Điravanje Stradunom nekad je odražavalo duh Grada i sam mentalitet stanovništva te predstavljalo svojevrstan običaj, a danas je tek zaboravljena tradicija.
Danas je zimi gotovo pust dok u ljetnom, proljetnom i jesenskom dijelu godine vrvi turistima. Građani, pogotovo u ljetnim mjesecima, izbjegavaju Stradun zbog velikih gužvi, ali i velike količine stolica i stolova ispred restorana kroz koje se moraju 'probijati'. No, nekoć davno to je bila sasvim drugačija priča.
Znalo se koga ćete vidjeti na kojem izlogu
Kako se prisjećaju stari Dubrovčani, generacija se međusobno poznavala, pjevale su se serenade simpatiji, rađale ljubavi na najljepšoj ulici na svijetu. U novije doba svi bi vrlo često pošli na barem jedan đir Stradunom koji je bio pun mladosti. Svaki je izlog, kako kažu, bio zauzet, a na njima bi uglavnom sjedili mladići koji bi, uz priču, gledali Dubrovkinje koje bi kao slučajno pomalo izazovno šetale.
Stradun 70-ih
Za bolje upoznavanje, nakon početnih pogleda, išlo bi se preko Peskarije i do Porporele, pa na klupice pored ferala odakle bi gledali zvjezdano nebo nad njima. Tada se znalo koga se moglo sresti na kojem izlogu, a sam Stradun je bio 'mjesto za vidjeti i biti viđen'. Kako kažu, tko nije prošetao Stradunom, nije ni bio u Dubrovniku.
Stradun 70-ih
A ovako je to izgledalo prije nekoliko stotina godina
U 19. stoljeću, seljaci su điravali u narodnim nošnjama, dok su dubrovačke ulice i trgovi pružali tipični ugođaj mediteranskog grada, vrveći obrtnicima, slugama i sluškinjama, seljacima iz okolice, mornarima, plemićima i došljacima. Na Stradunu su se, osim njih, okupljali i trgovci.
Stradun 1878. godine
Početkom 20. stoljeća, Stradunom su prolazili ljudi u narodnim nošnjama po kojima se znalo tko dolazi iz kojeg kraja. Osim toga, Župke se prepoznavalo i po njihovim košicima koje su nosile na glavi, Konavoke po specifičnim torbicama i hondeljima na glavi, a Primorke po kolarinu. Za to bi vrijeme dubrovački nosači, fakini, čekali priliku za zaraditi novac od nošnje. Gospoda je điravala u odijelima, sa šeširima na glavi, dok su gospođe po Stradunu uvijek điravale u svečanoj odjeći.
Stradun 1905. godine
Jedino noću nisu điravali jer nije bilo osvijetljeno
Zanimljiv je detalj kako je Grad dugo bio neosvijetljen, a ferali i počeci javne rasvjete počeli su se koristiti tek u zadnjem desetljeću 19. stoljeća. Naime, do tada mali broj ferala koji su postojali u Gradu građanima nisu mogli pružiti sigurnost kako bi i noću điravali Stradunom. Do 1870. godine u gradu je postojalo tek 45 ferala pa je u gradu i predgrađu bilo poprilično mračno, da bi se nakon spomenute godine njihov broj povećao na 150, a umjesto ulja kao rasvjetno se gorivo koristio petrolej. 'Užigač ferala' ih je palio u sumrak, a gorjeli su samo dok je u njima bilo goriva. U ljetno vrijeme, kao i u vrijeme mjesečine, ferali se nisu palili.
Stradun 1920. godine
I pored povećanog broja tih rasvjetnih tijela postavljenih na kamene i na željezne stupove, rasvjeta je bila i oskudna i kratkotrajna, pa je već 1895. Frano Gondola (Gundulić), tadašnji općinski načelnik, donio odluku o dopuštenju uvođenja električne rasvjete. 1. lipnja 1901. zasjala je prva električna žarulja na Stradunu.
Stradun 1930. godine
Tradicija koja to više nije
Điravanje koje je u Dubrovniku posve zamrlo posljednjih desetak godina predstavljalo je svojevrsnu tradiciju koja očito to više nije. Teško je točno odrediti razloge, no tome je zasigurno pridonio razvoj masovnog turizma u Dubrovniku. Tako je u većem dijelu godine jako teško, a ponekad i posve frusrirajuće, prolaziti gradskim ulicama koje danas vrve strancima i pretrpane su stolovima različitih restorana. Svoj je trag svakako ostavio i veliki napredak tehnologije kao i popularnost društvenih mreža. Djeca se više ne igraju na ulicama kao prije, a mladi se ne upoznavaju i ne komuniciraju na Stradunu nego putem Facebooka i mobilnih telefona.
Stradun danas
U cilju vraćanja stare tradicije, dubrovački su srednjoškolci prije dvije godine organizirali điratu nakon škole, a kojima su se pridružili i oni nešto stariji koji su njihovu simboličnu gestu prepoznali kao hvale vrijednu akciju. Nažalost, na tome je sve ostalo.
Ljetne gužve
Ivona Butjer
Dubrovački dnevnik zahvaljuje administratorima Facebooku stranice Zamaslina na ustupljivanju informacija za ovaj tekst!
