Na sjednici Gradskog vijeća se raspravlja o izmjeni i dopuni Odluke o programu mjera za poticanje rješavanja stambenog pitanja na području grada Dubrovnika.
Riječ je o mjeri 30x30, kojom se mladim obiteljima dodjeljivalo 30 tisuća eura za rješavanje prve nekretnine, bilo da je to kupnja ili adaptacija za stanovanje. Sada se iznos sa 30 diže na 45 tisuća eura.
Vijećnica stranke Srđ je Grad Petra Marčinko je poručila kako će podržati odluku, ali i da ovo nije dugoročno rješenje problema, ali je jedina aktivna mjera stambene politike Grada.
"Mediji stalno pišu da si gotovo nitko ne može priuštiti nekretninu u Hrvatskoj. Cijene su zaista takve da se ne mogu održati, postali smo po stanovanju skuplji i od Tokija koji je poznat po skupoći, došli smo i na razinu Švicarske i to se normalizira", upozorila je.
"Ovakve mjere kratkoročno pomažu pojedincu, ali dugoročno poskupljuju kvadrate. Na državnoj razini, iako smo se zavjetovali na tome da se gradi ili iskorištava državna ili gradska imovina, opet imamo snažno usmjerenje prema subvencijama, odnosno kratkotrajnoj vatrogasnoj mjeri. Vlasnicima praznih nekretnina se nudi sklapanje ugovora s APN-om, pa država isplaćuje tržišnu najamninu što je niskorizično, a nagrađujemo one koji imaju. Subvencije kratkoročno pomažu pojedincu, ali dugoročno podižu cijene za sve ostale. Moramo imati mjere koje će stabilizirati tržište, a ne pumpati tržište nekretnina. Dosta se sjetiti subvencija za karte do Zagreba, pa se sad Croatia Airlinesom vozimo za 120 eura u jednom smjeru", rekla je.
"Kada ćemo početi graditi i razvijati stambenu politiku u drugim smjerovima?", pitala je Marčinko.
Franković je rekao da sve što je rekla potpisuje.
"Problem priuštivog stanovanja je problem većine turističkih gradova u svijetu. Posljedice su mnoge. Ova mjera je osigurala za 36 dubrovačkih obitelji da ostanu u gradu. Kada gledamo popis stanovništva od 91. do danas, nije se puno mijenjao, ali tu dolazimo do porazne činjenice: brojka stanovnika je relativno jednaka, a broj izgrađenih stanova je rastao za najmanje 40 posto. To bi trebalo značiti, kad bi tržište potražnje i ponude bilo pravično i normalno, da cijena nekretnine treba biti niža nego što je sada. Razlog zašto to nije tako su loši zakoni koji su godinama bili na snazi, jednim dijelom su htjeli pomoći stanovništvu da kratkoročno iznajmljuju, a postali su ubojice gradova. Kad mi kažu da se ne smijemo miješati u privatni kapital kažem da je najveći alat jedne lokalne samouprave njen prostorni plan", rekao je Franković.
"Vrlo jednostavno, legislativa treba biti - stanovi su stanovi i ne mogu biti apartmani! Onaj tko je kupio apartman, pa zato plaća skuplju struju i komunalije, neka ga iznajmljuje. Ali naši su ljudi kupili stanove, pa ih iznajmljuju i plaćaju cijene struje i komunalija kao da tamo žive, dok su neki morali kupiti apartmane jer je jedino to na tržištu ostalo, pa plaćaju skuplju struju i komunalije, a ne iznajmljuju nego u tim apartmanima žive. Niti jedan stan u Zlatnom potoku ne može biti apartman! Znam da me ljudi zbog ovoga mrze, ali ne može se stan kratkoročno iznajmljivati, samo apartman! Treba razmišljati o sigurnosti u toj zgradi, tko tamo ulazi i izlazi, treba razmišljati o kvaliteti života. Pa izgubili smo Zlatni potok kao kvart, tamo živi još pet baba i kad baba padne, sama par sati viče i zapomaže jer joj nema tko pomoći! Nema ljudi, nema obitelji. Svi su odselilili jer je kapital pobijedio demografiju", rekao je.
"Stambeni prostor ne može biti apartman i treba političke hrabrosti za reći dosta je bilo! Uništit ćemo državu zbog onih koji misle samo na sebe", zaključio je Franković.
"Onog trenutka kad smo ostali bez detaljnih planova uređenja, došli smo u ovu situaciju", rekao je vijećnik Marin Krstulović (SJG).
Marko Potrebica (HDZ) rekao je da postoje ljudi koji su jedva dignuli stambeni kredit koji ne mogu plaćati, pa iznajmljuju dva mjeseca ljeti kratkoročno turistima, dok nema škole, dok žive kod vlastitih roditelja kako bi mogli plaćati svoju nekretninu.
"Bilo bi dobro da ih ne izjednačavamo s onima koji su kupili jedan, dva, tri ili pet stanova. Kad režemo mora to biti skalpelom, a ne sjekirom. Ovu kategoriju treba izuzeti iz priče jer su socijalno osjetljivi, bez iznajmljivanja ne bi mogli plaćati stan", rekao je.
Franković mu je odgovorio i rekao kako su te obitelji žrtve situacije u kojoj se stanovi iznajmljuju kratkoročno, jer su zato cijene kvadrata toliko visoke.
"Ljudima jedna cijela plaća ide na najamninu, a plaća drugog ukućanina na preskupu hranu. Ja bih to prerezao sjekirom i zamjerio se", rekao je gradonačelnik.
Anita Bonačić Obradović (SDP) je poručila kako je jedino pravo rješenje u gradnji stanova za dugoročni najam, povlačeći paralelu s Osijekom gdje se grade stanovi za građane.
"Od 2016. i 2017. slušamo o stanovima na Pobrežju i u Solitudu, mladi HDZ-ovci su govorili da će se godišnje graditi sto stanova u Hrvatskoj, a do danas nemamo niti jedan stan. Ova će mjera pomoći nekima, ali neće riješiti probleme. Jedina prava stambena politika je ona koja gradi stanove za dugoročni najam. Da bi iskoristili ovu mjeru, mladi moraju biti kreditno sposobni, što je za početak jako teško", rekla je Anita Bonačić Obradović.
