Ovogodišnji program sastojao se od dvije projekcije „Sjećanja grada“ autora Hrvoja Juvančića, „Mementa“ Luka Piplice i 8mm rada „Nedjeljno popodne“ Nika Bratoša koje je publike odvelo u davnu u 1978. godinu.

Na programu je prvo prikazan "Sve se mijenja da bi ostalo isto", Hrvoje Juvančić (2018., 7 minuta), a potom "24 sata: Memento", Luko Piplica (2018., 19, 22 minuta) pa "Sjećanje grada: 8 mm", Niko Bratoš, (1978., 3,5 minuta), zatim "Sjećanje grada: crno bijelo na Stradunu", Hrvoje Juvančić (2007., 20 minuta), a u stankama između projekcija publika je postavljala pitanja i razgovarala s autorima.

"Postavljeni uvjet za izvedbu rada je unutar dvadeset i četiri sata snimiti dvadesetminutni film o Dubrovniku. Sa snimanjem započinjem u ponoć i završavam u ponoć. Snimanju ne prethodi odmor, početak nije ostavljen za sutra, za jutro, za novi dan. Vremenski okvir jedan dan određen objektivom.Kako se ničemu i nikomu osim snimanju ne mogu posvetiti iduća 24 sata razvija se jedan poseban osjećaj izdvojenosti, upravo zato što se sve odvija na kućnom pragu. Iako bez prethodnog sinopsisa, snimanje nije prepušteno slučaju, putanju snimanja određujem voljno uz mogućnost da donesem dobre i loše odluke. Tehnika snimanja je gruba,uz ručno traženje fokusa. Objektiv težak pod rukom. Smisao nije napraviti ilustraciju života grada, već naći svoje mjesto u njegovu prostoru i vremenu," opisao je Piplica svoj rad.

Projekt prikupljanja i javnog prikazivanja arhivske građe o Dubrovniku „Sjećanje grada“ autora Hrvoja Juvančića, ove godine dobio je novu temu i format prikazivanja.

Nakon 11. projekcija na vratima od Pila, zbog sve veće rasvijetljenosti, ove se godine Sjećanje grada prvi puta održalo u ljetnom Kinu Jadran, u idealnim projekcijskim uvjetima.

Ova već tradicionalna manifestacija odnosno umjetnički projekt počela je širiti svoj opseg djelovanja: osim prikupljanja arhivske građe o Gradu, stvaraju se i vlastiti vizualni dokumente, tj. buduća arhivu života Dubrovnika.

Ove godine Juvančić, uz potporu Grada Dubrovnika, Sjećanju grada počeo je priključivati nove, zanimljive autore iz Dubrovnika, Hrvatske i cijeloga svijeta. Sjećanje grada preraslo je u festival i rezidenciju za umjetnike koji žele ispričati svoju priču o Dubrovniku snimljenu u jednome danu.

Sam format „24 sata“, nastao je kao derivacija i nadogradnja 3 Juvančićeva dosadašnja Sjećanja grada: "Jedan dan: 14. 8. 1989.", "Jedan dan 27.7. 1960." te prošlogodišnjega rada „Pronađi razlike“.

Osnovna je ideja da se snimi 20 minutni film ili video rad o životu Dubrovnika unutar 24 sata, koliko mora trajati i samo snimanje.

Kada se film montira i završi, prikazuje se u ljetnom kinu Jadran te se stavlja na Internet kao novostvorena arhiva života Grada. 

Zamišljeno je da se na sudjelovanje u projektu pozivaju na suradnju autori iz cijele Hrvatske pa i svijeta koji će dati svoje viđenje života grada koji se prelama u jednome danu.

Za ovu godinu i „24 sata“ odabran je dubrovački umjetnik i pedagog srednje generacije Luko Piplica. Vodeći se osnovnim naputkom da film/video mora biti snimljen unutar vremenskog okvira jednoga dana, Piplica je stvorio zanimljivo djelo koje izlazi iz okružja dokumentarističkog i arhivskog i prelazi u sferu snažnog osobnog umjetničkog iskaza o gradu u kojemu živi.

 Projekt Sjećanje grada ostvaren je uz potporu Grada Dubrovnika, Društva prijatelja dubrovačke starine i Kinematografa Dubrovnik.