Radi uštede dio Dubrovčana tako je već jutros pohrlio prema Trebinju napuniti svoje rezervoare. Dobro njima, a naravno dobro i Trebinjcima čiji špazi se dobrim dijelom pune kunama.

Često svjedoćimo srcedrapajućim besjedama i nekakvim "pro et contra" argumentima o (ne)odlascima preko granice, kao da je to pitanje nekog velikog domoljublja.No, iako se srce i duša mogu dati Hrvatskoj, od nečega se mora i živjeti.

Sve što dolazi s hercegovačkog krša obavijeno na osobiti način velom pozornosti, sve od onda kad se s tih prostora dirigiralo ratnom sudbinom Dubrovnika, ali upravo na ovim primjerima jasno je kako se logika života ne da izbjeći.

Vrijeme traži promjene, prije svega kroz aspekt zakonitosti tržišta. Zapravo, priča je to o robnom prometu, koji nema ni vrijeme ni prostor.

Ima samo dvije pouzdano točne stvari - tezgu i novčanik.