A kako je do dodjele 'Imperiala' uopće došlo otkrio nam je utemeljitelj priznanja Denis Pavela. Kao što to obično bude s dobrim idejama, i do ove je došlo spontano, jedan naizgled običan dan dok je čitao vijesti uz kavu.

„Prije četiri godine u desetom mjesecu listao sam portale i izašla mi je vijest o poginulom mladiću Luki Lukšiću, sinu Marije Lukšić, predsjednice Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije. Zapitao sam tko je taj mladić, a onda sam pročitao da je to dijete koje je stradalo u Domovinskom ratu, civilna žrtva, i to u hotelu Hilton Imperial. Ušao sam dublje u tematiku i prvo me bilo sram jer nisam znao da smo u Hrvatskoj u Domovinskom ratu izgubili preko 402 djece. Pošao sam i dalje, pa vidio da je tu i pokojni Đuro Bokun, puno dječaka i djevojčica… I opet, bilo me sram što nisam to znao. Shvatio sam da se o tome uopće ne priča“, objašnjava Pavela i kaže da nije mogao prestati razmišljati što napraviti kako bi se to promijenilo.

„Došla mi je vizija, kao da je duh pokojnog Luke ušao u mene, zvuči možda malo čudno, ali tako je bilo. Razmišljao sam da napravimo priznanje u čast stradaloj djeci u Domovinskom ratu koje će se zvati „Luka“. No osjećao sam potrebu da prvo zatražim blagoslov majki stradale djece. Pošao sam jedan dan u prostore Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata i tamo sam zatekao gospođe Lukšić i Bokun, tražio sam razgovor s njima. Kad sam im ispričao kako sam doživio tu viziju, one su počele plakati, nisu čule za tako nešto prije. Pitao sam imam li blagoslov za utemeljenje takvog priznanja, koje su mi i dale. Bile su oduševljene. Bilo je to jako duhovno iskustvo, kroz Luku, pa je baš zato cijela organizacija išla bez ikakve muke“, kaže Pavela.

Kroz taj proces razmišljanja odlučio je da se priznanje ipak ne zove „Luka“, s obzirom da je planirao da se dodijeli u spomen na svu poginulu djecu.

„Onda sam se sjetio, ako je Luka poginuo u hotelu Hilton Imperial, a iznad hotela imamo tvrđavu Imperial, koja je bila mjesto velikih stradanja, žrtve, krvi, ali i na kraju i veličanstvene pobjede – mora se tako zvati. Došao sam u kontakt s umjetnicom Petrom Farac, jer sam smatrao da je najbolje da se napravi umjetničko djelo koje prikazuje i jedan i drugi Imperial, izložio sam joj ideju, a ona je to objeručke prihvatila. Napravila je umjetničko djelo čije se replike i dan danas dodjeljuju, zajedno s plaketama. Dalje se sve slagalo sve samo od sebe“, objašnjava Pavela.

Tako je odlučeno da će se nagrade dodjeljivati u hotelu Hilton Imperial, a za datum je izabran 20. studenog, jer se tada obilježava Svjetski dan djece. Iako je na ideju došao u listopadu 2020. godine, zacrtao je da se te godine mora održati prva dodjela jer što se odgađa – često se ni ne napravi.

A za ovako lijepu inicijativu podrške ne manjka. Ističe tako Pavela podršku predsjednika Zorana Milanovića, koji je ugostio prve dobitnike „Imperiala“. Tu je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, a naravno podršku pruža i Grad Dubrovnik.

„Često govorimo o spomenicima, koji se obilaze jednom godišnje, ali Imperial je baš 'živi spomenik'. Djeca koja dobivaju priznanja dolaze u naš grad iz cijele Hrvatske. Imali smo dobitnike iz Vukovara, Vinkovaca, sad iz Rijeke, Siska, Dalmatinske zagore… Zaokružili smo cijelu Hrvatsku. A zašto je 'živi spomenik'? Jer se vraćaju u svoje sredine, pričaju svojim vršnjacima, prijateljima, susjedima, roditeljima što je Imperial i zašto se dobiva. Kroz to se uči o stradaloj djeci, da se nikada ne zaborave, i o Domovinskom ratu. Dijele i zašto se dobiva priznanje – za dobra djela, sudjelovanje u projektima škole i zajednice. Time se potiče drugu djecu da i oni budu dobri, da promiču ugled zajednice i škole, kako bi i oni dobili priznanje dogodine. Imperial je čudo!“, ponosan je Pavela.

Za priznanje se otprilike mjesec i po dana prije same dodjele raspiše javni poziv, a odazivom su jako zadovoljni.

„Moramo svi biti ponosni u Dubrovniku jer je riječ o jedinstvenom priznanju u Republici Hrvatskoj. Grad Dubrovnik je utemeljio prvo takvo priznanje u spomen na 402 stradale djece. Dovoljno tome u prilog govori da nam je ove godine došao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, a svi mi dobro znamo što je nogometna reprezentacija značila u Domovinskom ratu, koliko je bila promotor hrvatskog naroda, koliko predstavlja nacionalni identitet. Tu je toliko duha u toj dodjeli da je teško to riječima opisati“, kaže Pavela.

A važno je da Imperial i povezuje ljude i stvara nova poznanstva.

„Jučer smo imali situaciju gdje nam se dobitnica priznanja iz Sinja spojila s dobitnikom iz Dubrovnika, na način da su se dogovorili da će biti jedno drugome mogući partneri na maturalnoj! Ovo priznanje piše nove priče, prijateljstva, a možda i nove ljubavi“, s radošću priča Pavela.

A najvažnija – poginula djeca žive kroz dobitnike priznanja, koji sa svojim plemenitim djelima 'iskaču' među vršnjacima.

„Ova djeca, kad ih pogledamo koliki su pokretači dobrih stvari, djela, aktivnosti, podižu ugled zajednice i svoje škole, mogu samo reći da se uz njih ne moramo brinuti za budućnost Hrvatske, ona je u sigurnim rukama“, zaključio je Pavela.