No, nasilje nad ženama je nešto što se događa na dnevnoj bazi; u našem susjedstvu, rodbini, u krugu prijatelja ili kolega, no o tome se ne govori javno. Različiti obilici nasilja događaju se i ženama koje zapravo nisu ni svjesne kako je to što im se događa zabranjeno i kažnjivo. Prema statističkim podacima, većina žrtava obiteljskog nasilja su osobe ženskog spola, počinitelj nasilja je najčešće bračni odnosno izvanbračni suprug ili bivši partner, a iza njih slijedi otac žrtve ili njen sin.

STARICU ZLOSTAVLJAO VLASTITI SIN

I na području djelovanja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske osobe ženskog spola su najčešće žrtve obiteljskog nasilja. Prema službenim podacima koje su dostavljene Dubrovačkom dnevniku, od početka ove godine na području nadležnosti Policijske uprave dubrovačko-neretvanske evidentirana su 43 kaznena djela nasilja nad ženama, dok je posljednje četiri godine evidentirano ukupno 200 takvih kaznenih djela. U najvećem broju slučajeva radi se o verbalnom nasilju, a u manjem broju slučajeva o nasilju čija je posljedica lakša tjelesna ozljeda, dok se vrlo rijetko bilježe slučajevi koji za posljedicu imaju tešku tjelesnu ozljedu. Kao počinitelji obiteljskog nasilja prednjače osobe muškog spola. Razmjerno tome, žrtve obiteljskog nasilja najčešće su osobe ženskog spola od kojih je najstarija evidentirana žrtva bila 75-godišnjakinja, žrtva obiteljskog nasilja od strane svog sina.

Po pitanju broja prekršaja iz domene obiteljskog nasilja, ove je godine evidentirano njih 94 i to iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je protekle četiri godine evidentiran 691 takav prekršaj za čije počinitelje je policija podnijela prijedlog za ukupno 842 zaštitne mjere.

ZVJERSKO PREMLAĆIVANJE SUPRUGE KOJE JE POTRESLO DUBROVNIK

Od prijavljenih slučajeva svakako je najteži onaj iz 2014. godine kada je tada 42-godišnji suprug osobito teško tjelesno ozlijedio svoju 35-godišnju suprugu. Riječ je o monstruoznom djelu kojeg se Dubrovčani itekako dobro sjećaju, a koji je pobudio zanimanje javnosti i na nacionalnoj razini. Podsjetimo, riječ je o žrtvi M.K. iz Župe dubrovačke kojoj je u kolovozu 2014. godine suprug I.K. unakazio lice zbog čega je morala proći niz operacija u splitskoj bolnici. Osim traume zbog samog zvjerstva koje joj se dogodilo, žrtva je ubrzo nakon oporavka, barem onog fizičkog, vodila pravu bitku s institucijama kako bi svoju djecu vratila natrag. Njen je muž osuđen na šest godina zatvora uz koje treba proći i trogodišnje odvikavanje od alkohola.

I u tom slučaju, kao i kod mnogih drugih, bilo je priča od strane ljudi koji su tvrdili kako je policija u njihovoj kući bila čest gost i kako su sve institucije bile upoznate s navedenim slučajem jer je I.K. i prije znao zlostavljati svoju suprugu. Obzirom kako su i tada svi tvrdili kako su radili svoj posao, postavlja se pitanje kako se zvjersko premlaćivanje uopće dogodilo.

MOŽDA VAM SE DOGAĐA NASILJE, A DA TO I NE ZNATE

Znanstvenica i feministička aktivistica Rada Borić za Dubrovački dnevnik je prokomentirala koliko zapravo žene u Hrvatskoj prepoznaju nasilje. Kako tvrdi, zahvaljujući radu ženskih organizacija, žene su poprilično osvijestile što je to fizičko, pa i psihičko nasilje u odnosu na stanje od prije 20-ak godina, no kako postoje i drugi oblici nasilja koje često ne prepoznaju.

'Čini mi se da žene manje prepoznaju koju vrstu instituacionalnog nasilja svi živimo, no ta smanjena svijest o institucionalnom nasilju odnosi se i na muškarce. Žene u manjem broju prepoznaju ekonomsko nasilje koje se događa svakodnevno. To se odnosi na žene koje su potplaćene ili neplaćene za svoj rad, koje u nekom od trgovačkih lanaca nemaju niti osigurano vrijeme, niti prostor, niti sredstva za svoje najminimalnije potrebe, a vjerojatno su po tom pitanju manje osviještene zbog određene nesigurnosti vezane uz rad,' izjavila je Borić.

Osim toga, upozorava i na strukturalno nasilje kojeg žrtve vrlo često nisu svjesne.

'Smatram kako su žene manje svjesne tzv. strukturalnog nasilja odnosno nasilja koje provode institucije, a koje je vezano uz muško nasilje. Naime, ako je muškarac nasilnik, u tom slučaju još uvijek i žene i djeca napuštaju dom. Vrlo često instituacije prosuđuju kako su oboje kršili javni red i mir i ne prepoznaju tko je nasilnik. Svjedokinje smo da se u pojedinim slučajevima događaju i ubojstva žena jer institucije vrlo često ne reagiraju na pravi način. Mislim da u slučajevima nasilja 'u obitelji' vrlo često policija bolje radi posao, ali ne može sama reagirati ukoliko nešto nije predviđeno zakonom ili ukoliko socijalne službe ne prepoznaju da je žena u opasnosti. Žena se često obraćaju socijalnoim službama i govore što proživljavaju, a one ih vraćaju u tu istu nesigurnu i nasilnu situaciju, umjesto da pokrenu sustav zaštite,' tvrdi Borić.

DRŽAVI DRAŽA LOVA OD SIGURNOSTI ŽENA?

Također upozorava i na 'rupe u zakonu' kao npr. loše riješeno pitanje zabrane pristupa žrtvi, a smatra i kako je nedopustivo kako Hrvatska još uvijek nije ratificirala Istanbulsku konvenciju.

'Uvijek se hvalimo kako smo lideri u Europi oko određenih praksi. Istanbulska konvencija, Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je obvezujuća konvencija koja je ratificirana u susjednim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj, koja ju je potpisala i time pokazala 'političku volju' da je i primijeni. Dok smo zagovarale potpisivanje Konvencije, dobile smo odgovore kako je potrebno 'uskladiti određene detalje', no mislim da se zapravo 'država' boji obveza, ne samo zakonskih, kao npr. osiguravanje skloništa, sigurnih kuća za žene kojih bi prema Konvenciji na svakih 10.000 stanovnika trebalo biti jedno već zbog cjelovite primjene Konvencije koja zahtijeva i financijska sredstva,' kaže Borić.

Prema njenom mišljenju nedopustivo je i to što se, kada se dogode promjene u Vladi, događaju i promjene u povjerenstvima ili komisijama koje rade na zakonima ili zakonskim aktima ili brinu o pravima žrtava, pa se time ponovno retraumatiziraju žrtave nasilja.

Foto: Rada Borić, privatni album

'Prošle godine je u srpnju donesen Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Na osnovu Zakona napravljen je javni poziv te je formirano Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja koje je odlučivalo o statusu žena i muškaraca koji su se prijavili kako bi ostvarili svoja prava, nakon više od dvadeset godina od izuzetnih traumatskih iskustava. Od studenog prošle godine do kraja svibnja Povjerenstvo je od 157 zahtjeva riješilo 107 slučajeva. Međutim, s promjenom Vlade, u lipnju je  rad Povjerenstva prekinut, a svega tri dana prije izbora ministar Medved je imenovao nove članove Povjerenstva. I to je prvo imenovao nove članove, pa tek onda razriješio stare, premda su članovi i članice Povjerenstva bili izabrani na javni poziv, visoko profesionalne osobe koje nisu bili stranački ljudi, a imali su, što je vrlo važno, iskustva u radu sa žrtvama seksualnog nasilja,' kazala je Borić što navodi kao tipičan primjer strukturalnog nasilja.

NIJE SAMO ŠAMAR NASILJE!

Prema definiciji, nasilje je svako ponašanje ili radnja protiv ženine volje, a koje je ugrožava: psihički, fizički, seksualno, ekonomski ili ugrožava njen mir. Najpoznatiji oblik nasilja je fizičko nasilje koje obuhvaća udaranje, šamaranje, guranje, čupanje za kosu, grebanje, gađanje žrtve nekim predmetom, povlačenje i slično. S sruge strane, psihičko nasilje je najrasporstranjeniji vid nasilja u kojem partner žrtvu vrijeđa, ismijava, kritizira, prijeti, optužuje, ponižava, naziva pogrdnim imenima, omalovažava i slično. Ekonomsko nasilje odnosi se na situacije u kojima partner ne daje novac potreban za obitelj, ograničava potrošnju žrtvine zarade, primorava ju da napusti posao ili ne dozvoljava da se zaposli, naporeduje u poslu ili obrazuje. U brakovima i vezama može postojati i seksualno nasilje, premda takvo što neupućeni pojedinci niječu jer 'kako netko može silovati vlastitu suprugu ili djevojku'. Pod seksualno nasilje spada svako ostvarivanje ili pokušaj ostvarivanja seksualnog odnosa ili aktivnosti protiv volje te osobe, prisiljavanje na seksualne aktivnosti protiv volje žrtve, a to može biti silovanje ili pokušaj silovanja, dodirivanje intimnih djelova tijela protiv volje žrtve, seksualne primjedbe, ucjene ili šale koje kod žene bude sram i nelagodu, prisiljavanje na gledanje pornografskih sadržaja ili sudjelovanje u istima. Sve su to oblici nasilja kojih veliki dio žena nije ni svjestan, a koji kod istih mogu pobuditi osjećaj niže vrijednosti, i to najčešće od strane onih koji bi ih trebali najviše štititi.