Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

'Ovo nije osobna borba između dopredsjednika Iva Dragića i bilo koga drugoga. Tražimo promjene  isključivo zbog lošeg vođenja kluba, koje u nižim ligama nije bilo toliko zahtjevno, budući da se radilo  o amaterskom nivou. Jedini način funkcioniranja dopredsjednika Dragića je improvizacija, a Premijer  liga zahtjeva ozbiljan pristup i organizaciju u svim segmentima kluba. Dugovi, nekorektni odnosi i  slično, samo su neki od razloga nezadovoljstva igrača. Navodimo četiri točke kojima želimo ukazati na  loše vođenje kluba i pritom ćemo se služiti samo istinom, bez kleveta i udaraca ispod pojasa. 

1. LOŠE RUKOVOĐENJE FINANCIJAMA 

Za primjer dajemo situaciju iz siječnja 2020. godine, kada je klub na certifikate (registracije) trojice  internacionalaca potrošio 9 000 CHF (švicarskih franaka), kako bi imali pravo nastupa. Uz to, plaće  pojedincima su za pojmove klupske blagajne bile visoke (cca. 18 000 kuna), dok u istom trenutku  postoje dugovi prema domaćim igračima koji sežu u sezonu prije (2018./19.). Nakon odlaska  navedenih pojačanja pozicija na tablici se ne mijenja, a dugovi se i dalje gomilaju. Usporedbe radi,  samo taj iznos koji je potrošen na certifikate pokriva godišnje honorare za tri domaća igrača. Apsurd  je spominjati korona krizu kao glavni razlog financijskih problema kluba, s obzirom da je navedena  situacija iz siječnja 2020. Jesmo li mi u pravu ili je klupska blagajna odjednom toliko jaka da trpi  velike trošarine? 

2. IMPROVIZIRANJE IGRAČKIM KADROM 

Temelj i snaga našeg kluba su domaći igrači, kao što često navodi i sam dopredsjednik. Desetak  domaćih mladića brani boje kluba i dovodi ga do najvećeg uspjeha u povijesti. Spriječiti odlazak  domaćih igrača bilo je od presudne važnosti, a zašto? Da bi se pokrio deficit u igračkom kadru  potrebno je dovesti zamjene za iste, što je veliki financijski teret kako smo i naveli u prvoj točki. Igraču sa strane koji kvalitetom može parirati domaćem igraču, potrebno je platiti veću mjesečnu  naknadu te mu osigurati smještaj i hranu. Sva pojačanja dovođena su u zadnji čas pred početak  natjecanja. Način transfera kao što je taj, dovodi do toga da igrači nisu prošli pripreme, niti su  testirani, a niti uigrani s postojećim igračkim kadrom. Ova točka je ključna jer je dovela do urušavanja  temelja. Nije li tragikomično da nas cijelu sezonu gotovo kompletna sedmorka bodri s tribina svaku  utakmicu, dok mi nastupamo bez ijedne adekvatne zamjene?

3. MLAĐI UZRASTI I STRUČNI KADAR 

Od strane vodstva konstantno se spominje velik broj djece, njih dvjesto, dok klub zapravo broji njih  tridesetak. Prilikom izgradnje mladog sportaša, od velike važnosti je uloga trenera kao i kompletnog  stručnog kadra. Svjedoci smo da naš klub ima svega dva trenera od kojih jedan vodi i prvu momčad,  pa se pitamo je li posljedica neulaganja u stručni kadar kluba, gubitak mnogih generacija mlađih  dobnih skupina? Koji je razlog slabog interesa za rukomet kod mlađih generacija u našem Gradu?  Bazen igrača je „plitak“, zašto se ne širi prema Mokošici, Župi dubrovačkoj, Konavlima? U Mokošici je  osnovan klub te broji otprilike jednak broj djece kao i RKHM Dubrovnik. Suradnja s Mokošicom ne  postoji. Krilatica – „Budućnost je u rukama onih koji dolaze“, složit ćemo se, vrijedi za svaku strukturu  našeg društva. Kakva je budućnost kluba ako ne ulažemo u mlađe naraštaje i ne radimo ništa na  popularizaciji rukometa u Dubrovniku i okolici? Tko će u budućnosti zamijeniti Hrvoja Lončaricu,  Tomislava Radića, Mara Dabelića? Ovakvom politikom kluba jedino skupina mladića kojima  Dubrovnik nije dom. Je li to smjer u kojem dubrovački sport želi ići, je li to na ponos i čast našega Grada? 

4. UPRAVA 

I nama samima je tek nedavno postalo jasno tko čini, a tko ne čini upravu kluba. Uz predsjednika, tu  su dva dopredsjednika te još dva člana upravnog odbora sukladno statutu. S obzirom da vodstvo ne  funkcionira, treba jasno reći da je upitna legalnost prošle izborne skupštine jer nitko od igrača ne zna  da je ona postojala. Pogotovo nakon što su dva „izabrana člana“ upravnog odbora javno izjavila da ne  obnašaju nikakve funkcije u klubu (jedan je bio član prije desetak godina). Prvi dopredsjednik nikada  nije bio u dvorani niti na rukometnoj utkamici, te ga nitko od igrača nikada nije upoznao. Slična stvar  je i s predsjednikom kluba, njega ipak prepoznaju stariji igrači jer je bio na tri utakmice, a i sreli smo  ga dva puta na gostovanjima u Zagrebu. Ako rezimiramo, vidimo da je ostao samo jedan čovjek,  gospodin Ivo Dragić – osoba koja je potpuno privatizirala klub. To nije nepoznanica, uostalom  dopredsjednik je izjavio da je sam u vođenju kluba. Također, dopredsjednik izjavljuje da je gotovo  pedeset generacija prošlo kroz klub, pa se s pravom pitamo: '' Zar nijedan čovjek iz gotovo pedeset  generacija nije dovoljno dobar da bi radio i pridonosio klubu osim dotičnog? '' Jako puno bivših igrača  su danas ostvareni i uspješni poslovni ljudi koji bi zasigurno mogli pomoći razvoju kluba, ali u ovom  modelu upravljanja ima mjesta samo za jednoga i tako već više od trideset godina. S obzirom da  dopredsjednik navodi kako on voli klub i da je to razlog zbog kojeg je tu, pitamo se čime mjeri svoju  ljubav prema klubu, te zašto se tako grčevito bori za fotelju? Želi li možda sakriti potencijalne afere ili 

ima materijalnu korist od kluba već godinama, ostavljamo na institucijama da utvrde. Puno je  kontadikcija u izjavama dopredsjednika, pa smo tako mogli čuti da nema ljudi u upravi jer nije  dozvolio da političari ulaze u klub. Istodobno, na funkciji predsjednika kluba je gospodin koji je član  predsjedništva političke stranke, a i sam dopredsjednik je član političke stranke već dugi niz godina.  Važno je naglasiti kako sadašnja uprava, odnosno gospodin dopredsjednik, iz članstva briše pojedine  igrače kluba, a u članstvo ubacuje svoje prijatelje, poznanike i bliske ljude svojih partnera. To su ljudi koji nemaju nikakve veze ni s klubom, ni s rukometom, ali su na popis stavljeni s ciljem da dobije  većinu glasova na skupštini, koja se nakon deset godina mora održati zbog pritiska javnosti. Novoimenovane članove kluba nije sukladno statutu potvrdio upravni odbor. Iako je sustav  vrijednosti u društvu izvrnut, gospodin Ivo Dragić treba shvatiti da on nije klub i da klub ne postoji  radi njega. Svi smo mi klub, svih gotovo pedeset generacija koje su prošle kroz klub i veliki broj ljudi  koji nas prate i vole. Jedino što tražimo je transparentno, organizirano vođenje i upravljanje uz novi  tim ljudi, bez već spomenutog dopredsjednika. Je li jedna osoba sama sposobna voditi klub ili bi taj  posao moglo kvalitetnije raditi više ljudi u organiziranoj cjelini? 

Navedene točke dovoljno govore da smo se našli u slijepoj ulici. Zanemarimo li uvrede, optužbe,  prozivke ili nečiji karakter, ne nalazimo razloge da promijenimo mišljenje. S obzirom na način  ponašanja i komunikaciju, čemu smo svi svjedoci ovih dana, stvaraju li dopredsjednik Dragić i trener  Lagator loš imidž kluba? Kakav god ishod bio jedno je sigurno – mi smo ti koji će moći šetati Gradom uzdignute glave i čistog obraza,' navode igrači RKHM kluba priopćenju.