„Kao da me vlak pregazio!“, „Nakon osipa i febre užasna bol u zglobovima, mislila sam da umirem“, „Visoka febra, osip, užasna bol u koljenima, prstima, laktovima“, „Nakon temperature i osipa, sad je faza otečenosti i bolova u zglobovima“, „Strašno su me boljele noge, svako četiri sata sam pila lijekove protiv bolova, nisam mogla ni hodati ni ležati“, „Stravična bol u zglobovima, nepokretna zbog ukočenosti. Da mi dijete nije pocrvenilo u obrazima otišla bih na sve moguće pretrage“, „Ispadali su mi vilica i nož od bolova“ – to su samo neki od komentara Dubrovkinja, majki koje su se zarazile petom bolesti. 

Klinička slika kod odraslih, posebno žena, je nešto teža zbog bolova u zglobovima. S druge strane djeca je uglavnom prebole bez febre i bolova, samo uz osip koji se pojavljuje nakon inkubacije od četiri do 20 dana. Rjeđe se javljaju temperatura, glavobolja i curenje iz nosa. Više od 25 posto zaraženih nema nikakvih simptoma, a liječenje nije potrebno jer bolest prolazi spontano. U slučajevima artritisa i bolova u zglobovima mogu se uzeti lijekovi na bazi ibuprofena. 

POVEĆAN BROJ SLUČAJEVA
Peta se bolest prenosi s čovjeka na čovjeka, preko kapljica sekreta dišnog sustava koji se šire zrakom, rukama ili predmetima. Upravo zbog kapljičnog prijenosa najčešće se pojavljuje u vrtićima i školama. Na području naše županije godišnje se uglavnom prijavljuje do pet oboljelih, a svako nekoliko godina oko 20. Ove je godine broj slučajeva povećan. 

„U prvoj cjelini Dječjih vrtića Dubrovnik, Palčici, Škatulici i Radosti imamo 33 zaražene djece, odnosno prijavljenih. S obzirom na to kako govorimo o cjelini od skoro 700 djece, taj broj nije dramatičan niti možemo govoriti o nekoj velikoj epidemiji koja je poharala vrtiće“, govori zdravstvena voditeljica Ana Bokarica. 

Naglašava i kako je riječ o prijavljenim slučajevima, pa bi realna brojka mogla biti i nešto veća.
„Dogodi se da roditelji ne prijave zarazne bolesti, a na ispričnici pedijatra piše samo kako dijete može u kolektiv, pa mi ne znamo koja je dijagnoza bila. Te važne stvari nam ponekad promiču upravo zato što ne dobivamo informaciju koju bi trebali dobiti“, upozorava Bokarica i poziva roditelje na prijavu bolesti kako bi se pravovremeno reagiralo i spriječilo širenje. 

ZDRAVSTVENA PRAVILA PRVA LINIJA OBRANE
„Svaki vrtić ima zdravstvena pravila. Ako dijete ima jedan ili više znakova bolesti ne smije dolaziti u vrtić. Dakle, ako ima povišenu temperaturu, otežano ili ubrzano disanje, kašalj, curenje nosa, upaljeno grlo ili otežano gutanje, proljev, povraćanje, osip po koži... To su sve stanja, odnosno simptomi koji zahtijevaju isključenje iz kolektiva do ozdravljenja. Kada govorimo konkretno o petoj bolesti, karakterističan je osip. Naime, po izlasku osipa dijete prestaje biti zarazno, a bolest je širilo prije pojave osipa“, pojašnjava Bokarica i dodaje kako se ipak preporučuje dijete ostaviti doma dok svi simptomi ne prođu, pa i osip. 

„Ipak se u tijelu tada nešto događa, dijete tada nije zdravo i preporuka ga je isključiti iz kolektiva kako bi prije ozdravilo, a ne oslabljenog imuniteta 'pokupilo' još neku drugu bolest, koju bi zdravo dijete lakše eliminiralo“, savjetuje zdravstvena voditeljica. 

NIJE UVIJEK LAKO S POSLOM I DJECOM, ALI...
Dodaje i kako razumije roditelje i užurban život u kojem se često nema vremena i mogućnosti otvaranja bolovanja, no upozorava i kako je riječ o odgovornosti i pridržavanju Ugovora sklopljenog s Dječjim vrtićima Dubrovnik.
„Ponekada roditelji bolesti ne prijavljuju jer imaju problema s izostancima s posla, neki osjećaju sram posebno kada je riječ o nametničkim bolestima kao što su uši ili dječje gliste. Zaista razumijem roditelje kako je ponekad teško dijete izdvojiti iz kolektiva na period od nekoliko dana ili tjedana. Svi su protokoli rađeni zbog sigurnosti djece“, ističe Bokarica i dodaje kako situacija u kojoj puno roditelja radi u turizmu i ugostiteljstvu specifična za Dubrovnik, pa je i to jedan od razloga zbog kojih se nerijetko 'taje' bolesti. 

PRAVOVREMENA INFORMACIJA BITNA JE ZBOG PREVENTIVNIH MJERA

„Kako bismo mogli preventivno djelovati u skupini iznimno nam je važna pravovremena informacija o pojavi bilo koje zarazne bolesti. Osim toga, nerijetko nam odgajateljice dobivaju zarazne bolesti pa onda imamo i otežanu situaciju s organizacijom rada. Upravo sada imamo dio odgajateljica koje su oboljele od pete bolesti, imaju težu kliničku sliku nego djeca, pa su naravno morale i otvarati bolovanja“, navodi Bokarica i dodaje kako je širenje počelo krajem travnja, a nastavilo se kroz svibanj i lipanj. 

„Tako se ponašaju dječje zarazne bolesti - pojave se, 'poharaju' i nestanu. Baš kao i varičele, nije to velika drama jer je nešto što se događa“, umiruje.  Inače, pedijatri su ti koji po dijagnozi bolesti, iste prijavljuju Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Međutim, peta bolest nije podložna prijavi pa se točne brojke oboljelih ne mogu dobiti. 

Sukus priče bi tako trebao biti – odgovornost je na roditelju.
„S roditeljima moramo imati dobru komunikaciju i oni trebaju biti svjesni kako je dijete njihova odgovornost. Zdravstvena pravila postoje kako bi spriječili širenje bolesti“, iznosi Bokarica, no potvrdno odgovara i kako ima onih koji na ta pravila 'njorgaju'. 

ISPRIČNICE SU ZAKONSKA, PA I UGOVORNA OBAVEZA 

„Nekada nam je teško tražiti ispričnice, ali to je jedini način na koji možemo znati kako je dijete nakon preboljenja zdravo i spremno za kolektiv, a u konačnici je regulirano i Zakonom. Svjesni smo i kako je bio trenutak u kojem je bilo malo pedijatara, pa je bio problem sve to 'pokriti'. Otvoreni smo za dijalog i ako je roditelj iskren o oboljenju, liječenju i ozdravljenju, ponekad i sami procijenimo“, govori Bokarica i još jednom podsjeća roditelje na članak 8. iz Ugovora u kojemu se ističe kako se bolesna djeca ne vode u vrtić i kako je potvrda o zdravstvenom pregledu potrebna kao dokaz o ozdravljenju i slobodnom povratku u kolektiv. 

„Uvijek apeliramo na roditelje da nam prijavljuju bolesti kako bismo djelovali preventivno. Sada u slučaju pete bolesti, obavijestimo roditelje o pojavnosti i simptomima, pojačavamo higijenske mjere i dezinfekciju u skupini. To je jedini način da zajedno radimo i djelujemo. Najbitnije je što imamo pravila i nije problem kada ih se svi pridržavamo jer su ona za sve jednaka“, zaključuje za Dubrovački dnevnik zdravstvena voditeljica vrtića Palčica, Škatulica i Radost, Ana Bokarica. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika