Prema nepotpunim podatcima u bivšoj Jugoslaviji podignuto je oko 15 tisuća spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkom ratu. Mnogi ovi spomenici srušeni su ili oštećeni tijekom raspada SFRJ devedesetih godina. Takva sudbina zadesila je i dubrovačkog Borca na straži koji se od 1954. do 1991. godine nalazio na Trgu oružja u povijesnoj jezgri.

Kipar Frano Kršinić izlio je u bronci spomenik visok dva i pol metra koji je predstavljao mušku figuru u stojećem stavu, bio je zaogrnut šatorskim krilom, oslonjen na pušku ispred sebe s pogledom usmjerenim u daljinu. Ovo monumentalno djelo postavljeno je 18. listopada, u sklopu proslave desetogodišnjice oslobođenja Dubrovnika, da bi bilo uništeno početkom Domovinskog rata. Prema svemu sudeći brončani Borac nije stradao od barbara koji su grad gađali sa suprotne strane uništavajući tako dubrovačku i svjetsku baštinu. Kršinićev Borac je pažljivo miniran i tako izbrisan iz dubrovačkog prostora kao neželjeno dijete za kojim nitko nije previše mario u trenutku opće devastacije grada i okolice. Bio je simbol jednog drugog identiteta, a danas je raskomadano zaštićeno kulturno dobro čije su ruke i jedna noga natkriveni na taraci Umjetničke galerije Dubrovnik, a glava je navodno ukradena.

Kršinić, velikan hrvatskog kiparstva 20. st.

Frano Kršinić je akademski kipar koji je svojim stvaralaštvom obilježio kiparsku epohu 20. stoljeća, djelujući gotovo pola stoljeća od 1921. godine kada je prvi put izlagao u Zagrebu. Epoha je to kiparstva kojoj su svoj poseban biljeg dali Meštrović i Kršinić. Dva stvaratelja koja nastavljaju hrvatski skulpturalni izraz poslije Kerdića i Frangeša prenoseći ga preko Augustinčića i Radauša mlađima. Kršinić se u tom razdoblju prikazuje kao klasik, jedan od osnovnih stupova na kojem se izgrađivao i izgrađuje hrvatski skulpturalni izraz.

Ne postoji politička volja za obnovom

Nekadašnji predsjednik dubrovačkih antifašista Zdravko Bazdan prisjetio se 2003. godine kada mu se javio prijatelj s prijedlogom da Udruzi pokloni glavu Borca, koju je, prema njegovim riječima, sačuvao nakon postavljanja i aktiviranje eksplozivne naprave pod spomenik. Glava je tada bila smještena u prostorijama Udruge u zgradi starog Suda, no kasnije je otuđena, a policija nikad nije pronašla tko je ukrao dio kulturnog dobra i kakva mu je sudbina - je li preprodan kao vrijedan komad metala ili ga pak netko čuva kao identitet bivše države.

Činjenica je kako simbol onih koji su obranili Dubrovnik 1945. godine više nikad neće biti na Trgu oružja, jer nema političke volje ni novaca za uništeno djelo. Takvog je mišljenja i tajnik Udruge antifašista Marinko Vlašić kojemu su obećavali mnogi čelnici Grada Dubrovnika kako će pristupiti pripremama za moguću obnovu spomenika.

- Zahtijevali smo pokretanje aktivnosti i inicijative za obnovu spomenika Borca na straži koji je divljačkim činom miniranjem djelomično uništen i uklonjen s trga, a da počinitelj nikad ozbiljno nije ni tražen. Tako je Dubrovnik ostao bez spomenika protiv fašizma - kazao je Vlašić te napomenuo kako su tih devedesetih godina uz društvene i političke promjene uništene ili uklonjene gotovo sve spomen ploče postavljene u spomen na događaje iz NOB-a kao i biste istaknutih boraca, a promijenjena su i imena ulica i ustanova.

Antifašizmu je nanesena nepravda

- Neke dubrovačke ulice su preimenovane u imena dužnosnika NDH i ratnih zločinaca, poput Mile Budaka, onda je jasno da se u toj rušilačkoj kampanji zapravo radilo o nasilnom mijenjanju naše novije povijesti, nasilnom uklanjanju svega što podsjeća na NOB  i pobjednike nad fašizmom s ciljem reafirmacije fašizma, kroz ustaštvo i NDH - istaknuo je tajnik Udruge antifašista.

Rušili su i Kršinićevog Teslu

Teslin spomenik, koji je bio izvorni rad Frana Kršinića, miniran je devedesetih u centru Gospića. Postavljen je 1956. u Beogradu, gdje se i danas nalazi. Prvi odljev postavljen je u nacionalnom parku na slapovima Niagare kao poklon Jugoslavije Sjedinjenim Američkim Državama, a drugi u Gospiću 1981. godine. Počinitelj, koji je do danas ostao nepoznat, minirao ga je 16. veljače 1992. godine. U travnju ove godine je nakon gotovo 30 godina obnovljen uništeni spomenik.

Vlašić je mišljenja kako je potreban politički dogovor po pitanju obnove oštećenih, srušenih i uništenih spomenika antifašizmu i NOB-u.

- Nepravda nanesena antifašizmu, ali i hrvatskoj kulturi treba se ispraviti u skladu s materijalnim mogućnostima tako da se spomenici počnu obnavljati. Uvjeti za tako nešto očito nisu sazreli i to pokazuje stupanj neodgovornosti i neiskrenosti nositelja političkih funkcija i života u nas - naglasio je Vlašić koji sumnja kako je uništenje spomenika provedeno itekako planski budući da je nekoliko mjeseci prije miniranja uništen i gipsani odljev Borca koji je bio u Gliptoteci u Zagrebu, a bez toga je nemoguće napraviti novi.

On smatra kako bi spomenik Borca na straži trebao obnoviti Grad Dubrovnik i po završetku tog posla odlučiti hoće li se on vratiti na Trg oružja, postaviti na neko drugo mjesto ili smjestiti u Umjetničku galeriju Dubrovnik.

Teško je shvatiti iz današnje pozicije zašto je netko minirao djelo velikog hrvatskog kipara za vrijeme napada na Grad. Po čemu se razlikuju oni koji su gađali Dubrovnik od onih koji su uništili Borca na straži? Možda je najbolji odgovor na to dao povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević analizirajući razaranje spomenika tijekom Domovinskog rata. On je postavio pitanje: "Zašto uništavaju posebno spomenike?". Na njega je ponudio sljedeći odgovor: "Zato što su tragovi vremena u prostoru. Svaki je spomenik svjedok vremena i ljudi i svaki se može upotrijebiti u dokaznom postupku (ako do njega dođe) o tome čija jeste i čija je bila ova zemlja". 

*Članak je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom