RASLI PRIHODI, ALI I PLAĆE  

Za početak, krenimo s onim lijepim vijestima. Što se tiče prihoda od smještaja u hotelima, on je lani rastao za 13 posto u županiji odnosno 15 u Dubrovniku, u odnosu na 2023. godinu. Poslovni prihod rastao je za 10 (županija) odnosno 14 posto (grad), a rashod za 5 (županija) odnosno 8 posto (grad), što je generiralo dobit hotelskih kuća.  

Broj soba u hotelima je 'pao' za zanemarivih 1 ili 2 posto, uslijed obnove pojedinih hotela.  Naime, investicije su rasle, a u rekonstruiranim hotelima sad je nešto manje soba, ali su one prostranije, veća je kvadratura. Rastao je i broj turista i noćenja u svim kategorijama. Štoviše, grad Dubrovnik je lani bio hrvatski rekorder u broju noćenja. U porastu je broj noćenja u Dubrovačkom primorju i Konavlima, dok ostale općine drže dobru konstantu.  

Rasle su i plaće zaposlenih u hotelima. Na gotovo jednak broj zaposlenih kao i 2023. godine, plaće su lani rasle za 11 posto.  

Pokazatelji govore kako gosti u gradu borave u prosjeku četiri dana, što je za destinaciju poput Dubrovnika koji nije osobito velik grad, dosta pozitivan pokazatelj. Broj dana pune zauzetosti lani se u odnosu na 2023. godinu pojačao za cijelih tjedan dana, kako u hotelima, tako i u privatnom smještaju.  

„Rezultati za 2024. su bolji nego oni za 2023. godinu, svi pokazatelji su bili u porastu. Veseli nas što iz godine u godinu svjedočimo porastu investicija jer to automatski znači kako se povećava i standard hotelskog smještaja, a to, nadalje, znači kako ćemo zadržati razinu kvalitete i imati sadržaj i ponudu koju će gosti tražiti. Raduje vidjeti kako se koncept velikim dijelom prilagođava gostima s naših glavnih emitivnih tržišta, a to su Velika Britanija i SAD“, prokomentirala je predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.  

Turistička 'krvna slika' u gradu i županiji je itekako pozitivna. Ali nije idealna.  

CVJETA IZNAJMLJIVANJE 'NA CRNO'  

Pokazuju to podaci koji se odnose na broj postelja. Što se tiče županije, u odnosu na 2017. godinu, hotelski smještaj je lani bio u padu za 245 postelja, dakle 1 posto, dok je privatni smještaj rastao za 18 posto odnosno za preko 7 tisuća postelja. No, ono što zabrinjava jest rast nekomercijalnog smještaja za 61 posto, točnije za 16 942 postelje! Pretpostavka je kako je dobar dio smještaja koji je okarakteriziran kao 'nekomercijalni' zapravo – iznajmljivanje 'na crno'.  

Što se tiče samog Dubrovnika, hotelski smještaj je lani u odnosu na 2017. godinu bio u porastu za 3 posto s 366 postelja. Rastao je i privatni smještaj za 25 posto odnosno 3 588 postelja. A nekomercijalni za čak 85 posto, dakle 5 088 postelja. Kad se usporede brojke, najveći eksponencijalni rast, u kojoj krivulja stalno ide prema 'gore', bez ikakvih padova, bilježi upravo nekomercijalni smještaj.  

Loša je to vijest za destinaciju koja svoj renome gradi upravo na visokokategornicima kao bitnim odrednicama turističke kvalitete i prestiža. 

A koliko su upravo hoteli važni, pokazuje zanimljivi podatak o 'prosječnoj iskorištenosti'. Dakle, to je broj dana u kojima su hoteli odnosno privatni smještaj u svojoj punoj iskorištenosti. U hotelima županije su to lani bila 153 dana. U privatnom smještaju upola manje – 75 dana. U prijevodu, postelje u hotelima generiraju duplo više noćenja nego privatni smještaj, po prosječnoj iskorištenosti kapaciteta.  

GOSTI SVE VIŠE TROŠE U HOTELIMA, ŠTO JE ALARM OSTATKU PONUDE U DESTINACIJI 

Podatak kojim bi se Dubrovnik kao destinacija možda i ponajviše trebao pozabaviti jest činjenica kako raste potrošnja gostiju u hotelima. Prihodi od hrane i pića su u županiji, po krevetu, rasli za nimalo zanemarivih 15 posto, a u Dubrovniku za 19 posto. Po gostu, oni su u županiji rasli za 13 posto, u Dubrovniku za 14. Dobra je to vijest za hotele jer to u prijevodu znači kako gosti na sadržaje troše više i kako oni vjerojatno rade jednu dobru priču. Poznato je kako sve češće u objektima organiziraju različite večere i događaje.  

No, to je loša vijest za destinaciju iz jednostavnog razloga – gost koji dominantno ostaje u hotelu, manje će trošiti u restoranu, kafiću, suvenirnici ili na izletu. Ovaj podatak ne samo da postavlja pitanje dobiti destinacije nego i jedno još bitnije – što u destinaciji gostu nedostaje? Je li ostatak ponude u destinaciji na razini hotelske ponude? 

„Prihod od hrane i pića u hotelu je u porastu što zapravo pokazuje kako se hoteli jako trude ponuditi kvalitetnu uslugu i sadržaj, a gosti to prepoznaju kao odličan omjer vrijednosti za novac. No, njihov rast ujedno znači kako su kod destinacije najvjerojatnije uočili neke probleme u vrijednosti za novac, pa se utoliko više priklanjaju potrošnji u samim hotelima“, izjavila je Trojić.  

ZAŠTO JE DOŠLO DO OVAKVIH CIJENA  

To odmah povlači ono najčešće pitanje o skupoći destinacije i cijenama. Pritom se često prozivaju ugostitelji, no Trojić napominje kako je sadašnje tržišno kretanje ustvari itekako realno.  

„Za porast cijena nije kriva država, masoni niti neka teorija zavjere. U tome nema ničega znanstveno-fantastičnog, događa nam se jedan realan tržišni odnos. Imali smo uvezenu inflaciju i kontinuirani rast naše potrošnje. Dok nam god potrošnja raste, neće padati ni cijene ni inflacija. Do pada cijena će doći kad nam padne standard, no to nije nešto za očekivati“, govori Trojić koja potom objašnjava kako je do visokih cijena došlo.  

Tako ona podsjeća kako smo uvozna ekonomija i kao takvi uvozimo jako puno proizvoda, koji se onda distribuiraju i kroz naš turizam. Ako turizam raste, povećava se i uvoz, i kao takvi smo ovisni o drugima koji povećavaju cijene, a potom se isto reflektira i na nas same.  

„To je onaj porast cijena koji vidimo na policama i na menijima. Nadalje, rasle su i plaće. Javna uprava je podigla plaće, što se dalje reflektiralo i na plaće u privatnom sektoru. Standard građana se zadržao, oni svoju potrošnju nisu smanjili. Ako potrošnja ne pada, to samo pojačava inflaciju i diže cijene. Kad potrošnja padne, padaju i cijene, no to se nije dogodilo, niti hoće. Prvo, zbog rasta plaća, a drugo, zbog zadržavanja potrošnje i standarda, ali i uslijed velike turističke potražnje“, objašnjava Trojić.  

Problem vidi i u tome što svi sektori pokušavaju ostvariti onaj profit kakav se ostvaruje u turizmu. No, to je nemoguće.  

„Različiti sektori imaju različite profitne marže, ne mogu svi imati profitnu maržu kao u turizmu, to je nemoguće. Zbog toga kontinuirano podižu cijene. To vam je ono kako kažu- vidjela žaba konja kako se potkiva pa i ona digla nogu. To je kod nas razlog zašto se cijene podižu na svim razinama“, govori Trojić.  

'GOSTI KOJI NAM DOLAZE DOBRO ĆE ANALIZIRATI ŠTO DOBIVAJU ZA OVE CIJENE' 

Pokazatelji jesu generalno dobri, no postoje vrlo ozbiljna pitanja kojima bismo se kao destinacija trebali pozabaviti. Temeljno je definirati u kojem smjeru kao destinacija zapravo želimo ići kako bismo i dalje zadržali dobre rezultate i imidž.  

„Želimo biti visokokvalitetna destinacija, a onda molimo Boga da nam se dogodi nekakav 'masovnjak' pa samo pratimo koliko nam je gostiju stiglo i koliko smo noćenja imali. Ako želimo kvalitetnu destinaciju s kvalitetnim sadržajem, moramo biti svjesni kako nam treba dobro organizirana infrastruktura, kako prometna, tako i poslovna. A prije svega, treba nam poslovna zajednica koja mora imati kvalitetan sadržaj, dakle dobar omjer vrijednosti za novac“, govori Trojić.  

Napominje da, ako to želimo, onda moramo smanjiti brojke i 'rezati'. No, kaže, tu smo kao destinacija pomalo 'bipolarni'.  

„Mi stalno želimo ići u visokokvalitetni turizam s visokim cijenama, a da pritom zadržimo sve one mase koje smo imali. No, imamo lošu vijest – te mase ne prihvaćaju ove cijene koje sad imamo. Nešto u matematici nam ne štima. Dakle, ili ćemo promijeniti tj. sniziti cijene kako bi ih mase prihvatile, ili ćemo poboljšati tj. promijeniti proizvod i tržište kojem se obraćamo“, kaže Trojić.  

A kad se definira što to točno želimo, onda je ka tome potrebno ići jasnim, odvažnim i artikuliranim koracima. Trojić napominje kako je u tom kontekstu najvažniji dijalog između javnog i privatnog, koji bi zajednički osmislili smjer i podijelili zadatke.  

„Administracija je tu da zada okvire, no jedino poslovni sektor može osmisliti nove, pametne programe koje tržište traži. Jer oni su ti koji komuniciraju s tržištem i znaju što gost želi i očekuje, koje su mu potrebe“, govori Trojić. 

Bez jasne vizije želimo li mase s nešto nižim cijenama ili visoke cijene uz visokokvalitetni turizam, dobar imidž i izvrsne financijske rezultate, mogli bi se početi kvariti.  

„Balon cijena može se napuhavati do neke točke, a onda će puknuti. I onda se obično dogodi situacija u kojoj će ono što je vrijedilo za tu cijenu ostati, a sve ostalo će propasti. To je zakon tržišta“, kaže Trojić i poručuje da je pitanje skupoće totalno promašeno. 

„Nije pitanje koliko nešto košta, nego mirita li te pare“, poručuje Trojić. U svemu tome, najvažniji je putokaz – poštenje. U pružanju ponude i usluge ne treba biti ni 'jeftin' ni 'skup', nego treba biti pošten. Najgrublje rečeno, gost i služi tome da potroši što više novca u destinaciji. No, iza toga, on se treba osjećati fenomenalno, a ne prevareno.