Osim Frankovića  i Raguža, sporazum je tada potpisao i šef DDS-a Pero Vićan. Tim činom uslijedilo je ovo razdoblje za politički život Dubrovnika. Uskoro će i dvije godine od lokalnih izbora, te se ustvari ispostavilo da je Raguž i više nego korektan u tom odnosu.

S tim dogovorom HDZ je mogao računati na 16 ruka u Gradskom vijeću, dakle svojih deset mandata priključio je po tri mandata DUSTRA-e i DDS-a. U međuvremenu, iz koalicijske priče izašao je Pero Vićan, odnosno koaliciju je u gradskoj vijećnici raskinuo Franković nakon što se troje DDS-ovih vijećnika nije pojavilo na sjednici na kojoj se usvajalo gradonačelnikovo izvješće.

Doduše, simboličku prizmu ima taj raskid, jer od tada DDS-ovci idu ispod svih mogućih radara, što bi se reklo "ni vrit ni mimo", ne dovodeći u pitanje nikakve odluke ove gradske uprave, po sistemu nezamjeranja. 

Jasno, može se reći da Franković tu ima i mostovce Dolores Lujić i Mara Kristića, koji također gravitiraju prema vladajućoj većini u Vijeću, ali bez obzira na latentnu naklonost kako 'vićanovaca', pa tako i Mostovaca, DUSTRA je tu pravi partner HDZ-u.

Moglo se to vidjeti i na nedavno održanoj Izbornoj skupštini DUSTRA-e, gdje je sam Franković istaknuo pozitivnu suradnju s DUSTRA-om, kazavši  kako se "brojni projekti ne bi dogodili da nije bilo čvrste ruke obećanja predsjednika stranke Raguža", naglasivši da "to 'nisu projekti HDZ-a nego HDZ-a i DUSTRA-e".

Dobro, svečarsko ozračje Izborne skupštine sigurno je doprinjelo Frankovićevim velikodušnim riječima, ali sigurno da postoji sinergija između ove dvije stranke, odnosno temelj ovakvim gradonačelnikovim riječima.

Govore o tome uostalom i jednake pozicije na kojoj HDZ i DUSTRA nastupaju po pitanju sporta, pri čemu je sasvim jasno da Raguž ne bi istupao onako brutalno po pitanju kulture da pritom nije dobio Frankovićev mig.

Nakon što je godinama u Gradskom vijeću trajala borba za tu famoznu trinaestu ruku, što bi često dovelo i do trzavica jer se bez nekih koji to svojim političkim kvalitetama nisu zaslužili nije moglo, danas je situacija među vladajućom većinom poprilično mirna.

Jednostavno, sadašnjoj većini ne može se dogoditi da im oni poput Vićana ili Iva Gjaje diktiraju tempo. I tu se ustvari najbolje očitava važnost te i takve korektnosti Željka Raguža. Prije svega, dakle, jer svojom vjernošću on Frankoviću daje mogućnost da na kratkom povodcu drži Pera Vićana, ali i ostale u redu potrebitih, te svom nekadašnjem školskom kolegi osigura u politici bitan manevarski prostor, lišen ikakvih ucjena.

Naravno da ne znači to kako sam Raguž u podjeli političkog kolača nije dobio svoj dio, ali s tim su očito i Raguž i Franković na miru. No, nameće se tu jedno drugo pitanje.

Koliki će benefit u priči imati sami Raguž u samo predvečerje idućih lokalnih izbora 2021. godine?

S jedne strane, Raguž, unatoč izvrsno odrađenom logističkom poslu uz prošle izbore, mora znati kako je dio glasova zaradio i zahvaljujući Andru Vlahušiću, zato jer je među nekadašnjim Vlahušićevim glasačima bio prepoznat kao suradnik bivšeg gradonačelnika. Na iste te glasove sutra neće moći računati, dok će oni koji ga prepoznavaju kroz HDZ ujedno i glasati za HDZ. 

Stoga, na njemu je da HDZ-u ostane dovoljno blizu, ali ipak i dovoljno daleko, čisto zbog prepoznatljivosti same DUSTRA-e. No, povijest nas uči kako Raguž s pravim procjenama nema problema budući da su njegove izuzetno teške bitke izvojevane već onda kad je bio izbačen iz HSS-a, kad je i ušao u projekt DUSTRA-e, kojoj neki i nisu davali prevelike šanse.

Broj ljudi na njegovoj Izbornoj skupštini govore kako je znao stvari uspraviti na dvije noge, pa je na njemu i da u budućnosti jednako dobro umije odabrati povoljne vjetrove. Unatoč svom izazovu ispred kojeg će se naći.