Antune, kako teče tvoja prva sezona u Poljskoj, točnije, u klubu BSF ABJ Powiat Bochnia?

Bochnia je prošle sezone debitirala u najvećem rangu u Poljskoj – Ekstraklasi. Praktički su za ovu razinu mlad klub. Prošle godine je bila 12. od 16 klubova. Osam ih ide u doigravanje, tako da je za ovu sezonu cilj plasman u to doigravanje. Tu smo, držimo se sredine tablice, nekako je sve u skladu s ambicijama kluba. Klub funkcionira dobro u smjeru uvjeta za rad. Problematika poljskog futsala je slična kao u Hrvatskoj, većina ih je na poluamaterskoj ili poluprofesionalnoj razini. Imamo tri kluba koja su profesionalna. Bochnia spada u krug poluprofesionalnih klubova. Bilo se lako prilagoditi na takve uvjete i situaciju.

Kako Poljaci doživljavaju futsal i koliko mu se važnosti daje u Poljskoj?

Kao u većini država, futsal je još uvijek u Poljskoj na jedan način, novi sport. Ali rastući. Definitivno nije za usporedbu s nogometom, pa ni s odbojkom u Poljskoj koja je najpopularniji dvoranski sport. Definitivno je shvaćanje futsala kao sporta, i posjećenost, i cijela priča oko klubova, organizacije, marketinga, na visokoj razini.

A u usporedbi s Hrvatskom?

Što se tiče marketinga i organizacije oko terena, mislim da je poljska liga bolja od hrvatske. Postoji platforma gdje se emitiraju sve utakmice, ne stream, nego pravi TV prijenos uz komentatora, grafike i ostalo. Definitivno su u tom dijelu, oko terena, korak ispred Hrvatske. Što se tiče kvalitete, poljski futsal raste. Kvaliteta je još na hrvatskoj strani, ali evo, u Ligi prvaka dva svježa primjera. Lanjski prvak Piast Gliwice je svladao Novo Vrijeme, a ove sezone Constract Lubawa Futsal Dinama.

Kako je bilo otići iz Dubrovnika i Hrvatske u drugu zemlju, ostaviti sve ovdje, a znamo da si već neko vrijeme i u roditeljskim vodama?

Nije bilo lako pristati na odlazak. Pošao sam sam, žena i kćer Roza su mi ostale u Dubrovniku. Ona ima 2 i po’ godine i bilo bi prirodnije da smo skupa i dijelimo sve te slatke momente. Prije nekoliko godina, kada sam se odlučio posvetiti ovome, bio sam svjestan da će do ovakvog trenutka doći – prije ili kasnije. Mislio sam da ću ostati u Squareu još koju godinu, da je to prirodan put da napravimo neke rezultate, ali sport i život nose neočekivane odluke. Trenerski posao je takav – danas jesi, sutra nisi. Imao sam neke ponude iz Hrvatske, ali mislim da nisam pogriješio. Nisu čak prevagnuli ni financijski razlozi. Prevagnulo je to što je ovo stvarno korak naprijed. Unatoč tome što mi je nekada teško s privatne strane, mislim da je ovo bila dobra odluka, koju sam prihvatio sa svojom suprugom Mateom, koja mi je pružila podršku.

Kako se snalaziš s komunikacijom na terenu i van terena?

Imam nekakve lekcije na koje idem, malo pomalo hvatam jezik. Znam dosta riječi i izraza za teren i van terena. Još uvijek ne znam razgovarati i slagati rečenice, puno se više služim engleskim, ali kroz koji mjesec ću moći i komunicirati na poljskom.

Kakav ti je život u Bochniji?

Bochnia je jako mali grad, 29 000 ljudi, udaljen četrdesetak minuta od Krakowa. Krakow je turistički grad, a Bochnia je mali, obiteljski, miran grad. Iza 9 sati navečer ništa nije otvoreno. Mir i tišina. Nije to grad za mlade, to je Krakow, koji je studentski grad. Uživam tu, to mi trenutno i treba. Jer posvetio sam se radu, imam dosta vremena za rad i ono što želim. U tom dijelu uživam.

Stigne li se do Dubrovnika?Stignem, stignem. Nisam bio često, bio sam u dva navrata na par dana, u reprezentativnim pauzama. Uspio sam barem malo doći vidjeti obitelj i prijatelje. Imat ću desetak dana oko Božića.

Pratiš li događanja u SuperSport Hrvatskoj malonogometnoj ligi i naravno u Squareu?

Pratim hrvatski futsal kao da sam tu. Jako puno utakmica pogledam. Svako kolo zapratim, a Square obavezno, skoro svaku utakmicu. Fantastičan ulazak u sezonu, možda bolji nego je bilo očekivano. Jer nije lako, uvijek novom treneru i igračima treba da se uigraju. Koncentracija kvalitete je velika u hrvatskoj ligi, a još je samo deset klubova. Rano je za prognoze, ali uz Dinamo, tu su pretendenti i Square i Novo vrijeme i Olmissum. Bit će zanimljivo svakako vidjeti kako će ići sezona.

A ostali sportovi? Znamo da si tijekom trenerskog angažmana u Dubrovniku pratio i puno ostalih sportova.

Uspijem popratiti. Vidio sam dobar ulazak u sezonu košarkaša Dubrovnika. U kontaktu sam s gospodinom Ivanom Perinčićem, trenerom kluba. Vidim da svi rade odličan posao. Njih sam stigao i pogledati koji put. Pratim i sve ostalo – odbojkašice, košarkašice, Jug standardno... MNK Omblu isto tako obavezno popratim koliko mogu. Fali mi Dubrovnik, to je neupitno, fali obitelj, prijatelji, društvo, cijeli taj osjećaj. „Mi Dubrovčani”, eto baš to mi fali. Specifičan način života, lagani, spori, to mi na momente nedostaje. Zato svaku sekundu dolje dobro iskoristim.

Uz angažman u Poljskoj si i pomoćnih izbornika hrvatske U-19 reprezentacije. Kakva je situacija trenutno po tom pitanju?

Ova je prošla generacija završila Europsko prvenstvo. Ispali smo iz skupine od kasnijih europskih prvaka – Portugala. Od njih smo izgubili 4:3, a s viceprvacima Španjolacima smo igrali 3:3. Uz 6:6 s Francuskom, i to su sve jako dobri rezultati, bez obzira na dva remija i poraz. Definitivno da svi u hrvatskom futsalu mogu biti zadovoljni turnirom i prezentacijom hrvatskog futsala. Sada slijedi novi ciklus od dvije godine. Vidjet ćemo što i kako se događa, krenulo je juniorsko Prvenstvo Hrvatske. Odradit ćemo kampove i okupljanja.