Predgovor za izložbu napisao je Loren Ligorio, dubrovački slikar i dugogodišnji prijatelj Nena Kere.

"Uopće, teško je pisat o čovjeku koji je meštar od riječi kojima se tako nesputano poigrava, okreće, izvrće, muti, dodava prefikse i sufikse, te kao na nekom špaheru od riječi šufigaju se delicije od njegovih tekstova", zapisao je Ligorio o Kerovom umijeću izražavanja.

"Nenovo slikarstvo je ujedno i usko vezano uz sve njegove talente, a Bog do ima ih podosta i svi oni žive na njegovim slikama. Njegove dinamične, figurativne kompozicije jarkih kolura, postaju spontani ekspresionistički rukopis našeg vrlog slikara. Iako su mu neki otvorili vrata svog slikarstva, Neno je odlučno pokucao na neotvorena vrata iza kojih je pronašo sebe i posto svoj. Sve ove ribe koje vidite okolo vas, one su pratile svaki Nenov brod i na koncu finule u prosuje i pinjate, pa ostale kao jedan od kuriozih motiva za njegova nadahnuća. More u provu, vjetar u krmu, samo naprijed, na pravom si kursu kapetane", poručio je Ligorio koji nije mogao nazočiti izložbi, no njegove riječi pročitao je Robert Kralj.

Za postav izložbe zaslužni su Robert Kralj i Marta Baće.

Autor je inspiraciju za naziv i realizaciju izložbe pronašao u jednom od svojih višestrukih zanimanja.

"Ovaj put su ribe u pitanju, ovaj je put u pitanju more - zato sam i dao ime izložbi ‘La mer' po jednoj poznatoj Trenetovoj pjesmi koja me oduševljavala dok sam bio dijete, a kasnije sam slušao i Sinatru na engleskom jeziku. Da nešto mogu puno govorit’ o mojim radovima, Loren koji me dobro pozna, sjedali smo u klupi u srednjoj školi zajedno i družili se poslije, išli po prirodi, slikavali skupa dok je i on bio dobra zdravlja, dok smo svi skupa bili dobra zdravlja i dok se moglo, dobro je opservirao i ustanovio da sam ponio more sa sobom odnosno da je ovo sve ono more koje sam batio", izjavio je Kera.
U nastavku svog izlaganja objašnjava kako je pomorcem postao silom prilika i potreba te da je od planiranih godinu dana, na kraju plovio punih dvadeset pet godina. Međutim, i na brodu je imao prilike slikati.

"Na brodu sam crtao na jedrenom platnu, imao sam grupu Indijaca koji su bili maheri za crtanje, napravili bi mi penila i nategli na nekakvom bokunu štice platno i to dobro zakucali čavlima, a onda bih ja pinelo. Kad bi ujutro stjuard došao u kabinu uvijek bi bježao jer je terpentina toliko smrdjela da je dobro da sam ja ostao živ unutra, a kamoli on. Onda bih to nosio
doma, stavio u kvadar…", objasnio je Kera kako je izgledalo slikanje dok je bio na moru.

"Ima puno poklonjenih slika, a pravo da vam kažem, nisam od onih umjetnika koji slika da bi prodao, daleko od toga, ja slikam sebi za dušu, to je velika razlika. Ako slikate za prodaju onda ste vi komercijalna duša, da sam igrom slučaja profesionalni slikar, vjerojatno bi to bilo tako, ali nisam profesionalni slikar nego sam naturščik, primijenjeni umjetnik", poručio je Kera te se još jednom zahvalio svima na dolasku.

Neno Kera rođen je 28. veljače 1956. u Dubrovniku. Pohađao je višu pomorsku školu i Fakultet za pomorski menagement. Diplomirao je na Institutu za dinamiku u Londonu i Konzberginstitutu u Norveškoj. 

Osim u pomorstvu radio je i u turizmu, trgovini i ugostiteljstvu. Odnedavna je u mirovini kao kapetan duge plovidbe. 

LJubav za likovnu umjetnost i književnost izniknula je već od malih nogu rođenjem u kući Iva Vojvodića, pa kroz osnovnu školu praćenjem prof. Neže Velikonje, dok u poeziji i prozi uz pok. pjesnika Ratka Zvrka i prof. Etu Rehak. 

Cijeli život je na neki način okružen umjetnicima, od školskog kolege Vedrana Remetina, kao i prvog susjeda, velikog druga, glumca Predraga Pređa Vuškovića. 

Već neko vrijeme radi na realizacijia tri literalna rada: romanu, putopisu i zbirci poezije i na slikovnicama za mlađe uzraste. Kera je ispričao okupljanima kako je i na brodu u slobodno vrijeme slikao sa brodskim Hempel's bojama na jedrovini. Također je radio i na uređenju brodskih interijera. Prestankom plovidbe, prije sedam godina, uz poticaj kćeri Tajane nastavlja svoje likovno stvaralaštvo. 

Do sada je izlagao na dvadesetak skupnih izložbi u periodi prije 90-ih te ponovo nakon stanke posljednjih pet godina. Ovo mu je treća samostalna izložba i to na tematiku riba i morskog svijeta, što je možda i veza njegove 'horoskopske ribe' po rođenju. Aktivni je član likovne udruge ULIPUD, kao i književne udruge. 

Tko Nena bolje pozna i prati, sigurno zna da je itekako verziran u gastronomskom izričaju od lokalne do raznih egzotičnih kuhinja svijeta, a također je i poznavatelj alternativne medicine. Pored košarke u mladosti, sve donedavno se aktivno bavio i ronjenjem. Već je nono jedne sinjorine, male slikarice Iris i malenog raspjevanog unuka Olivera. Sljedeći mu je planirani korak, velika slikarska kolonija u Makedoniji u Gostivaru, gdje je pozvan od njihovog poznatog umjetnika Reshada Ametija. Osim u Makedoniji postoje iskazani interesi za njegovo izlaganje i u Crnoj Gori. 

Kako je Kera spojio svoje iskustvo na moru kao pomorac i slikarstvo možete pogledati do 28. siječnja radnim danima od ponedjeljka do petka od 8 do 19 sati.