Inicijativa o nastanku ove monografije potekla je od Udruge SJP GROF Dubrovnik budući da su u zadnje vrijeme objavljene monografije i drugih postrojbi specijalne policije, a angažman povjesničara Raguža je došao kao prirodan slijed. Naime, ovo mu je treća monografija, sudjelovao je u pisanju dvije monografije - za bivšu Policijsku upravu Kutina i karlovačku Policijsku upravu u sklopu koje je djelovala postrojba GROM. Za Dubrovački dnevnik je kazao kako mu je bila velika čast pisati o dubrovačkoj postrojbi budući da je porijeklom iz ovog kraja pa je za njega to bilo i pitanje lokal-patriotizma da napravi što bolje i kvalitetnije posao. Zanimljivo je kako je i nekadašnji pripadnik postrojbe GROF, pokojni Željko Raguž, bio njegov bliski rođak, prijatelj i kum što mu je bila dodatna motivacija za rad koji je trajao nekoliko godina.

SVE OD OSNUTKA POSTROJBE PA DO KRAJA RATA

„Koristili smo arhive Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, arhiv dubrovačke Interventne policije koja je pravni sljednik nekadašnje postrojbe GROF, zapovjedništvo Interventne policije, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Arhiv državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, dubrovački Matični ured i sve što nam je bilo dostupno za tu građu. Snimio sam i 36 razgovora s pripadnicima ratne postrojbe i na temelju toga nastala je monografija koja ima nešto manje od 700 stranica i obrađuje razdoblje od početka pobune Srba u Hrvatskoj, što je označilo početak Domovinskog rata“, naveo je Raguž.

Glavnina knjige odnosi se na samu postrojbu – od njezina osnutka pa sve do 1996. godine, kada je formalno zaključen Domovinski rat.

U monografiji su, navodi Raguž, obrađeni svi pripadnici postrojbe, njihov ulazak u sastav, pripreme i borbena djelovanja. Posebno se obrađuju događaji od kraja rujna 1991. godine, kada pripadnici sudjeluju u obrani Konavala, dopremaju oružje s Korčule te zauzimaju Rotu na Pelješcu. Nakon toga slijedi niz borbenih djelovanja u Konavlima i Župi dubrovačkoj, obrana Srđa, Rijeke dubrovačke i samog Grada, kao i sudjelovanje u deblokadi Dubrovnika 1992. godine.

Monografija donosi i pregled djelovanja postrojbe na drugim bojištima, među ostalim na Velebitu tijekom operacija Poskok, Medački džep, Maslenica i Oluja, kao i razdoblje čišćenja terena nakon tih operacija. Posljednji dio knjige odnosi se na pad zrakoplova američkog ministra trgovine Rona Browna na dubrovačkom području, u čijoj su spasilačkoj misiji sudjelovali i pripadnici SJP GROF.

Raguž ističe kako je prilikom pisanja monografije pokušao napraviti sintezu svega što je poznato o ovoj specijalnoj postrojbi, ali je ujedno objavio i neke podatke koji do sada nisu bili poznati široj javnosti, poput pojedinih sudjelovanja u borbenim akcijama, okolnosti pogibije pripadnika te njihovih postignuća od 1991. do 1995. godine.

„Na jednom mjestu bit će objedinjeno sve, dok je do sada velik dio doprinosa dubrovačke specijalne policije bio poznat uglavnom kroz usmenu predaju. Primjerice, pokojni general Marinović smatrao ih je najkvalitetnijom postrojbom koju je imao pod svojim zapovjedništvom. Malo je poznato i to da nisu korišteni kao klasična interventna postrojba obrane, tijekom rata nikada nisu djelovali kao jedinstvena postrojba, nego su stalno bili angažirani paralelno na nekoliko različitih zadaća. Upravo je način njihove uporabe nešto što je do sada bilo prilično nepoznato“, konstatirao je Raguž.

EMOTIVNO ISKUSTVO ZA PRIPRADNIKE

U monografiji su navedeni i svi poginuli pripadnici postrojbe. Tijekom Domovinskog rata postrojba je izgubila 11 pripadnika, što je velik broj s obzirom na to da je riječ o jednoj od manjih specijalnih policijskih postrojbi koje su djelovale na području Republike Hrvatske.

„Dali su veliki doprinos i često su korišteni u najkritičnijim situacijama. Mene je osobno iznenadilo da su već 1. listopada 1991. dubrovački specijalci napali JNA na Golubovom kamenu. Istoga dana napali su i Ivanicu, a napadnuti su u Platu gdje su vodili bitku s brodom, uzvraćali su strojnicama, pucali i potisnuli brod. U Konavlima su izveli protunapad, a bilo je i napada kod Osojnika. Iznenađujuće je koliko je bilo tih napadnih djelovanja postrojbe u prvim danima agresije JNA na dubrovački kraj“, naveo je Raguž.

Dodaje kako je i sam tijekom rada na monografiji došao do brojnih novih spoznaja.

„Mislio sam da sam dobar poznavatelj rata u dubrovačkom kraju, ali radeći na ovoj monografiji doznao sam mnogo novih stvari i situacija“, istaknuo je.

Tijekom rada razgovarao je s brojnim pripadnicima postrojbe, a mnogi su razgovori bili iznimno emotivni.

„S nekim sam ljudima radio i po nekoliko dana, snimao sam ih tri dana zaredom, satima smo razgovarali. Primjerice, Ivan Lonac, jedan od teških stradalnika i stopostotni invalid koji je izgubio nogu u obrani Bosanke, vrlo je emotivno govorio o pogibiji Antonija Vatovića i Željka Raguža. Uz to je opisao i vlastito stradavanje te kako su ga suborci spašavali i nosili po mraku sa Srđa dok su granate padale. Teški slučajevi su i Hauswitschka, Haklička, Grajčevci... Ni ostalim pripadnicima postrojbe nije bilo jednostavno govoriti, neki su rekli kako o svom ratnom putu pričaju prvi i posljednji put. U svemu je bilo puno emocija, ali bez njihovih svjedočanstava ne bi bilo moguće napraviti kvalitetnu i potpunu priču o događanjima i samoj postrojbi“, zaključio je za Dubrovački dnevnik autor monografije o SJP GROF Dubrovnik povjesničar Jakša Raguž.