U projektu su sudjelovali Dube Vidlička, Nikša Grabovac, Ivana Ljubimir Dobroslavić, Nike Ljubimir, Barbara Di Ceglie, Marina Kristić Kulušić, učenici 3. i 4.b, Marija Bazdan, Antun Perušina, Udruga Govorimo dubrovački i njen predsjednik Davor Mage, Ana Misir i Lucijana Margaretić.    

"Ideja o nastanku kratkog popisa dubrovačko–hrvatskih riječi vezanih za ugostiteljstvo (predmeta i jela) rodila se prije godinu dana u razgovorima s Izmirom Brautović i Davorom Mage, članovima udruge Govorimo dubrovački. Na to nas je navela situacija u dubrovačkim ugostiteljskim objektima (a i u trgovinama) koji tijekom nekoliko posljednjih godina zapošljavaju mahom nedubrovčane. Gostujući zaposlenici ne razumiju ni najjednostavnije dubrovačke riječi pa se domaći gosti osjećaju kao da su u nekom tuđem gradu," kaže Milošević. 

Prvobitna ideja bila je, kaže ona, napisati samo dvadesetak najčešćih dubrovačkih riječi koje su još uvijek u svakodnevnoj uporabi, no njihov broj ubrzo je prerastao početnu ideju. Prerastanje se, zapravo, počelo događati u svim pravcima.

"Sve je bilo spremno za tisak već u ožujku 2020., no pojava pandemije koronavirusa sve je zaustavila. Srećom, ne zauvijek. Ljudska želja za preživljavanjem neupitna je, a ovo jest neka vrsta preživljavanja, prkosa i želje za nastavkom života pa makar ga zvali 'novim normalnim'. Kako Škola za život i nalaže, ovo je bila prava međupredmetna suradnja na razini škole koja je dala koristan, prepoznatljiv i vrlo upotrebljiv uradak koji se može (a vjerojatno i hoće) nadopunjavati i obogaćivati novim saznanjima, koji može vrijediti naraštajima učenika koji će se obrazovati u našoj školi i svim sezonskim djelatnicima koji dođu raditi u naš grad i susretnu se s problemom nerazumijevanja lokalnog govora," kaže Milošević.