Dobili ste turističku nagradu za životno djelo, ima li ona dodatnu težinu s obzirom na to da ste se s Hrvatskom turističkom zajednicom razišli uz tužbu za mobing?

Kad me direktor Glavnog ureda Staničić nazvao i rekao da sam dobitnik, istinski me obradovao. Hrvatska turistička nagrada za životno djelo svakako je kruna moje profesionalne karijere, posebice što sam praktički cijeli život u turizmu, a i zato što sam 20 godina, od 1992. do konca 2012., radio na odgovornim funkcijama, od zamjenika pa ministra turizma u četiri hrvatske Vlade, a zatim trinaest godina kao direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice. Ta nagrada zaista ima specifičnu težinu jer je načinom kandidiranja i odlučivanja daju zajedno privatni i javni sektor s obzirom na to da su u povjerenstvu i Turističkom vijeću njihovi predstavnici. No, dopustite i jednu napomenu, s HTZ-om sam se rastao kako doliči, skromnim domjenkom i prigodnim darom u Glavnom uredu HTZ-a, u nazočnosti svih djelatnika, u povodu mojeg odlaska u mirovinu. Prethodno tomu, dogovorom je okončan sudski proces na obostrano zadovoljstvo, bez ikakve novčane naknade, i uz izraze žaljenja Glavnog ureda.

Nikada niste javno ispričali što ste prošli, kako je to kad bliski suradnici okrenu leđa i kad čovjeka na direktorskoj poziciji zamijeni netko tko je dotad napredovao uz njegovo pokroviteljstvo...

Neka prošlost bude prošlost, kako bi rekao Shakespeare. Ne bih nikome poželio da se nađe u mojoj poziciji. Pred kraj radnog vijeka, umjesto razumijevanja i ljudskog hvala, u instituciji koju ste praktički osnovali i 20 godina na ovaj ili onaj način vodili, preko noći postanete suvišni i nepoželjni i osam mjeseci radi se nova organizacija rada da bi vam ukinuli radno mjesto savjetnika. Na kraju, kad sve to stoički podnesete, zbog jedne izjave o vrlo dobroj sezoni u Dubrovniku dobijete pismenu opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog nedopuštenog istupa u medijima. Tad shvatite da je vrag odnio šalu i da se morate zaštititi da ne završite na ulici.

S čela Glavnog ureda HTZ-a smijenio vas je Veljko Ostojić, a i njegova karijera ministra ubrzo je okončana. Jeste li likovali?

Vrijeme je najbolja mjera i sudac svemu. Nisam likovao jer nisam tako odgojen i nisam takav čovjek. Pisali ste većinu turističkih zakona, dulje od desetljeća vodili ste Hrvatsku turističku zajednicu, bili ste i ministar turizma, proputovali svijet, a dolaskom Meri Matešić u Glavni ured potpuno ste se povukli. Nedostaje li vam javnost? Čime se danas bavite? Pišete li i dalje pjesme? Takve su bile prilike, bolje reći neprilike. Nisam se povukao, u Dubrovniku sam 2013. i 2014. bio predsjednik Gradskog vijeća. Okrenuo sam se više obitelji i unucima, ali i neposrednom radu u turizmu. Jedan mi je prijatelj malo uz podsmijeh rekao: “Od ministra turizma do babe Mare”, misleći na to da sada sa suprugom iznajmljujem apartmane. Mogu ponosno reći da mi je na kraju ove sezone od mogućih deset, prosječna ocjena zadovoljstva gostiju 9,5. A glede pjesama, izdao sam dva nosača zvuka: 2013. album “Na kamenu bijelom” u izvedbi ponajboljih hrvatskih pjevača i klapa, a 2015. album “Pusti srce neka drijema” u izvedbi klape Maestral. Ove godine na Splitskom festivalu moju pjesmu “Zlatna jesen” pjevao je Kićo Slabinac.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE .