"Nakon pune 42 godine predanog rada, dana 25. lipnja, samo dan prije svog rođendana, u zasluženu mirovinu odlazi Frano Butigan, čovjek kojeg mnogi s pravom nazivaju pravim čeljadetom Grada i Luke Gruž. Cijeli svoj život Frano je vezao uz Gruž i luku, svega nekoliko stotina metara od mjesta gdje živi, je još 3. ožujka 1983. godine započeo svoj radni put u Luci Dubrovnik, ostajući joj vjeran sve do danas.

Nogometaš 

No Frano nije bio samo vrijedan i omiljen lučki radnik. Njegov život obilježili su sport, prijateljstvo, ljubav prema Gradu i velika odanost ljudima oko sebe, pogotovo kolegama u Luci.

Nogometna priča Frana Butigana počela je još u mladim danima, kada je kao centarfor nosio dres tada jakog Gošk Juga. Tijekom osamdesetih godina bio je među najboljim strijelcima juniorske momčadi, dijeleći teren s velikim igračima i prijateljima poput danas pokojnih Zlatka Sentića, Iva Pavlovića i mnogih drugih. Bili su to dani mladosti, ludosti, sporta...

Branitelj

A onda su došle devedesete i ratna vremena. Frano je tada zamijenio kopačke vojničkim čizmama te pune četiri godine sudjelovao u Domovinskom ratu, braneći svoj Grad i svoju domovinu. Kao i mnogi Dubrovčani tog vremena, pokazao je hrabrost i ljubav prema svome kraju onda kada je bilo najpotrebnije.

Nakon rata ponovno se vraća svojoj najvećoj sportskoj ljubavi, nogometu. Kako sam kroz smijeh kaže, tada je odlučio stati na gol „jer više se nije moglo toliko trčati, neke su godine“. Dugo godina uspješno je branio za Toyota Argosy, jedan od najboljih lokalnih malonogometnih klubova toga vremena. Posebno mjesto u njegovom srcu zauzima osvajanje najprestižnijeg gradskog turnira Sv. Vlaho s malonogometnim klubom Frendy, turnira koji se igra u čast zaštitnika Dubrovnika, svetog Vlaha. Nogometnu karijeru završio je 2010. godine, ali ljubav prema sportu nikada nije prestala.

Kada ga danas pitate koji mu je trenutak iz nogometne karijere ostao najdublje urezan u sjećanje, Frano će bez razmišljanja reći:

„Kad sam 1981. godine kao junior Gošk Juga promašio penal protiv Hajduka i nismo postali prvaci Dalmacije. Pa kud baš protiv Hajduka…“

Lučki radnik

Uz sav sport i ratni put, Frano je cijelo vrijeme ostao vjeran svom poslu i svojim kolegama u Luci Dubrovnik. Za mnoge nije bio samo kolega, nego prijatelj, čovjek od riječi i dio prave gruške klape.

Sada, kada završava jedno veliko životno poglavlje, Frano se okreće svojoj trećoj velikoj ljubavi, ribanju. A kako sam kaže, kad bude dobrog ulova, bit će i za počastiti kolege iz Luke Dubrovnik, kojima će uvijek rado navratiti. Jer i nakon mirovine, neke se veze ne prekidaju, pogotovo one koje su građene desetljećima prijateljstva, rada i zajedništva.

Dragi Frano, hvala ti na svemu, na radu, prijateljstvu, sportskim uspomenama i ljubavi prema Gradu. Želimo ti puno zdravlja, mirno more, dobar ulov i još mnogo lijepih trenutaka u zasluženoj mirovini", objavio je Pavela.