Marin Krile, festanjul s najduljim stažem: 'Nitko to tada nije htio biti, na moju sreću i čast!'
Nema Feste bez festanjula, a ni festanjula bez Feste. Biti festanjul kroz dubrovačku je povijest za mnoge naše sugrađane bila velika čast, ali i obveza.
Obitelj Krile imala je festanjule kroz različite naraštaje. Davne 1901. godine, bio je to gospar Marin Krile. Puno kasnije, 90-ih godina prošlog stoljeća, bio je to Mato Krile. No, najzanimljivija priča veže se uz Marina Krilu, potomka festanjula s početka 20. stoljeća te sina festanjula Mata. Naime, on je festanjul s 'najduljim stažem' jer je bio najmlađi kad mu je povjerena ta časna i ponosna dužnost.
Gospar Krile se prisjeća 1973. godine kad, kako nam govori, nitko nije htio biti festanjul, jer to nije bilo podobno u svjetlu tadašnjih političkih i društvenih događanja. Bila je to proslava 1001. Feste.
„Pozvao me svećenik iz župe sv. Mihajla i pitao me želim li biti festanjul. Odmah sam pristao. Brat mog nona, Marin, je također bio festanjul 1901. godine, po njemu sam dobio ime“, kaže nam gospar Krile.
On je bio festanjul ispred pomoraca, kako nalaže tradicija, a ispred obrtnika to je bio gospar Tonći Krasovac koji je već prije bio festanjul.
Krile se prisjeća kako mu je to bila velika čast, a dio priprema je bio tajan.
„Morali smo sašiti odijelo za Festu. Išli smo u 10 ura navečer kroz ulice u Gradu i pazili da nas nitko ne vidi. Odijela je šio jedan gospar koji je bio u Partiji, bio je i direktor pa se nije smjelo to znati, ali šio je za nas“, prisjeća se Krile.
Kako kaže, nažalost, tada nije bilo onih koji su se htjeli prihvatiti te uloge. No, za njega je to ispala sreća. Tako je gospar Krile s tek 26 godina postao festanjul pa danas ima najdulji 'festanjulski' staž.
Vremena se mijenjaju, kao i prilike. No, Festa ostaje zavazda. A slova njene slavne povijesti pišu i festanjuli koji su vazda tu, pa i kad je to bilo nešto teže biti nego danas.