POVIJESNI TROFEJ U DUBROVNIKU 'Uspjele smo uz rad, sklad, prijateljstvo i želju za dokazivanjem'

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: , Ivo Cagalj/PIXSELL, Goran Mratinović/DD
Košarkašice Raguse prošli vikend osvojile su prvi trofej.

Ekipa Ženskog košarkaškog kluba Ragusa pobjednice su Kupa 'Ružica Meglaj Rimac'. Svladale su košarkašice Šibenika 69:61 u finalnom dvoboju koji je igran na splitskim Gripama i tako ostvarile povijesni uspjeh za klub donijevši u Dubrovnik pobjednički pehar Kupa.

Djevojke predvođene trenericom Cvetanom Matić i pomoćnom trenericom Almom Majstorović još uvijek su pod utjecajem euforije i primaju čestitke za povijesni uspjeh kluba.

- Nisam bila ni svjesna situacije tako da još uvijek slažemo dojmove. Zbilja smo jako zadovoljne uspjehom, ovo je naše povijesno ostvarenje jer to smo sanjali, željeli i pripremali se, osobito u zadnje dvije godine - govori trenerica Cvetana Matić te dodaje kako je ovaj trofej značajan jer je prvi u povijesti kluba koji je osnovan 1994. godine.

Trenerica Cvetana Matić zadovoljna je s uvjetima treniranja prvog sastava koje imaju mogućnost treninga dva puta dnevno i rada s kondicijskim trenerima.

"Manjkavost dvorane u Gospinom polju je što mlađi dobni uzrasti nemaju gdje trenirati jer  nam je teško podijeliti termine pa se i mi selimo po školskim dvoranama. Interes za žensku košarku je zadovoljavajući, svakim danom se upisuju nova djeca koja su sretna i zadovoljna. Imamo lijep pogon djece, u svim uzrastima smo u vrhu Hrvatske, a radom i rezultatima se dokazujemo".

Rad, sklad u ekipi, prijateljstvo i želja za dokazivanjem i uspjehom su formula izvrsnih rezultata košarkašica Raguse što otkriva njihova trenerica koja djevojke trenira od samih početaka kluba koji je osnovan 1994. godine. Do sad je radila samo s mlađim dobnim uzrastima, a ovo joj je druga seniorska samostalna sezona, a do ovog uspjeha nisu ostvarivale neki značajniji seniorski trofej.

Carmen Miloglav: Do zadnje sekunde nisam bila svjesna

- Uvijek smo bile na granicama i sve ove generacije su sigurno priželjkivale uspjeh tako da vjerujem kako je svima drago što je ovo iza nas. Ipak utakmice idu dalje i već ovoga vikenda imamo dva važna nastupa s kojima potvrđujemo poziciju na ljestvici i više nas nitko ne može dostići. Silna nam je želja da ostvarimo u Gospinom polju naš drugi san - kazala je trenerica.

Da je povijesni uspjeh za klub izgledao nestvarno govori i Carmen Miloglav koja do zadnje sekunde nije bila svjesna da je kraj i da su uspjele.

- To je bio moj veliki san, kako se kaže 'dječački'. Čovjek kad krene trenirati ima za cilj osvojiti nešto za svoj klub, a vrhunac toga je prvenstvo Hrvatske ili kup pa onda može razmišljati kako ići vani. Nakon nekih drugih trofeja, moj prvi san je sad ostvaren, osjećaj je super, još uvijek dolazimo sebi, cijeli grad je uz nas, nema tko nam nije poslao čestitku - u dahu govori Carmen Miloglav.

Goran Mratinović/DD

Djevojke su bile pod velikim pritiskom jer su bile svjesne kako im je utakmica sa Šibenikom od velike važnosti.

- Dvije godine smo bez poraza, uvijek smo bile bolje od drugih, ali nikako da stigne ta nagrada i da nešto osvojimo pa da ljudima možemo konkretno pokazati koliko vrijedimo jer ipak svi cijene trofej i medalju. Bilo nam je teško, svi su nekako svi bili protiv nas, bio im je cilj 'skinuti' nas s prve pozicije na ljestvici zbog čega smo ljudima išle na živce... Uspjele smo na kraju dobiti najtežu utakmicu u sezoni - kazala je s ponosom Carmen Miloglav.

Romana Stojanović nije se štedjela tijekom utakmice. Ubacila je 16 koševa uz 15 skokova.

- Ma nitko se nije štedio, mi uvijek dajemo sve najbolje od sebe. Ja sam prije utakmice bila uzbuđena, samo sam čekala kad će početi, da pobijedimo i dobijemo pehar i medalje. Znala sam da one imaju brojne prednosti, ali imamo ih i mi. Igrale smo tri puta protiv njih i naučile smo kako iskoristiti svoje prednosti. Od početka do kraja smo znale što želimo i kako ćemo igrati - pojašnjava Romana Stojanović koju je u svlačionici po završetku utakmice na mobitelu dočekalo stotine poziva i poruka s čestitkama.

Goran Mratinović/DD

Doček kakvog su i zaslužile

Posebno oduševljenje i veselje dočekalo je košarkašice kad su stigle u Dubrovnik.

- To je bio poseban osjećaj. Ljudi jedva čekaju da se vrate na tribine i da nas podrže, a i mi bismo to voljele, ne samo zbog euforije, nego nam je važno i dijeljenje uspjeha s drugima - kazala je Stojanović koja je otkrila što se krije iza dobrih rezultata.

- Mi smo spoj iskustva i mladosti, ali i profesionalizma i amaterstva. U timu imamo profesionalne igračice, ali i one koje rade, studentice pa i srednjoškolke. Ovo radimo jer imamo veliku želju i volju i ništa nam nije teško. Najteže je našoj trenerici spojiti sve naše obaveze i organizirati dva treninga dnevno - kazala je Stojanović.

Josipa Silov, hrvatska košarkaška reprezentativka iz Vodica, početkom godine se priključila ŽKK Ragusa.

- Neizmjerno sam sretna i zahvalna što sam dio ove priče. Prezadovoljna sam s igrom, emocije se još nisu slegle, jednostavno sam presretna - govori oduševljena Silov.

I Ani Putica je pod dojmom nakon utakmice u Splitu.

- Još uvijek se nisu slegli dojmovi, primamo čestitke i dalje. Ova je bila euforična i uzbudljiva utakmica i jedva smo čekale kad će se završiti, a činilo se kao da traje godinu dana. Sad smo presretne s trofejom, ali najvažnije da smo zadovoljne s igrom. No, trebamo se okrenuti novoj utakmici i osvajanju prvenstva - poručila je Ani Putica.

Goran Mratinović/DD

Ivona Matić konačno je dočekala podići klupski pehar.

- To je bila posebna emocija za mene. Čim smo se plasirala u finale znala sam da moramo doći do ovoga. Utakmica je od početka do kraja bila nabijena, doista poseban osjećaj - zaključuje Ivona Matić nakon što je ŽKK Ragusa u Dubrovnik donio pehar Kupa 'Ružica Meglaj Rimac'. 

Ana Vrsaljko: Osjećam se kao da sam osvojila svoj prvi trofej

Zadarska košarkašica Ana Vrsaljko u pobjedu dubrovačke ekipe ugradila je čak 28 poena za što je nagrađena titulom najbolje igračice finalne utakmice.

- Znala sam da nas očekuje jako teška utakmica gdje je prisutna nervoza, jer je svakom čovjeku koji se bavi sportom san osvojiti trofej i biti najbolji. Mi smo bili favoriti, ali i protivnik je to htio jednako kao i mi, možda i u većoj mjeri. Uglavnom, na kraju smo mi napravile povijesni uspjeh i to je zaista prekrasno - govori Vrsaljko iza koje je zavidna košarkaška karijera, ali ovaj uspjeh s Ragusom je za nju poseban.

- Osjećam se kao da sam osvojila svoj prvi trofej. Svaki uspjeh je poseban, a prošlo je i mnogo godina od osvojenog pa sam se ovom posebno radovala - kazala je Vrsaljko koja trenira u Zadru te posebno dolazi kad igra utakmice s Ragusom.

Ivo Cagalj/PIXSELL

- Takav je bio naš dogovor na početku sezone, jer ja u Zadru imama stalni posao, treniram djecu i nisam to mogla ostaviti, preseliti se i doći u Dubrovnik. Teško mi je jer ovdje treniram ovdje, pošalju mi napade putem What's Appa i tako najviše komuniciramo, a dogovaramo se u svlačionici prije utakmice. Sve to je odraz mog iskustva i pokazalo se da to mogu, ali je nije lako zbog putovanja - opisuje svoj igrački ritam Vrsaljko koja je izabrana za MVP u Splitu.

- Uvijek težim da pobijedim, puna sam energije i želje za uspjehom i to me nosi. Počašćena sam s nagradom, ali to je rad i svih drugih cura, jer bez njih ne bih došla do toga. Ekipa mi je savršena, super su mi sve djevojke, od mlađih do starijih. Tu su male Tea i Ela koje jako volim, mlađe su od mene 20 godina i šalim se s njima kao da smo generacija i sve ih tretiram jednako. Super mi je cijela ekipa od trenera, uprave, vozača... Na zalasku karijere mi se poklopilo da sam došla u tim koji mi savršeno odgovara - kazala je Ana Vrsaljko.

Sestre posvetile trofej preminulom bratu Andru

Zaraču Katarina Čagalj i Matea Beletić imale su veliku želju - podići trofej u spomen na prerano preminulog brata koji im je bio velika podrška. Andro Zarač poginuo je 2019. godine u prometnoj nesreći uslijed zatajenja srca. Madi sportaš, malonogometaš Squarea nije se mogao radovati sa sestrama, a bio je uvijek na tribinama kao navijač. Ostvareni san obitelji Zarač donio je suze radosnice i vječno sjećanje na nikad prežaljenog brata.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci