„Grad je nažalost zadužen samo za čišćenje tog prostora. Državno odvjetništvo je neupitno i jasno uputilo Grad Dubrovnik da na navedenom području nema koncesije. Hoće li viša instanca vratiti stvari na početak i reći da ipak ima koncesionara? To ne možemo znati. Ako bi postojala koncesija, mi ne smijemo izlaziti na teren, jer bismo tako kršili zakon. Tek kad su nas to obavijestili smo započeli s nužnim i neophodnim čišćenjem. Sve skupa je tužno, loše i problematično“, kazao je Franković dodavši kako osobo tu vidi puno problema i puno pogrešaka u kontroli koncesionara.

„Jer osnovno pitanje koje se postavlja, a na koje nitko nije dobio odgovor je – kada dobijete koncesiju, dobijete pravo i obavezu, pravo je da zarađujete, a obveza da investirate. Obveza vam daje određene vremenske rokove. Tvrtka koja je imala koncesiju je imala te rokove, dobila je privremenu uporabnu dozvolu, što je uistinu – privremeno. U trenutku kad je istekla, na tom području više nije bilo dozvole za rad. Tad automatski mora sve stati s radom. To se nije dogodilo. To s druge strane znači da davatelj koncesije mora pozvati koncesionara na odgovornost. Je li se to dogodilo ili nije, ja ne znam. To također znači da ako se koncesijski ugovor nije ispoštovao, trebao se raskinuti. Koncesija je dana još kad sam ja bio županijski vijećnik, što je prije 20 godina. U Uvali mi imamo ruglo, probleme. Kako tu i na koji način reagirati, tko je tu u pravu? Ne znam, nisam ni sudac ni porota, ali nešto malo o koncesijama znam i imam puno pitanja. Mi ćemo se ispričavati građanima i čistiti i dalje“, izjavio je dodavši kako je dobio i intersantan prijedlog.

„Dobio sam prijedlog da stavimo tablu da odgovornost za održavanje nije na Gradu Dubrovniku, ali to bi bilo ružno, pa sam odbio. Kako objasniti ljudima koliko posla ima oko čišćenja? Tamo ništa ne možeš objasniti. To je kao maslina – kad je nasadite na krivo, možete je desetljeće njegovati, ali ona će uvijek krivo rasti“, zaključio je.