Oni žive od 400 eura mjesečno, svaki cent prebacuju iz ruke u ruku po nekoliko puta prije nego ga potroše, u butigama biraju najjeftiniji prašak za rublje bez obzira pere li ili ne, dobar komad mesa ili ribe im je luksuz, a svaki mjesec nanovo promišljaju kako platiti zdravstvenu skrb koja im je potrebna, ali ne dolaze na red kad im je potrebno, pa moraju privatno. Tako živi veliki broj hrvatskih umirovljenika. 

Čini se kao da su ponekad zaboravljeni. Posebno ljeti, kada je svima fokus na brojevima dolazaka, cijenama u restoranima, nedostatku radne snage, kvaliteti usluge... Tada nerijetko cijene u priobalnim gradovima i dodatno rastu, a umirovljenicima bude još i teže. 

POMAŽE IM GRAD, A DOBRO DOĐE I TURIZAM 

U Dubrovniku živi više od 11 tisuća umirovljenika, a oni su u odnosu na svoje 'kolege' sa sjevera Hrvatske, ipak u boljoj situaciji. Osim što im Grad Dubrovnik pomaže raznim mjerama poput socijalnih dodataka, božićnica, uskrsnica, besplatnog pokaza i slično, turizam ipak doprinosi njihovom boljem financijskom statusu. Tako uz male mirovine, dio njih ima apartmane koje iznajmljuju, ili im djeca rade u turizmu pa ih malo 'poguraju' kojim eurom. Dio njih, naravno, nema ništa od toga, pa žive teško. 

Puno umirovljenika u Hrvatskoj živi ispod granice siromaštva, pa nije rijetko vidjeti ih kako skupljaju plastične boce za povrat

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u srpnju je u Dubrovniku evidentirano 2356 korisnika mirovina koji primaju najnižu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, s prosječnom mirovinom u iznosu od 341,90 eura. U Hrvatskoj je u srpnju prosječna mirovina iznosila 414, 97 eura. 

Kako bi podebljali kućne budžete, dio umirovljenika nastavlja raditi pola radnog vremena, pa primaju mirovinu i plaću. Tako doskoče problemu malih mirovina, ali jasno je, zdravlje i životne okolnosti to svima ne dopuštaju. Na zadnji dan srpnja u Dubrovniku je evidentirano 558 korisnika mirovina koji rade do polovice punog radnog vremena i primaju mirovinu. 

Olga Muratti za govornicom Gradskog vijeća

OVDJE UMIROVLJENICI NEŠTO BOLJE ŽIVE

„Ogromna je razlika dubrovačkih umirovljenika od ostalih u Hrvatskoj, na ovom području ipak veći dio njih malo bolje živi jer svi na ovaj ili onaj način imaju nešto od turizma“, iznosi Olga Muratti, predsjednica dubrovačkog HSU-a i glas umirovljenika u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. 

„Dubrovački umirovljenici i putuju, a to je zaista lijepo, ali i jedan pokazatelj standarda. Kada je sezona dobra, djeca nerijetko uplate roditeljima neka putovanja, a u unutrašnjosti toga nema. Gore je situacija jako loša, od kolegica i kolega čujem da je zabrinjavajuća“, navodi Muratti. 

Dubrovački umirovljenici putuju više od svojih kolega sa sjevera

„Socijalni programi sadašnje vlasti i svih oni prije su dosta dobri. Umirovljenici recimo imaju besplatne autobuse, neke novčane dodatke, različite povlastice i o njima se zaista vodi računa, na različite načine im se nastoji olakšati. Međutim, problem umirovljenika je problem niskih mirovina, izračun mora biti drugačiji“, upozorava. 

ZDRAVSTVENA SKRB 'JEDE' MIROVINE

„Rekla bih da bi mirovina trebala pratiti prosječnu plaću. Zašto bi umirovljenicima trebalo manje od zaposlenih osoba? Istina je da za neke stvari treba manje izdataka, recimo za garderobu ili hranu, ali s druge strane treba više za liječenje“, pojašnjava Muratti i ističe kako je upravo zdravstvena skrb ozbiljan problem koji ugrožava standard umirovljenika. 

„Besplatna zdravstvena skrb je sve manje dostupna, iako je u načelu imamo. Ipak, većinu usluga oni na kraju moraju otići napraviti privatno jer ih ne mogu dobiti onda kada im je potrebno. Ako pogledamo cijenu jednog najobičnijeg privatnog pregleda koji košta 70 eura, to su novci koji su znatan izdatak. S druge strane, ako ostanu u budžetu mogu biti znatna pomoć, ostalo bi onda za kupiti nešto spenze“, upozorava HSU-ova vijećnica. 

Zdravstvena skrb je veliki problem. Sve češće stari pribjegavaju privatnim pregledima, a budžetu ne pomaže ni česta nadoplata za ljekove

„Zdravstvena zaštita je problem i tema o kojoj treba voditi računa, jer kada bi besplatna zdravstvena skrb bila dostupnija onda bi i umirovljenici s novcima koji bi ostajali u budžetu mogli pristojnije živjeti“, njezin je stav. 

„Pogledajmo samo lijekove, pa sve se nadoplaćuje. Kad bismo se i toga oslobodili, onda bi imali više za prehranu recimo. Ne bi to bio beznačajan iznos, već itekako značajan“, ističe. 

DOMOVI UMIROVLJENIKA POBOLJŠAT ĆE SIGURNOST

U Dubrovniku se upravo dovršava novi Dom umirovljenika u Gružu, uskoro bi trebala krenuti gradnja i još jednoga ispod Medareva. Potonji bi trebao omogućiti priuštiviju skrb, ali i konačno riješiti dugogodišnji problem nedostatnog kapaciteta u dubrovačkim domovima za starije i nemoćne zbog čega se nerijetko naši ljudi zbrinjavaju u domovima preko granice. 

„Domovi neće toliko poboljšati standard nego sigurnost umirovljenika i njihovih obitelji. Dom u Gružu će biti i skup, jer jednostavno mora biti tako, mali je kapacitet, pa i prihodi, a rashodi isti. No, važno je graditi domove jer oni pružaju sigurnost, veliki je danas problem čak i za financijski dobrostojeće obitelji jer je teško naći osobu koja bi skrbila o starijima, a onda im često treba smještaj što je dodatan problem“, pojašnjava naša sugovornica. 

Veliki je problem pronaći osobe koje bi brinule o starijima i njegovale ih

Pravi iskorak za Dubrovnik bit će novi dom koji će se graditi ispod Medareva, smatra Muratti. 

„Tih 200 ležajeva riješit će puno problema. Drugačije je kada se čovjek osjeća sigurno. Mnogi se brinu što će kada ne budu više mogli sami, svjesni su da njihova djeca moraju živjeti svoje živote i čuvati posao pa se neće moći brinuti o njima. Kada znaju da će imati mogućnost otići u dom, to im puno znači“, pojašnjava i dodaje kako je plaćanje zapravo rijetko problem jer rodbina uglavnom pomogne podmiriti ono što od mirovine nedostaje za punu cijenu doma, stoga je kapacitet najvažnije pitanje. 

„Svijest da ih u nekom trenutku čeka dom daje i jednu dozu bezbrižnosti jer skida veliki teret misli što i kako će ako onemoćaju, postanu nepokretni i slično. Kada je čovjek bezbrižan,  onda se i osjeća bolje pa je i zdravstveno vitalniji. 

Pitanje niskih mirovina je nešto na što ne možemo utjecati puno, ali na drugo možemo. Stoga domovi, sigurnost i zdravstvena zaštita moraju biti broj jedan“, zaključuje u razgovoru za Dubrovački dnevnik, Olga Muratti. 

Oni kojima to zdravlje dopušta bave se sportom i fizičkim aktivnostima kojima održavaju vitalnost i u trećoj životnoj dobi