Majka dječaka starog pet i pol godina podijelila je s nama priču o svom sinu, koji ima rijetku sposobnost – on je ambidekster. 

"Veseo je dječak kojeg zanima ono što i većinu njegovih vršnjaka, ali on ima rijetku posebnost: jednako kvalitetno koristi obje ruke i noge. Pučki prijevod naziva ambidekster jest 'obje desne'. Osobno sam se uvjerila da moramo razdvojiti što je poremećaj, što talent, a što nedostatak," ispričala nam je majka. 

O toj rijetkoj pojavi postoji tek minimalno znanje jer ambidekstera ima svega jedan posto u populaciji. Mnogi roditelji nisu svjesni posebnosti svoje djece te ih često prisiljavaju da dominantno koriste samo lijevu ili desnu ruku. 

"Kontaktirala sam brojne liječnike obiteljske medicine, specijaliste neurokirurge i neuropedijatre kako bih o tome više doznala. Saznala sam da se djeca ambideksteri katkad sporije razvijaju od vršnjaka koji su dešnjaci, zbog 'neodlučnosti' dominacije lijeve ili desne strane mozga. Također, često imaju i problem s komunikacijom te govorno-jezičnim razvojem, ali su izuzetno vješti u konstrukciji i umjetnosti – glazbi i slikarstvu. Trebalo bi ih poticati u tom smjeru," pojasnila je. 

Iako su njihovi izazovi specifični, ona naglašava kako je njihov talent neosporan. 

"Moj sin ima nevjerojatnu sposobnost sluha i već s pet godina može lako zapamtiti ne samo riječi, nego i melodiju svake pjesme, čak i ako ju je čuo samo jednom," istaknula je. 

"Lijepo je pojeo!" 

Prisjetila se i jednog iskustva u vrtiću. 

"Pitala sam odgajateljicu kakav mu je odnos prema drugoj djeci. 'Znate, on sve samo ponavlja!' Prekinula sam je i pitala može li mi reći nešto lijepo o mom djetetu. 'Lijepo je pojeo!' – odgovorila je. Nadam se da me razumijete kada kažem kako takvu rečenicu ne želi čuti nijedna majka", priča pa naglašava kako ambideksteri često imaju neočekivane talente. 

"Moje dijete možda nema komunikacijske vještine kao njegovi vršnjaci, ali ima sluh odrasle nadarene osobe, veliko zanimanje za matematiku i izniman osjećaj za red. Već s tri godine naučio je brojati do 20, a potom je samim slušanjem okoline počeo izražavati brojeve i crtati ih na ploči koju smo mu kupili za igru. To je bila prekretnica u njegovom razvoju”, govori.  

Iako su u početku bili zabrinuti, danas su svjesni koliko je njegov dar vrijedan. 

"Još učimo kako ga najbolje usmjeriti, a zapravo mi učimo od svog djeteta kako funkcionira i kako percipira svijet." 

Prednosti i genijalnost 

Istraživanja pokazuju da su ambideksteri rijetki – oko 80 posto ljudi su dešnjaci, 19 posto ljevaci, a samo 1 posto pripada skupini ambidekstera. Oni nemaju strogo podijeljene funkcije lijeve i desne polutke mozga, već su im simetrične više nego kod ostalih ljudi.  

Znanstvena istraživanja upućuju na to da je razvoj ambidekstera ponekad sporiji, jer mozak 'nije odlučio' koja strana dominira. Finska studija iz 2010. godine, provedena na osam tisuća djece, pokazala je kako imaju dvostruko veću šansu za slabiji uspjeh u školi, da sa sedam i osam godina češće imaju teškoće učenja poput disleksije, dok u kasnijoj adolescenciji s 15-16 godina imaju dvostruko veću šansu za pojavu simptoma poremećaja pažnje uz hiperaktivnost – ADHD. 

Dr. Martinović Mamić: Neki od najinteligentnijih ljudi svijeta bili su ambideksteri 

Za bolje razumijevanje fenomena kojeg kriju ambideksteri obratili smo se neurologinji Opće bolnice Dubrovnik i subspecijalistici za cerebrovaskularne bolesti Dražani Martinović Mamić.  

“Ambidextrous doslovno znači 'oboje u pravu’ ili ‘obojica povoljni’. Pravi ambideksteri su prirodno obdareni da se podjednako dobro koriste objema rukama i nogama, bez ikakve vanjske ‘intervencije’. Općenito, oni su skloniji kreativnom i inovativnom radu i rješavanju problema, a neke odlikuju fantastične vizualno–spacijalne sposobnosti”, iznosi Martinović  Mamić i pojašnjava da su zbog toga ambideksteri vrlo često zastupljeni među uspješnim znanstvenicima, izumiteljima i inovatorima, umjetnicima (slikarima, skulptorima, glazbenicima), sportašima (nogomet, američki nogomet, bejzbol, košarka) kao i svim drugim kreativnim zanimanjima.  

“Neki od najinteligentnijih ljudi u povijesti bili su ambideksteri, a to su Nikola Tesla, Albert Einstein, Benjamin Franklin, ali i Leonardo da Vinci. Galerija Uffizi u Firenci je 2019. istražila njegovo djelo “Pejsaž P” iz 1473.godine, kad je slikar imao 21 godinu, i na crtežu su otkrili riječi napisane s desna na lijevo, što je Leonardo često činio, a na pozadini kratki tekst ispisan s lijeva na desno! Potvrđeno je kako je oba teksta on napisao”, iznosi fascinantne činjenice liječnica, a zatim nastavlja s drugim primjerima.  

Važno je usmjeriti ih tamo gdje će briljirati 

“Ambideksternost Jimi Hendrixa bila je predmetom psiholoških studija. Lijevom je rukom svirao standardnu gitaru za dešnjake, dok je Duane Allman gitaru svirao desnom rukom, a za sve druge precizne zadatke koristio lijevu ruku. Svestrana glazbenica Shara Lin je prirodno ljevoruka, ali violinu, gitaru i citru svira desnom, a klavir lijevom rukom. Legendarni frontmen “Nirvane“ Kurt Cobain je kao prirodni ambidekster u djetinjstvu preferirao lijevu ruku te kao već odrasla pisao desnom, a gitaru svirao isključivo lijevom rukom”, navodi Martinović Mamić pa otkriva kako najčešće roditelji ili drugi ukućani koji žive s djetetom ili ga čuvaju, ali i tete u vrtiću kada im daju prve zadatke, uoče da se služe objema rukama kad se igra, crta i jede.  

“Ako netko neoprezno članovima obitelji, uglavnom roditeljima ili skrbnicima priopći da im je dijete mogući ambidekster, mnogi se uplaše jer pomisle da je to dijagnoza bolesti ili poremećaj, a ne sposobnost djeteta da se podjednako služi s oba ekstremiteta i da možda imaju malog budućeg genijalca. Još ako ga netko želi ispitivati i istraživati, utvrdili ima li promjena u strukturama mozga pa mu čine MR mozga, EEG, psiho-testovima i pregledima pedijatra, psihijatra, neurologa, psihologa, defektologa… nastaje panika. Ali, oni nisu bolesni! Važno ih je prepoznati već od druge ili treće, najkasnije do sedme godine života da ih se usmjeri prema područjima u kojima mogu doslovce briljirati”, govori i ističe kako takve svestrane osobe čine naše društvo kreativnijim i bogatijim pa ih treba podržati i omogućiti im svladavanje poteškoća na koje mogu naići u ranom razvoju.  

“Posebno je to očito u rigidnijim sredinama stoga što su danas uvriježene prosječnosti ograničavajuće za sve koji po psihičkim i fizičkim karakteristikama pozitivno odstupaju od nametanja osrednje prosječnosti. Inače od ambidekstera treba razlikovati pojam unakrsne dominacije, poznata i kao mješovita desnorukost/ljevorukost ili tzv. konfuzija ruku/nogu. Naime, moguće je dugotrajnim treningom razviti vještine za obje ruke kao što svjesno čine mnogi glazbenici i sportaši da bi poboljšali izvedbene performanse. No oni nisu ambideksteri koji se s tim rađaju”, priča dr. Martinović-Mamić.  

Na kraju je otkrila i osobni primjer.  

“Tek mi je na Medicinskom fakultetu postalo jasno zašto se moj otac Nikola podjednako dobro oduvijek služio s obje ruke te jednako dobro igrao nogomet i pucao penale s obje noge. Djed i stric su mi objasnili da je to još od djetinjstva i da nije riječ o tome da je počeo pisati lijevom rukom pa da su ga roditelji ili učitelji prisilili, kao u to vrijeme druge ljevake, da piše desnom rukom. Jednostavno, bio je takav: lijepo pisao s obje ruke olovkom i na pisaćoj mašini ili kao šef računovodstva radio završne obračune. Pokušavali smo to i mi, ali nismo uspijevali. Kad nam je u petom razredu osnovne škole nastavnica likovnog zadala da temperama naslikamo nešto na temu snijega, tata je pred nama slikao prvi put, ali objema rukama istovremeno!”, završava naš razgovor doktorica Dražana Marinović Mamić.