Butiga Pema u Sedam smrtnih grijeha zatvorila je svoja vrata, a vlasnik prostora prenamijenit će ga u apartman. Pardon, već ga je prenamijenio, ne treba izustiti ime futura uzalud. Zanimljivo, u prošlom desetljeću su se u tom prostoru prodavali glazbeni instrumenti - danas je takvu butigu u Dubrovniku gotovo nemoguće naći.

Trend je to kojem svjedočimo posljednjih par godina – sve više poslovnih prostora i garaža pretvara se u apartmane, a butige i mali obrti, koji su tu djelovali, zatvaraju se, jer im matematika ne ide na ruku. Kako će mali obrt opstati kada svaki mjesec mora skupiti veliki novac za rentu poslovnog prostora? Jednostavno, nema tu Deana Računice.

S druge strane vlasnici prostora, normalna stvar, prenamijenjuju ih u apartmane ( i ja bih da imam op.a.), jer će više zaraditi od iznajmljivanja turistima, nego od mjesečnog najma obrtima i malim firmama. Zatvoreni je to krug koji će, ako se ovako nastavi, dovesti do toga da ćemo kupovati kacigu i popravljati motore u okolici Zagreba, svježu ekološki uzgojenu pomadoru morat ćemo kupovat u Donjem Lapcu, a ovaj ostatak poslova, poput servisa auta, zubara, izlazaka u restoran… ionako obavljamo u Trebinju.

Para u Dubrovniku nikad više, kvaliteta života nikad manja. Para u nogometu nikad više, kvaliteta nikad manja. Para u košarci nikad više, kvaliteta nikad manja. Para u tenisu nikad više, kvaliteta nikad manja. Para u hip-hopu nikad više, kvaliteta nikad manja. Zajebana je ta lova – puno ti da, još više uzme. I što je najgore od svega, ljudi se uozbilje – tamo gdje ima para, nema više zajebancije, nema za nju vremena, jer uvijek može još, još, još, još, još, još, još… - sve dok nas jednog dana rak ili srce ne bace u koš.

MM