„U ovu svetu misu, koja je izvor svih euharistija, uključimo sve koji se preporučuju u naše molitve, našu Crkvu, obitelji i cijelo društvo. Molimo Gospodina da nam ostane blizu, a on je to odlučan učiniti, ali očekuje i naš odgovor“, rekao je biskup uvodeći u euharistijsko slavlje.

U homiliji je biskup Glasnović istaknuo da se događajima Velikog četvrtka može pristupiti samo vjerom i srcem. Opisujući ambijent Posljednje večere u dvorani na obroncima brda Sion poručio je da je ovo večer kad je Isus odlučio pokazati svoju ljubav kojom je ljubio svoje do kraja.

„No, kako u Boga nema kraja, onda sa sigurnošću i s radošću, s velikim oduševljenjem možemo reći da ta ljubav traje, da je ta ljubav i večeras ovdje među nama prisutna i da je na djelu. Zato ovu večer, ovaj događaj koji se dogodio one večeri, na posljednjoj Isusovoj večeri koju je blagovao sa svojim učenicima prije smrti i uskrsnuća, po njegovoj izričitoj želji nazivamo spomen čin jer je on osobno odredio da njegovi učenici i vjernici trajno se spominju i čine njemu na spomen“, poručio je biskup te dodao da su vjernici to slavlje od početka nazivali euharistija, najradosniji čin zahvale Bogu, ili sveta misa, radostan čin poslanja Kristovih učenika u svijet.

Podsjetio je da se na ovaj dan slavi i dan svećenika, dan ustanovljenja sakramenta svetog reda. Osvrćući se na ljubav kojom Isus izabire svoje učenike unatoč njihovim manama i propustima, istaknuo je kako ih ujedno gleda kao prijatelje kojima u dvorani Posljednje večere povjerava svoje tajne znajući što se ima dogoditi i ujedno sve to prihvaćajući. „Kako izreći ljubav kojom je izabrao učenike da ih učini svećenicima? I da im povjeri Crkvu i u Crkvi svoje djelo?“ upitao se biskup te je spomenuo Judinu izdaju, Petrovo zatajenje, bezbrižnost ostalih dok se Isus u vrtu krvavo znojio kao i njihovo napuštanje u trenucima muke, Tomine sumnje i sl.

„Kako razumjeti da im Isus uza sve to, pokazuje ovakvu ljubav, koja je spremna odložiti haljine i spustiti se do zemlje, do njihovih nogu, da ih opere i otare ubrusom, poput sluge?“ rekao je biskup Glasnović.

Poručio je kako vidjeti Bogočovjeka kako kleči pred običnim ribarima i pere im noge može se sukobiti s uobičajenom predodžbom Boga koji je velik, svet, daleko od prljavštine svijeta.

„No, ako se srcem približmo ovoj sceni onda možemo osjetiti onu ljubav koja pulsira u svakoj riječi i svakom činu ovog evanđeoskog događaja, i u nama se otvaraju novi svjetovi kamo se ne stiže umovanjem, nego voljom, srcem i ljubavlju. Stiže se u svijet Božje ljubavi koja nadilazi svako naše shvaćanje, ljubavi bez granica i predrasuda, ljubavi koja je milosrdna i strpljiva, sve prihvaća, sve oprašta, a takva je Božja ljubav, takav je naš Spasitelj“, naglasio je biskup Glasnović.

Zaključio je da je Isusovo služenje temeljni poziv za sve kršćane na djelotvornu ljubav koja neće ostati samo na osjećaju, nego će postati konkretna djela pomoći ljudima koja će biti vidljiva kroz život vjernika. Također, dodao je da su i svećenici pozvani biti služitelji vjernicima, ne samo u obredu, nego u svakodnevnom životu.

Nakon pjevanja ulomka iz Evanđelja po Ivanu i homilije uslijedio je obred pranja nogu kojim se podsjeća na Isusov primjer koji je u dvorani Posljednje večere oprao noge  apostolima te očitovao svoju poniznost i ljubav prema učenicima. Dvanaestorici vjernika, koji predstavljaju cijeli Božji narod, biskup Glasnović je oprao noge, a ove godine to su bili: Živko Šimunović, Jurica Skaramuca, Leo Bakarić, Ante Žile, Antonio Milić, Hrvoje Pilić, Vladimir Buć, Mato Lujo, Vito Šutalo, Božo Čupić, Periša Obradović i Đivo Vidojević.

S biskupom su suslavili generalni vikar mons. Ivica Pervan, katedralni župnik don Marin Lučić, župni vikar don Ivan Galjuf i don Slavko Grubišić, a asistirao je đakon don Tomislav Sikavica uz bogoslove i ministrante. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor. U procesiji, nakon mise, hostije posvećene na ovom slavlju prenesene su na pomoćni oltar koji simbolično predstavlja Kristov grob.

Tea Kuzek Marević/Dubrovačka biskupija