KAMENOLOM IPAK U PREKRŠAJU?! Inspekcija izašla na teren: 'Nemaju dozvolu, izričemo mjeru!'
Inspekcija je posjetila područje prije 20-ak dana, kad je utvrđeno kako nemaju rješenje i kako će zbog toga biti izdana upravna mjera
Vodni inspektorat Federalne Bosne i Hercegovine izašao je na teren zbog prijave o radovima u kamenolomu Srnjak u selu Začula u Općini Ravno gdje je zabilježila nedostatke. Naime, kamenolom je na oko pet kilometara zračne linije udaljen od izvorišta rijeke Omble te se nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite, u kojoj je vađenje vapnenca, po hrvatskim propisima, zabranjeno. Prema propisima BiH je moguće, no uz posebne uvjete i nadzor, ali strože mjere važe za krški teren koji je izuzetno propusan i nema svoj prirodni filter, što je ovdje slučaj.
Dubrovački dnevnik u posjedu je nalaza inspektorata koji je posjetio kamenolom krajem rujna. Kako je u njemu navedeno, 'subjekt nadzora je upozoren kako je prije početka radova potrebno pribaviti vodnu dozvolu'. Subjekt nadzora u ovom slučaju je koncesionar na kamenolomu, GP Pušina. Dakle, kamenolom ipak nema vodnu dozvolu koja je neophodna za početak radova na kamenolomu. Nadalje se navodi kako će inspektorat naložiti uklanjanje nedostataka i izreći upravnu mjeru za podnošenje zahtjeva za izdavanje vodne dozvole Agenciji za vodno područje Jadranskog mora – Mostar.
BEZ VODNE DOZVOLE, NEMA RADOVA U TREĆOJ ZONI SANITARNE ZAŠTITE
Vodna dozvola je akt koji je neophodan kako bi radovi na ovakvom pogonu uopće mogli započeti. Kako propisuje bh. Zakon o vodama, potrebna je i u slučajevima u kojima se privremeno ili trajno može negativnu utjecati na kvalitetu vode, ekosistem, promijeniti vodotok...
U ovom slučaju, kamenolom se nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Omble pa je vodna dozvola obvezna za bilo kakve radove. Naime, iako su u toj zoni pravila 'najlabavija', ona i dalje predviđaju strogi nadzor i mjere prilikom radova, a sve aktivnosti moraju biti kontrolirane i odobrene. Zanimljivo je kako Zakon o vodama BiH propisuje i kako se dozvole izdaju u skladu s procedurama utvrđenim međunarodnim ugovorima i konvencijama. Dakle, BiH bi trebala uvažiti zahtjeve Hrvatske za zaštitom izvora pitke vode kojim se opskrbljuje najveći dio dubrovačkog područja.
ČEKA SE MJESECIMA
Inspekcija je posjetila područje prije 20-ak dana, kad je utvrđeno kako nemaju rješenje i kako će zbog toga biti izdana upravna mjera. Kako se može vidjeti iz ostalih primjera vodnih dozvola na stranicama ove Agencije, na nju je potrebno čekati i nekoliko mjeseci pa bi izdavanje iste kroz svega nekoliko dana zapravo bio rekord, prilično zanimljiv. Pogotovo zato što se područje nalazi u zoni sanitarne zaštite, gdje vrijede stroga pravila.
Kako je vidljivo iz podataka dostupnih na stranicama Agencije za vodno područje Jadranskog mora – Mostar, GP Pušina je za ovaj projekt imala vodnu suglasnost, koja je zapravo jedan od preduvjeta za izdavanje vodne dozvole, i na nju su čekali gotovo godinu dana.
Upit smo poslali Agenciji za vodno područje Jadranskog mora gdje tražimo informaciju o tome je li za kamenolom u 20-ak dana, od izlaska inspekcije na teren do danas, ipak izdana vodna dozvola te ćemo odgovor objaviti po zaprimanju. Međutim, u registru nije navedeno kako je za ovaj projekt ikada izdana vodna dozvola.
MINIRANJE NIJE MOGLO PROĆI BEZ DOZVOLE
A bez vodne dozvole nije bilo moguće provesti miniranje, o čemu smo pisali prije nekoliko dana. Na području kamenoloma su snimljene eksplozije, a dio mještana tvrdi kako se kilometrima dalje tresla zemlja.
Prema Zakonu o rudarstvu, sve vrste miniranja spadaju pod rudarske radove. Prema javnosti se već tjednima komunicira kako se svi sadašnji radovi obavljaju u sklopu pripreme. I zaista, i miniranje može biti dio pripremnih radova, ali i dalje spada pod rudarske radove. A kod rudarskih radova, potrebno je ishoditi vodnu dozvolu.
MOGUĆE JE OBUSTAVITI RADOVE
U slučaju da se uvjeti vodnog akta prekrše i nakon pisanog upozorenja inspekcije, zakon predviđa kako je onda moguće i obustaviti radove. U slučaju miniranja područja bez potrebne i valjane vodne dozvole, ti su uvjeti prekršeni. Sad su na potezu nadležna tijela koja, zasad, nisu obustavila radove, bez obzira na to što su na terenu utvrđeni nedostaci.
KAKO IZDATI VODNU DOZVOLU BEZ MIKROZONIRANJA?
Na nedavno održanom sastanku u Općini Ravno, na kojem su sudjelovale sve uključne i zainteresirane strane, kako one hrvatske, tako i bosansko-hercegovačke, dogovoreno je kako će za kamenolom 'Srnjak' biti naloženo mikrozoniranje koje bi trebalo dati odgovor hoće li i koliko ovaj pogon utjecati na izvorište Omble. Vodna dozvola se zapravo izdaje kao garancija kako se to neće dogoditi pa se postavlja pitanje kako je moguće da se ona izdaje prije nego što se provede mikrozoniranje.
Naravno, moguće je izdati ako su prethodno provedene detaljne i stručne analize koje bi potvrdile kako se neće dogoditi nikakav negativan utjecaj po okoliš, no u ovom trenutku nije poznato koji su to dokazi temeljem kojih bi se izdala dozvola. A ako oni postoje i dovoljno su čvrsti, postavlja se pitanje zašto se onda pokazala potreba kako ipak treba provesti mikrozoniranje.
TRALJAV PRISTUP STRAVIČNO VAŽNOJ OMBLI
Međutim, i u ovoj fazi je i laiku jasno da se zaštiti izvorišta Ombla u ovom slučaju pristupilo nonšalantno i paušalno. Inspekcija je krajem rujna potvrdila kako kamenolom ipak nema sve potrebne dozvole kako bi se započeli radovi. Svega 15-ak dana nakon što je inspektor najavio izdavanje upravne mjere jer su utvrđeni nedostaci, a koncesionar najavio kako će zatražiti dozvolu koja mu nedostaje, dogodilo se miniranje na kamenolomu.
Po svim zakonima i procjenama, miniranje, pogotovo u trećoj zoni sanitarne zaštite, mora se provesti uz strogi nadzor, a ovdje se provodi bez svih potrebnih dozvola, konkretno 'papira' koji je svojevrstan garant kako se ništa negativno uslijed radova neće dogoditi zaštićenom izvorištu Omble. A ako je dozvola u tih 15-ak dana, od izlaska inspekcije na teren do danas, ipak izdana, onda je to ekspresni primjer koji postavlja pitanje je li moguće u tako kratkom roku ustvrditi kako je Ombla ipak zaštićena od možebitnog negativnog utjecaja miniranja, koje može izazvati ogromne promjene nadzemnog i podzemnog terena. I u svemu tome, je li kod izdavanja novih akata uopće kontaktirana hrvatska strana, na što se BiH obvezala konvencijama i ugovorima među dvjema državama, tim više što se radi o našem izvorištu pitke vode. Dakle o ogromnom javnom interesu koji bi trebao biti iznad onog privatnog.
AKO MOŽE KAMENOLOM, MOŽE I AERODROM
Naposljetku, postavlja se pitanje hoće li odobrenja za jedan 'obični' kamenolom dovesti do jedne šire priče koja bi se mogla dogoditi nad glavama stanovnika šireg dubrovačkog područja, u blizini izvorišta. Kamenolom se nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite, na samom rubu granice s drugom zonom, za koju vrijede još stroža pravila. Štoviše, dio stručnjaka ga svrstava u drugu zonu.
Ako se miniranja, eksploatacije i teška mehanizacija na tom području, na krškom terenu, procijene kao sigurni za Omblu, hoće li to onda biti i gradnja aerodroma Trebinje, koji je udaljeniji od izvora nego kamenolom? Hoće li se onda budući investitori pozivati na to kako je kamenolom procijenjen bezopasnim? Hoće li to onda otvoriti vrata širenju grada Trebinja na naše zone sanitarne zaštite, kako to predviđaju tamošnji prostorni planovi? Hoćemo li uspjeti očuvati izvor pitke vode, zbog kojeg smo se odrekli trase brze ceste koja bi vodila do našeg aerodroma, samo kako bi voda ostala sigurna i nezagađena?
Vezane vijesti:
