U humanitarnom pohodu, koji je Dubrovniku donio prijeko potrebnu pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama i lijekovima bilo je više turističkih brodova, jedrenjaka, ribarskih koća, remorkera i brojnih manjih plovila iz svih krajeva Jadrana.

Inicijativu za probijanja pomorske blokade i dostave neophodne humanitarne pomoći stanovnicima i prognanicima u Dubrovniku pokrenuli su u Zagrebu Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica Hrvatska, a grad Rijeka bila je organizacijski i logistički centar za prikupljanje pomoći i početna luka Konvoja „Libertas“.

Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj kod Mljetskog kanala i zapovjedila da se brodovi vrate. Ipak, nakon dužih pregovora i pretresa brodovi su propušteni u Dubrovnik koje su „dopratili“ brodovi ONB-a.

Konvoju „Libertas“ dobrodošlicu je poželjelo oko tisuću stanovnika Grada, a obratio im se i Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik predsjedništva i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Jugoslavije, porukom da nisu zaboravljeni. Konvojem je stigao i predsjednik hrvatske Vlade Franjo Gregurić, te brojni drugi političari, kulturni i javni djelatnici.

Nakon mjesec dana od početka otvorene agresije na dubrovačko područje u Grad je stigla toliko očekivana pomoć koja je stanovništvu vratila vjeru i nadu u konačnu slobodu i deblokadu okupiranog Grada, ali i pored „Prijedloga za normalizaciju života u Dubrovniku“, koje je Komanda VPS Boka uputila 26. listopada Kriznom štabu, i nastavka pregovora uz nazočnost promatračke misije EZ, napadi neprijatelja nastavili su se zauzimanjem Žarkovice.

Tekst: Varina Jurica Turk, Mišo Đuraš/Muzej Domovinskog rata Dubrovnik