Prije nego što se osvrnem na večerašnju utakmicu između Hrvatske i Kameruna, dopustite mi da kažem nešto i o onom meču s Brazilom. Poslije utakmice bilo je puno analiza, ali nitko nije rekao ništa o najvažnijem uzročniku poraza.

Ne, to nije bio japanski sudac, već nesposobna Vlada. Molim vas lijepo, kako će Hrvatska pobijediti strašni Brazil kada imamo onakvog premijera? Niti se ogrnuo šalom, niti je obukao dres kao naša Ruža u EU parlamentu, Bog joj d'o zdravlja, niti je uzviknuo Za dom spremni! Nijedanput, zamislite! Kako naši nogometaši mogu ikoga dobiti bez tog povika? Premijer je pokazao elementarno neznanje navijanja za Hrvatsku, vidi se da nikad nije gledao nogomet.

Onda, iza utakmice izjavi da nema veze što smo izgubili, govori nešto 'Šišaj, pišaj', tko njega uopće razumije? Kako može reći 'nema veze što smo izgubili'? Ja ću vam reći kako on to može reći. Kako on to isto misli i o Domovinskom ratu. Njemu bi poraz u ratu značio isto što i poraz protiv Brazila. 'Nema veze, šišaj - ovce Hrvate, to vam poručuje vaš premijer. Neka se srami takvog stava. Znate što je naš veliki Prvi Predsjednik i Otac Domovine, nezaboravni Franjo Tuđman, koji nas sad gleda gore iz raja, svojevremeno kazao: „Nema velike razlike između pobjede u ratu i na nogometnom terenu. Treba pobijediti i amo, i tamo“.

Eto to su riječi koje naši nogometaši večeras moraju ponavljati protiv Kameruna, a ne 'Šišaj'. Jebote Zorane, nisi brico, nego premijer suverene nam zemlje, ali on se ponaša kao slon u hrvatskoj brijačnici. Zaboravio je ostavštinu našeg Franja, zaboravio je zašto smo onda pobijedili u ratu, i zašto sad nanovo tu pobjedu moramo iznova proslavljat na nogometnom terenu.

Eto to je ključni razlog našeg poraza, ali o tome komunistički mediji ne pišu, zato hvala Dubrovačkom dnevniku što mi je dao mogućnost da iznesem tu problematiku. Mediji su premijera prozivali što je išao u Brazil, ali to uopće nije problem, nego ovo što sam rekao. Da se razumijemo, i ja bih išao u Brazil na račun poreznih obveznika, tko ne bi?

Nego, da se mi vratimo na nogomet. Zoki je glavni krivac, ali ni izbornik Niko Kovač puno ne zaostaje. Znate kad je Niko Kovač sudjelovao u kampanji s legendarnom izjavom: Ja i moj brat, također! E znate, znam da znate. E pa Niko Kovač se nikad nije javno distancirao od potpore Sanaderu. Sramota je da je netko podupirao hrvatskog veleizdajnika. Reći ćete vi sad da sam ja predsjednik HDZ-a, kao što je bio Ivo Sanader, odnosno da smo na istoj strani, ali to nije istina. Ovaj HDZ nema veze s Ivom Sanaderom. Dapače, ja tog čovjeka nikad u životu nisam vidio i ne znam ništa o njemu osim što pročitam u medijima. Ali isto tako znam da je Niko Kovač dao veliku potporu njegovom liku i djelu, a zaboravio je najvećeg hrvatskog izbornika Franja Tuđmana.

Što vi mislite tko je bio izbornik kada smo osvojili povijesno treće mjesto na Mundijalu i brončanu medalju? Zna se – Franjo Tuđman. On je zvao Ćira i govorio mu tko da igra. Prije najvažnije utakmice protiv Francuza u polufinalu, Tuđman je zvao Ćira, majke mi, ja sam prisluškivao, i rekao mu: „Slušaj Ćiro, jebem tebe i onog Srbina iz Zvezde Prosinečkog što ga stalno stavljaš. Neka igra ozlijeđeni Boban, njemu kao pravom Hrvatu i katoliku, to neće smetati, a onog zdravog Zvezdaša šutni na klupu!“

I tako je i bilo, a ostalo je povijest. Osvojili smo broncu zaslugom velikog nogometnog znalca, jedinstvenog i neponovljivog Franja Tuđmana.

A danas umjesto da Kovač tri put zataji Sanadera, i okrene se Tuđmanovoj ostavštini, on - niti se srami kampanje, niti šljivi Franja. Znate li do čega to vodi? Do toga da u napadu igra Jelavić. Gdje je taj Jelavić bio devedesetprve, ha, to vas ja pitam? Imao čovjek 6 godina i umjesto da je bio na fronti, on dudlao palac. Oprostite, ali to je nikakva borba za hrvatsku slobodu. Ja bih to dudlanje palca umjesto nošenja puške, nazvao Borba kurac-palac.

S druge strane, mi imamo Petra Krpana, čovjeka koji je, dok je Jelavić svirao kurcu, pardon palcu, branio Slavoniju. Mnogi su se pitali što taj Krpan radi na Prvenstvu u Francuskoj, ali naš veliki izbornik Franjo Tuđman dobro je znao da je reprezentacija bez hrvatskog branitelja goli kurac, odnosno Jelavićev palac, razumijete? Franjo je nazvao Ćira, majke mi, ja prisluškivao, i rekao mu: „Slušaj Ćiro, mangupe, vodi Krpana u Francusku, on će točno znati što učiniti u najtežim trenucima, jer je prošao prve linije, a ne onaj Šuker koji posvećuje grob Pavelića (što je pohvalno), ali u bitki nikad nije sudjelovao. I stvarno bješe tako: Mučimo se mi protiv Rumunja, jedva poveli, a strašni potomci Drakule napadaju. Što je Ćiro napravio u najtežim trenucima? Uveo je Krpana u 77. minuti. On je navikao na napade, na borbu, na branjenje doma, gola, svejedno – on je i 91. bio za dom spreman, a kako onda neće 98. Da on nije igrao tih 13 minuta, ne bismo mi došli ni do Njemačke, a kamoli do bronce.

Pitam ja vas gdje je danas taj Krpan? Zašto ga Kovač nije pozvao? Kažete da je star. Ali ima i drugih branitelja -  mlađih. Oni su danas, nažalost u kladionicama, a mogli bi biti na terenu. Jer kako će Jelavić, da ne spominjem Eduarda ili Sammira, braniti hrvatski dom ili gol? Kako, molim lijepo? Nikako, eto kako. Nama u obrani trebaju hrvatski branitelji, a ne likovi koji su manekeni, koji slušaju narodnjake, izlaze vani po Hvaru i dive se Sanaderu. Ili ako baš hoćete, kao zadnje pederčine se prskaju u bazenu i smješkaju jedan drugome.Pogledajte samo slike naših ministara obrane Čorluke i Lovrena u bazenu – uživaju u pederluku. Zamislite da je Krpan bio 91. u bazenu pokraj Osijeka i smješkao se gol svojim suborcima prskajući ih. Mi danas ne bi imali ni Istru, a kamoli Hrvatsku.

Nažalost nesposobnu Vladu nam danas vode Srbi, a medije srbofili i jugonostalgičari, umjesto da se galvaniziramo kao 91. i okrenemo porukama našeg Prvog Predsjednika, Vođe i Izbornika Franju.

Franjo je umro, ali nam je, među ostalim, ostavio nogometno znanje - svoj poučak, ali mi smo ga olako prodali komunistima, i masonima, Brazilcima, Kameruncima, ovima, onima...

Zato samo mogu reći pred utakmicu s Kamerunom: Hrvati, sjetite se Franjovog poučka koji glasi: „Nogomet je rat u kojem se bore 22 igrača, a pobjeđuje onaj koji ima srce hrvatskog branitelja!“

Lineker je, znamo svi, rekao da je nogomet igra koju igra 22 igrača, a u kojoj uvijek pobjeđu Nijemci.

Prije točno 16 godina, znanstveno je dokazano da je Franjov poučak pobijedio velikog engleskog mislioca i filozofa Garyja Linekera. Dovoljno je pogledati krajnji rezultat utakmice Hrvatska – Njemačka, a dobro znamo tko je za njega najzaslužniji: hrvatski branitelj Petar Krpan i hrvatski izbornik Franjo Tuđman.

S Franjovim poučkom u glavi i s braniteljskim srcem, odnosno revitalizacijom devedesetih i Tuđmanove ostavštine, večeras ćemo lako, kako bi rekao nesposbni premijer, šišati afričke lavove.

Srdačan vam pozdrav Hrvati,

Vaš,

Tomislav Karamarko

(tekst je satira, odnosno izmišljen)