Sudionici su bili ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, dubrovački biskup Roko Glasnović, gradonačelnik Mato Franković, demograf Marin Strmota, savjetnik ministra za demografiju Stjepan Šterc i povijesni demograf Marinko Marić.
U 2050. MOGLI BISMO IMALI TEK 200 NOVOROĐENIH BEBA U DUBROVNIKU
Na samom početku, Marić je iznio demografske brojke za dubrovačko područje koje ne pokazuju pozitivan trend. Naime, prosječna dob stanovništva je 43 godine, aktivnog radnog stanovništva je 48,7 posto, a prema kriterijima UN-a i Eurostata, Dubrovnik spada u vrlo stara područja.
„Mi, srećom, živimo u bogatom gradu gdje je situacija puno bolja nego u drugim krajevima, no načinje se i demografija u Dubrovniku te treba poduzimati određene mjere kako ne bismo došli u težu situaciju. Glavna ugroza je stambeno zbrinjavanje mladih ljudi i stalno zaposlenje. Dubrovnik je turistički grad, zastupljena je pretežno turistička industrija i uglavnom su djelatnici ljudi koji su privremeno zaposleni, to je taj nesretni pojam 'stalni sezonac'“, kazao je Marić.
Kaže kako su brojke uglavnom umjerene i kako nisu toliko alarmantne kao u ostatku Hrvatske, a temeljni problem Dubrovnika je veliko smanjenje broja rođenih.
„Dubrovnik svoju demografsku sliku održava uglavnom zbog migranata i ljudi koji dolaze raditi u Dubrovnik. Ako se nastavi trend kao što je sada, neće biti dobro. Lani je u Dubrovniku rođeno 335 djece, a ako se isti trend pada nastavi, za očekivati je kako će se 2050. godine ta brojka spustiti na 200 ili 208, prema projekcijama. Dakle, nije obećavajuće“, kazao je Marić.
I GOSPARI SU OSTARJELI
Demograf Marin Strmota također je prokomentirao trendove u Dubrovniku.
„U Dubrovniku se u posljednjih nekoliko godina bilježi negativan trend, a pritom prvenstveno mislim na prirodni pad, dakle veći broj umrlih nego rođenih. Također, pojavio se i proces koji nam je relativno nov, a to je useljavanje radnika iz zemalja iz kojih prije nisu useljavali. Na tom useljavanju temeljimo naš ekonomski razvoj“, kazao je Strmota te odgovorio na novinarsko pitanje što se, s vrha države, radi kad je riječ o pronatalitetnoj politici.
„Promijenio se Zakon o strancima pa je došlo više stranih radnika. Ako ste privatni sektor ili ekonomist, na to gledate pozitivno. Iz perspektive demografije, mi možemo govoriti o povratništvu i ljudima koji su odselili prije pet, šest godina te njihovom vraćanju, što nije jednostavno, na tom se pokušava više raditi, a u prilog tome ide i eventualni budući Zakon o demografskoj revitalizaciji koji bi dao dodatan poticaj, prvenstveno na lokalnoj razini, da se više radi na tim temama. A to su u prvom redu pronatalitetne politike, prije svega obiteljske, stambena politika, a onda i neke politike povratništva na mjesta gdje se radi i živi“, izjavio je ovaj demograf, a potom iznio najveće boljke demografske slike na jugu Dubrovnika.
„Boljka je prirodni pad, kao i svugdje, sve smo stariji, a tako je i s Dubrovnikom. I gospari su ostarjeli. A spustila se i baza rađanja, sve je uža baza za rađanje, sve je manje žena u fertilnoj dobi. Specifična je i struktura ekonomije u Dubrovniku gdje je ona, više nego u ostatku države, osnovana na turizmu, a tu je i porast cijene nekretnina u kojima bi trebali živjeti ljudi koji bi rađali djecu. Dubrovnik bi stoga više trebao raditi na socijalnim politikama“, kazao je Strmota.
LJUDSKA GRAMZIVOST NEMA KRAJA
Gradonačelnik Franković je kazao kako ljudi iz Dubrovnika nisu nestali nego su se uglavnom iselili u Župu ili Konavle.

„Brojke ne iznenađuju, one su realne, točne egzaktne, no Dubrovnik ne možemo promatrati kao otok. Moramo znati gdje su se prelili ti ljudi, nisu nestali iz Dubrovnika. Jedan značajan dio njih je otišao u Župu dubrovačku, drugi u Konavle. Kad pogledate popis stanovništva, to jasno vidite“, kazao je Franković te potom dublje ušao u problematiku tj. u pitanje zašto je do toga došlo.

„Zašto je dio ljudi iz Dubrovnika otišao tamo je osnovno pitanje. Zato što mladi čovjek ne može realizirati kupnju nekretnine na području Dubrovnika. Zašto je ne može realizirati? Zato što je ta nekretnina preskupa. Zašto je ona preskupa? Mi krivicu možemo i trebamo pronalaziti u sebi. Preskupa je zato što su brojne nekretnine, umjesto stambenih prostora jer su s tom namjenom građene, postale prostori za kratkoročni najam. Primjerice, imate područje Zlatnog potoka. U tim zgradama koje su građene za djelatnike Babinog kuka, danas više nema stanara. Možda 2,3 obitelji žive u zgradama u Zlatnom potoku, sve ostalo se iznajmljuje za kratkoročni najam. Naime, lošim tumačenjem zakonskih akata, što je pokazao cijeli niz presuda Upravnog suda u Splitu, je iznajmljivanje kratkoročnog najma u zgradama provučeno kroz Zakon o pružanju usluga u ugostiteljstvu odnosno domaćinstvu. A domaćinstvo nisu stambene zgrade. I na taj način je cijeli niz stambenih prostora pretvoren u prostor za kratkoročni najam. Ni profesor, ni liječnik, kuhar, ni konobar neće doći u priliku kupiti stan koji je na prodaju, jer će ga rentijer prestići“, kazao je Franković te pohvalio mjere Vlade kako bi se ovoj situaciji stalo na kraj, uz napomenu kako bi on išao u još restriktivnijem smjeru.

„Mi smo imali cijeli niz godina politiku nezamjeranja, konačno je ova Vlada donijela zakon u kojem je rekla 'dosta'. Ja sam bio još restriktivniji u svojim promišljanjima – svaki objekt u RH koji je dobio građevinsku dozvolu za stanovanje, ne može biti objekt za nekretninski biznis“, izjavio je dodavši kako vjeruje da će mjere dovesti do cijelog niza stanova koji će biti na raspolaganju za dugoročni najam. Napomenuo je da 'ne mora svatko biti vlasnik stana, ali mora imati krov nad glavom'.

„Obitelj je temelj društva, a bez da ste osigurali obitelji mjesto stanovanja ovdje, nema nataliteta. Zato im moramo stvoriti krov nad glavom i zato smo osmislili program 30x30. Svakoj obitelji dajemo 30 tisuća eura koja u Dubrovniku kupi stan i tako rješavamo pitanje krova nad glavom. Kroz tu smo demografsku politiku sto obitelji zadržali u gradu. Je li to dovoljno? Nije, ali siguran sam kako će novi zakon o priuštivom stanovanju omogućiti veće alate za zadržati te mlade ljude ovdje. Jer ljudska gramzivost nema kraja. A to je jedan od većih problema u našem gradu“, izjavio je Franković.

ŠIPIĆ: BROJ STRANIH RADNIKA JE U PADU
Ministar Šipić je kazao kako Dubrovnik ima dobre mjere, premda su svi svjesni ozbiljnosti situacije po ovoj temi. No, smatra kako ima prostora za optimizam.

„Već peti mjesec zaredom imamo pozitivne rezultate, pa ćemo 30. studenog objaviti kako imamo više rođene djece u odnosu na prošlu godinu, a to je 764 djece više nego prošle godine u isto vrijeme. Problem Dubrovnika je stanovanje, čega je i Grad svjestan i razmišlja o priuštivom stanovanju. Mi možemo donositi mjere pronatalitetne politike, ali ako to neće pratiti svi drugi resursi, onda nemamo o čemu govoriti“, kazao je ministar naglasivši kako je sve više povrataka iseljenika u Slavoniju, Liku i Dalmaciju.

Prokomentirao je i navode kako je sve više stranih radnika u Dubrovniku i Hrvatskoj iz Filipina i Nepala te kako postoji bojazan od zamjene stanovništva. Kazao je kako podaci koji govore o padu broja stranih radnika u Hrvatskoj demantiraju 'one koji govore da Vlada radi na zamjeni stanovništva'.

„Zakon o strancima ima brojne bitne stavke, a jedna od njih je i reguliranje agencija koje dovodile, pod jako sumnjivim okolnostima, mnoge strane radnike. Ti ljudi bi također trebali imati dostojanstvo, a ne ih izrabljivati, bez obzira na naše potrebe. Jedno je uvođenje reda, a drugo su teze koje ne drže vodu“, kazao je Šipić.