Kao i svake godine pred turističku sezonu traže se konobari, kuhari, pomoćni kuhari, radnici u kuhinji, čistači i sobarice. Poslodavci se natječu tko će pronaći što kvalitetnije radnike pa su tako primorani ponuditi što bolje uvjete. Iako je, zbog globalnih okolnosti, neizvjesno kakva nas sezona očekuje, u ovom periodu se planira i angažira veći broj sezonaca. Problemi su uvijek isti – koga, kako i gdje ih pronaći.

Pandemija, iseljavanje pa i rat u Ukrajini otežali su djelatnicima u turizmu tako da se ovih dana snalaze na sve strane. Brojni domaći ljudi i oni iz susjednih država su otišli raditi vani, a dio sezonaca je u vremenu korone pronašao posao u drugoj branši. Teška situacija poslodavce je prisilila da ne gledaju odakle dolaze radnici, nego je najvažnije da imaju znanja i volje pa su tako dobrodošli i oni iz dalekih tržišta rada. 

NE RAČUNAMO NA SLAVONCE

Dubrovački poslodavci koji su u potrazi za sezonskim radnicima ističu kako bi rado zaposlili dobre i lojalne radnike, ali ih je problem naći. Govore nam kako praktički više uopće ne računaju na Slavonce koji su prethodnih godina redovito dolazili u Dubrovnik, a sada su, ogorčeni lošim uvjetima, većinom otišli van države. Također, sve je manje i radnika iz susjednih država koji se u velikom broju odlučuju primjerice njegovati starije u Njemačkoj gdje su ti poslovi jako dobro plaćeni. U neformalnom razgovoru kojega smo vodili s poslodavcima ističu kako mnogi u Dubrovniku sezoni prilaze krajnje neozbiljno pa počinju tražiti radnike u travnju, a ne ranije. Smatraju kako je najbolje rješenje u produljenju sezone.

- Da bi se mjerio s ozbiljnim destinacijama, Dubrovnik mora imati sezonu najmanje devet mjeseci. Ovako jednostavno nemamo plan i program. Veliki broj ljudi nam je otišao vani, dio njih je pokrenuo svoj biznis, dio radi na 'crno' poput poslova čišćenja, a neki kojima smo ponudili da rade cijelu godinu, pred sezonu nam javljaju kako su dobili bolje ponude  –  problemi su dubrovačkih poslodavaca.  Oni u zadnje vrijeme posežu za uslugama agencija koje posreduju pri zapošljavanju. Iako je pronalazak radne snage u Dubrovniku godinama gorući problem, nitko se sustavno ne bavi time pa poslodavci moraju potegnuti do Zagreba gdje je to profesionalno organizirano.

- Oni odrade cijeli posao poput ishođenja vize i radne dozvole. Platiš onoliko koliko ti radnika treba, pošalju ti životopise i biraš – objašnjava jedan poslodavac koji je za ovu sezonu za poslove čišćenja uzeo veći broj radnika iz Nepala. Govori nam kako je dobio ponude koje se po radniku kreću od četiri do 14 tisuća kuna, praktički za istu stvar. Najgora opcija je, govori on, kada je poslodavac nezadovoljan poslom koji obavlja neki od radnika iz daleke zemlje. 

- Agencija ga može vratiti, ali predugo im treba da novi dođe i da ga onda zamijeni. Većina poslodavaca s kojima sam razgovarao je zadovoljna s radnicima iz dalekih zemalja jer im je dobro ako imaju bilo kojeg radnika. Otprilike bih rekao da na tisuću radnika otpada deset posto onih koji nisu baš najbolji, ali tako je u svakom poslu. S druge strane imamo problem što 90 posto poslodavaca misli kako su ti ljudi ovdje došli raditi od jutra do sutra pa ih izrabljuju. Upravo takvo ponašanje nas je koštalo pa smo danas u ovoj situaciji – govori nam.

DUBROVNIK JE RANJIV I OVISAN O UVOZU RADNE SNAGE

Takva je situacija s poslovima čišćenja gdje je nešto jednostavnije pronaći na ovaj način radnike jer posla često ima tijekom cijele godine. Problem se javlja kod onih koji rade sezonski, a viza za radnika traje godinu dana. 

Oni dubrovački poslodavci koji su zasad prošli najbolje su nešto 'manji' poput malih ugostiteljskih objekata i agencija koji ne trebaju veliki broj radnika nego se oslanjaju na stalne sezonce. 

Ranjivost i ovisnost o uvozu radne snage, smatra predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić, rezultat su sve manje lokalne radne snage iz godine u godinu. Trojić dodaje kako je ove godine nervoza još veća zbog stupnja neizvjesnosti.

- To automatski za sobom povlači veće troškove, jer radnicima treba osigurati smještaj. A kako pronaći smještaj, platiti ga, čuvati za radnu snagu ako ne znate kad ćete početi s poslovanjem i kad će početi pravi posao? Svi ti elementi neizvjesnosti dovode do usijanja tržišta rada – kazala je.

Trojić navodi kako se sezona prošle godine izgurala na rubu ljudskih i kvalitativnih snaga jer se Županija tek otvorila u lipnju, a sjever Jadrana je do tada već pokupio radnu snagu. Situacija s Ukrajinom, smatra ona, opet nas gura u onaj isti osjećaj neizvjesnosti, kao i prethodne dvije pandemijske godine.

TEŠKO JE ZAPOSLENICIMA IŠTA OBEĆATI

- U normalnim godinama poslodavci se već u prosincu i siječnju počinju pripremati za sezonu, već tad formiraju 'kičmu' ekipe. Kad se posao počne zahuktavati onda samo dodatno zapošljavaju pomoćno osoblje. Godinama su koristili i mjeru stalni sezonac Zavoda za zapošljavanje, pa su zaposlenici preko zime imali izvjesna primanja, a sad to nije moguće. U vrijeme pandemije, a nažalost i sad za vrijeme rusko - ukrajinskog rata teško je uopće zaposlenicima išta obećati. Što im reći kad će se početi raditi kad ni poslodavci sami ne znaju što se događa niti do kada će trajati. Mnogima egzistencija visi o koncu. Sve je više strepnje i nervoze – smatra predsjednica Županijske komore. 

Navodi podatke koji jasno prikazuju sliku aktualnog stanja te ovisnost o radnoj snazi van Hrvatske. Naime, da je normalno vrijeme trebalo bi nam par tisuća djelatnika u turizmu, isto toliko u građevini, te par stotina u trgovini. Prema podacima PU Dubrovačko-neretvanske broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca u našoj Županiji bio je: 2019. godine – 5.411 dozvola, 2020. godine – 3.708 dozvola, a 2021. – 4.432 dozvole.

- Vidimo da se tržište radne snage u 2021. godini počelo oporavljati u odnosu na prvu pandemijsku godinu, koja je bila najgora, ali malo pouke iz toga možemo izvući, jer nas ova situacija s Ukrajinom vodi u nove izazove. Da znamo dokad će trajati ovi nemiri mogli bi nešto planirati, ali ovo može sutra stati, a jednako tako i godinama trajati. Nemoćni smo u predviđanjima i analizama, a biznis to ne trpi – kazala je Nikolina Trojić.

Ona smatra kako je najbolje rješenje za to uvoz radne snage kojoj će se ponuditi dobri uvjeti.

- Nama u Gradu fali 20 tisuća ljudi da bi bili relevantni za išta. I to je činjenica, ma koliko mi smatrali sebe velikima. Naša prošlost jest slavna, ali sad smo mali i nedostatni. Dodatni problem nam je ta sezonalnost. Da bar imamo problem radne snage tijekom cijele godine, ovako teško nekoga možete privući na par mjeseci, bez obzira koje god uvjete da nudite. Ljudima, posebno onima koji imaju obitelj, treba neka sigurnost – zaključila je za Dubrovački dnevnik predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.

Na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske izdano je ukupno 740 dozvola za boravak i rad tijekom prvih mjeseci 2022. godine, a do sredine travnja taj broj je narastao do ukupno 1851 dozvola. Većinom su to dozvole za boravak i rad u djelatnosti ugostiteljstva i turizma. Najveći broj dozvola za boravak i rad, s obzirom na državljanstvo stranaca, je izdano prema sljedećim državljanstvima: Bosna i Hercegovina, Nepal, Sjeverna Makedonija, Indija, Kosovo.