Bila je to jedinstvena prilika da se stari folkloraši i prijatelji ponovno prisjete svih balanja, pjevanja i sviranja, ali i davnog 8.listopada 1965.godine kad se taj sad već širom svijeta poznati folklorni ansambl pod tim imenom prvi put predstavio dubrovačkoj publici na taraci tvrđave Revelin, nakon što je utemeljen i počeo djelovati pod “dirigentskom palicom“ Sulejmana Sule Muratovića koji je bio i dugogodišnji direktor te umjetnički rukovoditelj.

Tom je prilikom Muratović sugerirao okupljenim članovima da bi bilo dobro da se češće viđaju te priznao kako je najveći kompliment u karijeri dobio povodom 10. obljetnice ansambla, kada je tajnik splitskog “Jedinstva“ u kazalištu rekao “Imate sreću što je Sule došao služiti vojsku u Dubrovniku, a ne u Splitu“! Također, priznao je kako se najviše ponosi time što je kupovao kostime gdje god ih je netko prodavao:- Ljudi su išli preko Straduna, a ja ga uhvatim da taj kostim ne bi otišao u svijet van Hrvatske! Fundus je ansambla velik, ogroman i o njemu brinu brinu vrsne garderobijerke i umjetnice koje Linđo zaslužuje.

U međuvremenu, tijekom desetljeća postojanja, Linđo je postao najbolji promicateljem folklora i vrhunske tradicijske kulture naše domovine te nezaobilazni dio turističke i kulturne ponude našeg grada i krajnjeg juga Hrvatske uopće. Postao je udruga koja okuplja djevojke i mladiće koji su postali dobri duh grada. Ukazali su na to tijekom druženja u Lazaretima i predsjednik Upravnog vijeća Linđa Luko Brailo, umjetnički direktor Andrija Ivančan te predsjednik organizacijskog odbora proslave i ravnatelj ansambla Vlaho Kljunak koji je naglasio:- Danas je u folklornom svijetu Linđo apsolutno jako visoko i ne bih govorio osobni dojam koje mjesto zauzima, ali smatram za ovu generaciju kako zahvaljujući umjetničkom direktoru Ivančanu još više diže ljestvicu prema gore!

Svi su zahvalili i konstantnoj potpori gradske uprave Dubrovnika bez koje bi Linđo teško opstao i djelovao, a recimo i to kako je svečanost uveličao i dubrovački gradonačelnik Mato Franković koji je tom prilikom rekao:

-Grad je nevjerojatno sretan zbog činjenice da je te davne 1965. Sule bio u gradu i odlučio se na nešto što je tada bilo vizionarstvo. Sule je rekao bitnu stvar: da je posebno ponosan što je kupovao nošnje. Ja sam iz Ponikava, moji pokojni baba i đeda su se vjenčali 1957. i bili su posljednji par u Ponikvama koji su se oženili u svečanoj nošnji. Znate kako je prije bilo: mladenka je svečanu nošnju oblačila dva puta: prvi put kada se udala, a drugi put se u njoj ukopavala. Sule je svojom odlukom da krene u kupnju nošnji “oteo“ značajan broj nošnji budućem zaboravu. Sule, hvala ti na tome jer to je neizmjerno blago koje Linđo i naš grad zahvaljujući tvojoj mudrosti i viziji danas uživa kao i hrvatska kulturna baština. Druga bitna stvar je podatak da tada osnutak Linđa bilo i pokretanje procesa  da se u našem kraju osnivaju KUD-ovi i obnavlja ples linđa. KUD-ovi nisu i nikad neće biti konkurencija Linđu koji pleše na potpuno drugi, profesionalni način. Linđo je danas vrhunski hrvatski profesionalni ansambl i na to možemo i trebamo biti ponosni, ali profesionalan na način da jedini funkcionira s amaterima i kao takav nema konkurencije ne samo u Hrvatskoj nego, slobodno bih rekao u cijeloj EU! Ali, da nije bilo Sule i vas koji ste tada jednako imali hrabrosti i došli u Linđo i tako postavili temelj, morate biti ponosni što ćete uskoro za par dana svjedočiti plodovima vaših uspjeha gledajući sve generacije koje su došle iza vas. Oni su plodovi vaše rada i truda, muka, žuljeva, upornosti i vjerovanje u Sulu, prepoznavanje nečega što je tada bila avangarda. Netko se trebao sjetiti i danas to izgleda jednostavno. I žarulja koja svijetli danas izgleda jednostavno, ali ju je netko trebao izmisliti. Zato, Sule, hvala ti što si bio žarulja kad je žarulju trebalo i zavidat' i upalit', a vama hvala što ste bili pokretač i motor upravo te žarulje!