Aktualni gradonačelnik Mato Franković ponovno traži povjerenje građana kao kandidat HDZ-a, dok mu izazov dolazi s više strana: Anita Bonačić Obradović u utrku ulazi uz podršku SDP-a i Srđ je Grad, Viktorija Knežević kandidira se ispred stranke Centar, a tu su i nezavisni kandidati Maro Kristić i Marko Dragičević. U izbornoj utrci sudjeluju i Pero Vićan (DDS), Valentin Dujmović (HNS), Željko Ragiž (Dustra), a i Ričard Milun (DP) najavio je da će se natjecati za čelnu poziciju u gradu, čime se potvrđuje šarolikost lokalne političke ponude. Na razini županije za mjesto župana natječu se Blaže Pezo iz HDZ-a, Marko Giljača koji je kandidat koalicije Srđ je Grad - SDP - Možemo, Terezina Orlić iz DDS-a te Božo Petrov iz Mosta.

Kako se ova raznolika politička scena odražava na očekivanja birača, tko bi mogao profitirati od potencijalne fragmentacije glasova te kakva su kretanja na političkom spektru na jugu, razgovarali smo s politologom i sveučilišnim profesorom prof. dr. sc. Perom Maldinijem koji za Dubrovački dnevnik analizira ključne aspekte predstojećih izbora.

Kako biste opisali političku klimu uoči predstojećih lokalnih izbora u Dubrovniku?

- Ono što je najuočljivije jest da u Dubrovniku – kao i u više drugih sredina gdje je HDZ s partnerima na vlasti – lijeva oporba se udružuje s ciljem povećanja izbornih izgleda, računajući na ulaz u drugi krug izbora za gradonačelnika, ali i za vijećnička mjesta. Naime, unatoč ne baš idiličnim odnosima među partnerima i glasnom kritikom vladajućih, usprkos malobrojnosti – što brojem vijećnika u dosadašnjem Gradskom vijeću, što stranačkim članstvom – nastoje stvoriti dojam promjene nudeći sebe kao rješenje svih problema. To je, dakako, legitimna i pragmatična taktika kojom žele objediniti biračko tijelo, štoviše i potaknuti svoje do sada neaktivne birače i one neodlučne da izađu na izbore i daju im potporu. Pritom se oslanjanju i na aktualni porast rejtinga SDP-a na nacionalnoj razini, iako on nije rezultat aktivnosti stranke već kolateralnog dobitka na valu Milanovićeve izborne pobjede, na kojemu nastoje surfati. Uz to, kao i na nacionalnoj razini, računaju na stanovitu zasićenost sada već dugom vladavinom HDZ-a i partnera i to nastoje iskoristiti predstavljajući sebe kao nove ljude koji donose promjenu. Na toj osnovi nastoje stvoriti zamah kojim bi privukli i širi krug od vlastitog biračkog tijela, tj. sve one što su iz bilo kojeg razloga nezadovoljni sadašnjom vlašću, odnosno glasače "protiv", kako bi im dali glas.

Kad već spominjete oporbu, to jeste ovu široku koaliciju Slobodno (Srđ je Grad i SDP), jesu li oni opterećeni kritikama koje se odnose na njihovu kandidatkinju? Hoće li to utjecati na birače da podrže ili ne Anitu Bonačić Obradović?

- Sumnje o nezakonitostima vezanim uz nekretnine ozbiljna su otegotna okolnost kandidatkinji oporbe jer dovode u pitanje njezinu političku vjerodostojnost i osobni integritet, što će, po svoj prilici, taj očekivani entuzijazam među biračima na koje se računalo razmjerno smanjiti, posljedično i izborne šanse. Situacija je u tom smislu vrlo slična zagrebačkoj, iako su odnosi snaga i izborni izgledi bitno različiti. S druge strane, HDZ ima stabilnu potporu svojih birača, na koje računa i na ovim izborima. 

Kakve izglede ima HDZ na gradskoj i županijskoj razini? Što im ide u favor, a što je protiv njih?

- Na županijskoj razini formirali su relativno široku koaliciju desnog centra, čime su također okrupnili biračko tijelo, a izgledna je i koalicija na gradskoj razini, po svoj prilici slična dosadašnjoj. Kandidat za gradonačelnika je aktualni gradonačelnik, a za župana predsjednik županijske stranačke organizacije, što je logičan izbor i biti će prednost u odnosu na konkurente s obzirom na prepoznatljivost. Prethodni mandat su odradili bez afera s rezultatima na tragu svojeg predizbornog programa, na kojima traže povjerenje građana za još jedan mandat. U tom smislu imaju razmjerno bolje izglede u odnosu na brojnu i ovaj put solidno organiziranu oporbu. Ipak, ono što bi im potencijalno moglo ne ići u korist jest recentni pad rejtinga stranke na nacionalnoj razini, ako bi se taj utjecaj prelio na lokalnu razinu. Međutim, s obzirom na to da je riječ o samo jednom mjesečnom mjerenju, prvom u pet godina u kojemu stranka nije bila vodeća, nije riječ o trendu, pa je manje vjerojatno da će to utjecati na opredjeljenja birača na lokanim izborima. Pritom je bitno da stranka mobilizira vlastito biračko tijelo, o izlaznosti kojega će ovisiti i izborni rezultat. Uz to, baš kao i na nacionalnoj razini, nakon dva mandata, usprkos vidljivim rezultatima, zamjetna je stanovita zasićenost istom vlašću. To je uobičajeno i nije povezano s konkretnom strankom ni sredinom, ali redovito ide u prilog oporbi koja zaziva promjene. U tom smislu, HDZ ima zahtjevniju situaciju nego u svim prošlim izborima jer treba obraniti kontinuitet vlasti, što im nameće imperativ provedbe najbolje kampanje do sada.

Kako bi ocijenili teme koje dominiraju? Jesu li kandidati suvisli u izražavanju svojih stavova i komuniciranju poruka?

- U središtu kampanja na lokalnim izborima trebale bi biti komunalne teme, koje su prisutne u komunikaciji političkih aktera koji se natječu za povjerenje građana, ali one ne dominiraju. Za sada, prevladava negativna kampanja, što nije samo kod nas već obilježava i mnoge druge lokalne sredine. Međutim, premda su napadi na političke suparnike legitimni i uobičajeni u kampanji, ako nisu argumentirani i u skladu s demokratskim uzusima, već su ad hominem i teže samo diskreditaciji, tada utječu na nezadovoljstvo građana, čine ih apatičnima i smanjuju povjerenje u političke aktere općenito te u konačnici smanjuju već ionako nisku izlaznost na izbore. Također, negativna kampanja zastire teme koje su bitne lokalnoj zajednici, a to su komunalna pitanja, infrastrukturni projekti, socijalni programi, razvojni projekti i slično, i to ne kao skup lijepih želja – što je čest slučaj – već jasan, konzistentan i provediv politički program. Oni politički akteri koji budu imali pretežno pozitivnu kampanju, imat će razmjerno veće izglede od drugih.

Primjećujete li porast interesa građana za lokalne izbore u odnosu na prethodne cikluse?

- Na žalost, ne. Premda broj građana koji izlaze na lokalne izbore varira kad se uspoređuju pojedini izborni ciklusi tijekom proteklih dvadeset godina, on je redovito malen, tj. izlaznost je niska, između 35% i 45%. To je loše, osobito s obzirom na to da su lokalni izbori bitni jer se bira vlast na razini najbližoj građanima, ona koja odlučuje o komunalnim pitanjima i problemima lokalne zajednice, stoga izravno dotiče neposredne uvjete života najvećeg broja građana. Uz to, ona je odraz izvornih interesa lokalne zajednice i demokratskog prava na lokalnu samoupravu. S obzirom na relativnu zasićenost građana već dvama izbornim ciklusima tijekom protekle "superizborne" godine, za očekivati je čak i manju izlaznost od već tradicionalno niske. Međutim, to nije dobro jer niska izlaznost slabi legitimitet izabrane vlasti, povećava apatičnost i smanjuje povjerenje, ne samo u vlast već neizravno i u institucije.

Dugo pratite izbore, uočavate li neke razlike u kampanjama od prije desetak godina i danas?

- Razlike su vidljive, najprije u različitim kontekstima u kojima su se pojedini izborni ciklusi događali, a koji su utjecali na teme i tonove izbornih kampanja, bilo da su to politički odnosi i procesi na nacionalnoj razini ili oni specifični za lokalne sredine. Ali to je nešto što je konstantno, pa će tako biti i na ovim izborima. Međutim, ono što je zamjetno kao stanoviti trend jest razmjerno manji utjecaj ideoloških opredjeljenja na izbor kandidata – unatoč tome što je to i dalje vrlo snažna determinanta izbornih opredjeljenja građana – a sve više to su osobnost i kompetencije kandidata i njihova prepoznatljivost u lokalnoj sredini. Stoga nije za očekivati da će slabim i neuvjerljivim kandidatima pomoći stranačka pripadnost. Nije za očekivati da će takvi kandidati okrenuti svoje biračko tijelo suparnicima, ali će izazvati razočarenje svojih birača i u konačnici njihovu apstinenciju, što će pogodovati suparnicima.

Nismo imali nikad više kandidata. Je li to dobro ili ne?

- Razlike u kampanjama su vidljive i u sve većem broju nezavisnih lista i kandidata, što izbore čini neizvjesnijima i kompleksnijima, posebice pri formiranju predizbornih, još i više postizbornih koalicija, odnosno vladajuće većine. Veći broj političkih aktera svakako je dobar s aspekta političke predstavljenosti, ali vrlo često je problem zbog visoke fragmentiranosti i teškog postizanja konsenzusa, odnosno otežanog funkcioniranja i (ne)stabilnosti vlasti.

Što mislite mogu li ovi izbori donijeti veće promjene u političkoj strukturi lokalne vlasti?

- Promjene će se očitovati ponajviše u odnosu na rezultate izbora, tj. tko će biti na vlasti, a tko u oporbi te posljedično što će biti u fokusu novoizabranih lokalnih vlasti. Međutim, nije za očekivati neke velike promjene u načinu obnašanja vlasti i djelovanju političkih aktera, neovisno o njihovoj stranačkoj pripadnosti, budući da je to uvjetovano njihovom strukturom, kompetencijama i sociokulturnom provenijencijom, što su kategorije koje su znatno postojanije i inertnije od političkih i normativno-institucionalnih promjena. Mi smo mlada demokracija i premda je napredak u razumijevanju i prihvaćanju demokratskih normi evidentan u odnosu na prethodna razdoblja, a kriteriji građana razmjerno viši nego prije, i dalje smo kao građani relativno pasivni recipijenti odluka političke vlasti, a znatno manje aktivni participanti skloni izaći iz zone komfora i uključiti se u javni život zajednice, čak i na onoj minimalnoj razini kao što je izlazak na izbore. Pritom su očekivanja građana od političke vlasti često nerealna. Naime, u demokraciji politika je primarno briga za opći interes, za javno dobro. Međutim, politika je jednako tako i umjetnost mogućega. Dakle, nije realno ni moguće da svatko dobije sve. To je redovito zero sum game.

Što onda znači dobra politička vlast u tom kontekstu?

- S obzirom na različitost interesa i nužnost posredovanja među njima, kompromis je nužan kako bi se ostvario konsenzus oko onoga što nam je svima zajednički interes. Dobra politička vlast je ona koja najveći dio zahtjeva i očekivanja građana uspijeva realizirati, u institucionalnom i normativnom okviru demokratskog političkog sustava, o čemu ovisi hoće li steći, zadržati ili izgubiti povjerenje građana. Uz to, političari nisu uvijek najsposobniji među nama, već su to oni koji se tim poslom žele baviti, neovisno o kompetencijama. U konačnici, mi biramo među ovima drugima. Ako nismo zadovoljni – a često nismo – uključimo se, kandidirajmo one za koje mislimo da su bolji ili se sami kandidirajmo, izložimo se javnosti i ponudimo program.

Tko ima veći odgovornost - političari koji trebaju ostvariti obećani program ili građani koji biraju?

- U demokraciji vlast biramo mi građani, pa kakva god da jest, ona je naše ogledalo. To je tako i na lokalnoj razini, a ovi izbori neće u tom smislu donijeti bitne razlike. One ovise o kandidatima koji će se natjecati, programima koje nude, a još više o njihovoj sposobnosti i volji da ih provedu. Dakako, objektivna struktura interesa je uvijek izazov svakoj vlasti kako ih pomiriti i koje kompromise napraviti da bi se programi ostvarili. U tome je netko sposobniji i umješniji, a netko nije, pa su posljedično takvi i rezultati. Politička vlast je odgovorna za legitimnu i legalnu provedbu svojih programa za koje su dobili povjerenje, a odgovornost nas građana je za one koje ćemo izabrati da vlast obnašaju.