidu proslijedili policiji. Novi „bazen radne snage“ je teško naći, neuspješno smo se obraćali Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ali je radnike teško naći, bez obzira na to koliku plaću nudimo. I dalje smo u kontaktu s agencijom iz Kaštela i tražimo ih i predložili su nam radnike iz Nepala tako da su za njih dvadesetak radne vize već u postupku ishođenja. Nadamo se da bi najkasnije u travnju trebali doći. Najveći je pritisak upravo na za Nepal nadležna veleposlanstva u New Delhiju i u Katru. Još bih naglasila da su iz “druge ture“ tih radnika koji su došli 2024., nakon što smo upozorili njihovu agenciju, samo dva radnika produžila u druge zemlje, dok je iz “prve ture“ 2023. godine to učinilo čak 17 radnika! Za one koji su ostali u Dubrovniku mogu reći da su stvarno super, a ovi koji rade od 2023. su već bili na godišnjem odmoru u Bangladešu, jedan od njih tek nakon dvije i pol godine! Poslao mi je fotografiju s curicom i napisao da nije znao kolika su mu djeca i da je uživao dok je bio s njima. I vratili su se bez ikakvih problema, nemaju primjedbi na radne uvjete- ističe Mikulandra koja na kraju naglašava kako prije isteka njihovih ugovora pozivaju sve strane radnike na razgovor te ih pitaju što očekuju i žele li ostati. Ali, svima koji to žele, produžit će ugovore.

Na kraju podsjetimo kako su neka dubrovačka poduzeća slične probleme s državljanima Indije i Bangladeša imali i prije Domovinskog rata. Naime, turistička agencija “Atlas“ je pravila prodor na tržište Azije te je tamošnjim državljanima ponudila izlete u bivšu Jugoslaviju, što je naišlo na prilično veliki odjek. Međutim, u Bangladeš se malo tko vraćao jer su “turisti“ samoinicijativno odlučili ostajati u Europi i- mnogi od njih su tamo još uvijek!