Prva polovica devedesetih godina u Dubrovniku prošla je u vidanju rana od rata, i u mnogim tekstovima se piše kako bi se trebale obnoviti zapaljene kuće, i kako će se stanovništvo vratiti u njih.

Međutim tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić ima druge probleme - plače, jer se broj abortirane djece u Hrvatskoj skoro izjednačio s brojem rođenih. U Hrvatskoj je malo prije rata rođeno 60 tisuća djece, a 54 tisuće je abortirano. Puljić se boji, da ako se ovakvi trendovi nastave, da bi Hrvati mogli izumrijeti.

Iako Europa i svijet vide da Hrvatska u Bosni nije baš benigna žrtva, vječiti Frano Matušić situaciju vidi potpuno drugačijim očima.

-Nadamo se da će se hrvatski narod u Herceg-Bosni obraniti od muslimanske agresije, u čemu ćemo im na svaki način nastojati pomoći – kazuje Matušić.

Puno tekstova u Dubrovačkom vjesniku govori o 'muslimanskoj agresiji', iako će kasnije dobar dio Hrvata iz Bosne i Hercegovine odgovarati za ratne zločine na sudu u Haagu. Jedan od njih je i Jadranko Prlić, tadašnji predsjednik Vlade Herceg-Bosne, koji je nepravomoćnom presudom haaškog suda kažnjen s 25 godina zatvora zbog udruživanja u zločinački pothvat, kojemu je bio cilj etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne. Prlić u intervjuu Dubrovačkom vjesniku govori o Neumu, te je siguran da će poslije rata on završiti u Hrvatskoj.

-Tu ne smije biti nikakvih popuštanja. Postoji minimun ispod kojeg se ne može ići, a to je da je Neum hrvatski – objašnjava Prlić.

Tadašnji potpredsjednik Vlade Vladimir Šeks situaciju također vidi poput Prlića, iako će kasnije izjaviti da treba locirati, identificirati, uhititi i transferirati generala Antu Gotovinu. Šeks opravdava činjenicu zašto se Hrvatska nalazi pod pritiskom Europske Unije. EU se ljuti na Hrvatsku zbog njene uloge u ratu u Bosni i Hercegovini, te prijeti sankcijama, ali Šeks ističe da EU prijeti Hrvatskoj ni zbog čega. Kaže isto da EU i Vijeće sigurnosti žele muslimanima u Bosni dati što više teritorija nauštrb Hrvata, iako, siguran je Šeks, to neće pridonijeti kraju rata.

-Držim da RH uopće nije odgovorna za ovakvu situaciju, jer na nju nije mogla ni utjecati – govori Šeks, koji je siguran da Hrvatskoj neće biti nametene sankcije, jer bi onda prognanici otišli u Zapadnu Europu što EU ne bi odgovaralo.

Helsinki Watch i druge razne internacionalne organizacije za ljudska prava ističu kako ih Hrvati krše u BiH, ali Šeks ima sprema odgovor.

-Bez ikakve provjere objavljuju tekstove onih koji zapravo nisu nikad prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu. Pod firmom nekakve borbe za ljudska prava prodaju svoje stare politikanske teze.

Osim što još uvijek traju ratni problemi, tu je i neizbježna privatizacija i pretvorba. Ministar turizma Niko Bulić zadovoljan je kako privatizacija hotelskih kuća teče u Dubrovniku. Tu spada i HTP Babin kuk, koji vodi direktor Mladen Falkoni, a čije se zavrzlame oko zemljišta ni dan danas nisu riješile, o čemu ste mogli čitati na Dubrovačkom dnevniku.

Ministar zdravstva Andrija Hebrang pak tužan je što djelatnici Opće bolnice Dubrovnik koji su napustili grad u ratu nisu dobili otkaz.

Ostanimo još malo kod hrvatske politike. Zanimljivo, ne po dobrome znani Tomislav Merčep izjavio je da Ivica Račan i Zdravko Tomac iz SDP-a rade za dobrobit Hrvatske, isto kao i Dražen Budiša.

Idemo sad na dubrovačku politiku – pazite sad ovo - Poglavarstvo Grada Dubrovnika donijelo je cjenik za korištenje javnih površina grada, poput primjerice postavljanja stolova i slično. Ne biste vjerovali, ali cijene su bile dvije kune na dan po metru četvornom. Isto tako, nevjerojatno, ali istinito, najviše love iz gradskog proračuna dobila je kultura, čak dva milijuna maraka, ili 30 posto proračuna.

Cijene nekretnina također su bile smiješne. Tako jedan nudi prodaju čitavog ranča u Orašcu za samo 20 tisuća njemačkih maraka, dok jedan prodaje vilu s tri stana za 400 tisuća maraka. Stan u Mokošici se prodaje za tisuću maraka po kvadratu.

Nadalje, cijeli Dubrovački vjesnik pršti od oglasa u kojem se prodaju dionice od Atlantske plovidbe do mnogih drugih tvrtki, nude se i razni popusti na kupnju dionica.

U to vrijeme generalni direktor Atlantske plovidbe bio je Denis Orlić. Nadugo i naširoko objašnjava stanje u Atlantskoj plovidbi, ali i Dubrovačkoj plovidbi, firmi kćeri Atlantske koja je također nudila svoje dionice na prodaju.

Dubrovkinja Trade, koja se u to vrijeme također raspada, o čemu smo također pisali, hvali se kako je na Stradunu otvorila novu prodavaonicu ženske odjeće, šanerskog naziva Shop a'la Italy. Nije dugo radila, poslije su sve rasprodali.

Zanimljivo da su se te 1994. u hotelu Park okupili antifašisti. Komentator Dubrovačkog vjesnika Božo Vodopija ih šprda u tekstu, te napominje da susret nisu počeli hrvatskom himnom, već zvijezdom petokrakom.

Hajdemo sad na nešto lakše teme. Siniša Vuco prigodom nastupa u Dubrovniku objašnjava svojim obožavateljima:

-Ja sam kompletna glazbena ličnost, glazbeni Dražen Petrović. S prvom pločom i sa svoje dvadeset dvije godine satro sam 90 posto naše zabavno-estradne scene, a u drugom ću zapečatiti ove kao što su Mišo Kovač i Zlatko Pejaković – siguran je Vuco.

Zanimljiva je izjava Tonyja Cetinskog. Kaže kako s politikom nema veze, iako je svirao na skupovima HDZ-a. Platili su ga, a on je profesionalac, govori.

TV-reporter Mladen Stubljar, čovjek koji je godinama pohodio Dubrovnik, na pitanje novinara što Dubrovniku najviše nedostaje kaže kako su to ljetne, turističke gužve, koje Gradu daju draž. Baš nas interesira je li i danas isto misli.

I tad je bilo žutila u novinama. Tako se predstavlja film Sirove strasti sa Sharon Stone u glavnoj ulozi. Bilo je žutila, ali ne i crne kronike. Nije se pisalo o prometnim nesrećama, drogi, tučama koje su u to vrijeme bile česte po kafićima.

Dubrovnik je tad, vjerovali ili ne, imao prvoligaša u nogometu, kojeg je trenirao Špaco Poklepović. Upravu nogometnog kluba vodili su Pero Vićan, Vinko Brnadić i Ante Golijan.

Te 1994. veliko snježno nevrijeme zahvatilo je grad. Promet je u prekidu, a najmlađi se vesele.

Dubrovnik je posjetio slavni glumac Martin Sheen koji je kazao da se nada da će mir na Balkanu biti ubrzo uspostavljen, te da će potrajati.

Hamleta na Lovrijencu glumio je Goran Višnjić, a Neven Barač te je godine postao direktor Dubrovačke banke.

Maro Marušić

IZVOR: Arhiv Dubrovačkog vjesnika. Zahvaljujemo im što su nam dozvolili korištenje starih novina.