RIJEČ STRUČNJAKA Poznati dubrovački ekonomist Bajro Sarić o većem PDV-u na ugostiteljske usluge
Poznati dubrovački ekonomist Bajro Sarić na svom je blogu objavio mišljenje o uvođenju PDV-a na ugostiteljske usluge. Što je napisao, pročitajte u nastavku.
Ukupno sagledavajući, prijedlog porezne reforme nove hrvatske Vlade desnog centra držim u većini aspekata lošijim od postojeće porezne politike. Najprije treba reći da koliko god reformirali poreznu politiku, ipak je ona sekundarna za brži i kvalitetniji rast hrvatske ekonomije s obzirom na krajnje učinke. Primarno je u cjelini i u svim sastavnicama radikalno racionalizirati i učiniti učinkovitijim takozvani javni sektor, što uključuje i poduzetnike u većinskom državnom vlasništvu. No, za to nema niti političke volje ni znanja jer je riječ o nepopularnoj politici koja na dugi rok donosi bolje i trajnije rezultate, ali ne donosi glasove birača. S predloženim sastavnicama porezne reforme čini se da je malo tko zadovoljan, od običnih ili najčešćih građana, preko poduzetnika do jedinica lokalne i područne samouprave. Naravno, nema te porezne politike u kojoj će biti svi zadovoljni i riječ je zapravo u klasičnom sukobu interesnih grupacija umotanih u političke opcije. Kod nas čini se da svaka nova vlast drži da svijet počinje od nje, da su potrebne temeljite promjene makar i bez valjane argumentacije, a i sumnjam da uopće imaju valjane ekonometrijske modele kojima izračunavaju posljedice svojih politika. To je druga i ne za ovaj blog tema. Samo ću se osvrnuti na predloženo povećanje porezne stope na ugostiteljske usluge prehrane s 13 na 25% i kroz turistički multiplikator objasniti zbog čega je to pogrešno. Svakako je "biser" obrazloženje ministra financija da će teret povećanja te stope snositi turisti. Slučajno ili ne, zaboravio je pri tome da će tako oslabiti konkurentna sposobnost hrvatskog turizma na sve većem međunarodnom tržištu sa svim negativnim posljedicama. A sad o turističkom multiplikatoru.
Makar su skloni, osobito političari, pa i oni koji se slabije razumiju u ekonomiju, tvrditi da smo bogomdano turističko odredište za sva vremena, da imamo nemjerljive i neusporedive turističke potencijale i da nam nitko ravan nije, i ne samo u turizmu, činjenice, odnosno podatci tako baš i ne govore. Stručni i neovisni ekonomski analitičari, ali i turistički poduzetnici, upozoravaju da se turizam nipošto ne može mjeriti brojem turističkih dolazaka, noćenjima, stupnjem zauzeća kapaciteta, nego jedino i samo krajnjim financijskim učincima, dakle profitom.
I jednako tako upozoravaju da nam je zapravo ekonomska valorizacija turističkih resursa slaba, da je turistička potrošnja u padu, i da udjel turističkog bruto domaćeg proizvoda u ukupnom nacionalnom domaćem bruto proizvodu i nije veći od 10%, što je tek polovica onoga što se najčešće po medijima i nekim analizama tvrdi. Isplativost ulaganja u projekte koji najveći dio prihoda ostvaruju od turističke potrošnje /hoteli, restorani, razni izvanpansionski sadržaji poput wellness centara, kongresnih, zabavnih i rekreacijskih sadržaja/, odnosno stopa povrata daleko je ispod stope povrata niza gospodarskih djelatnosti, jer je riječ najčešće o visokim ulaganjima s visokom stopom rizika i vrlo malim, a često i nikakvim profitom, čak i gubitkom.
Činjenica je i to da i hrvatski, ali i dubrovački turizam konkurentno zaostaje za tradicionalnim, ali i posve novim turističkim odredištima, jer ne samo što se ne ulaže dovoljno u podizanje kakvoće turističke ponude općenito, nego i u ono što se ulaže najčešće ne prethode nikakve valjane tržišne, tehnološke i financijske studije. Nije slučajno što se i novoizgrađeni turistički objekti i njihovi vlasnici guše u slaboj iskorištenosti kapaciteta i potrošnji, jer naprosto i nemaju valjanog odgovora za koga se i za kakvu se to ciljanu turističku skupinu gradi. Čovjeku se ne može nametnuti nikakav drugi zaključak nego da je riječ o nekoj vrsti "pranja novca", odnosno o nekim čisto špekulativnim poslovima u kojima se silan profit ostvaruje u fazi ulaganja, nipošto poslovanja i očito je da takvo stanje stvari odgovara, uvjetno rečeno krupnim kapitalistima i nekim interesnim skupinama. Na takvom konceptu ne može se ni očekivati da ćemo tako skoro postati konkurentna turistička zemlja i da ćemo se brže prilagođavati globalnim kretanjima.
Više pronađite na blogu.